Čini se da je takozvani “lex Agrokor” dobro poslužio kako bi se novinari, odnosno intelektualni proleteri, ali i siroti puk hrvatski imao čime zabavljati nekoliko tjedana. Nije li to stara i izlizana manipulacija poznata već u Rimljana; proganjaj bogataša kako bi se sirotinja naslađivala? Gdje god se čovjek zaustavi, od Splita do Osijeka, čuje u svakoj kavani, na svakoj autobusnoj postaji ili u bolničkoj čekaonici raspravu “običnih” ljudi o sudbini Agrokora i Ivice Todorića…

Hrvati očito pamte kao ribe; nitko se ne sjeća ne tako davne 2000. godine, kad se, čim je Račanova vlada preuzela vlast, vladina delegacija predvođena ondašnjim potpredsjednikom vlade Slavkom Linićem otišla u London lobirati zajam za Agrokor.

Agrokorove trgovine (Konzum, Mercator, Idea, Velpro...) rade 364 dana u godini i koliko sam primijetio nitko nije prošao kroz blagajnu, a da nije platio gotovinom ili provukao karticu. Ni za koga nema odgode plaćanja.

Sve dok se ne riješi pitanje novoga teritorijalnog ustroja Federacije, ne će u Bosni i Hercegovini biti riješeno hrvatsko pitanje, kojeg je potpuno svjestan i bošnjački vođa Bakir Izetbegović. Nu za razliku od onih koji u BiH i suživotu između naroda koji u njoj žive žele uvesti red i europska pravila ponašanja, Izetbegoviću hercegbosanski Hrvati služe samo kao moneta za potkusurivanje s kršćanima u bošnjačkom džihadu

Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture je financiralo brod “Kraljica mora”, školski brod tipa „loger“, motorni jedrenjak s dva jarbola, duljine 35 metara, širine 8,55 metara, bruto tonaže 298 tona, izgrađen 2010. godine, a porinut godinu poslije. 

Slavko Linić, bivši ministar financija, koji je u doba svoga “vladanja” jako dobro bio upoznat sa stanjem Agrokora, ustvrdio je u razgovoru za Direktno.hr  da je kaos Agrokora počeo u vrijeme Vlade Zorana Milanovića te iznio prosudbu tko će profitirati i kome će posao u hrvatskom susjedstvu “živnuti” u slučaju propasti Agrokora.

Kad se već ne će političari, odnosno izvršna vlast, postaviti spram Agrokora i Todorića kako treba, a to znači prema zakonu, onda takva dužnost pada na onaj malobrojni dio društva koji ima sredstva vršiti pritisak – to su novinari.

Nedavna rasprava pred Žalbenim vijećem Haaškog suda, na kojoj su Hrvati Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić pobijali svoju krivnju za ratne zločine, iznova je aktualizirala vječno pitanje: je li Franjo Tuđman zajedno sa Slobodanom Miloševićem dijelio Bosnu i Hercegovinu?

Tvrditi da su mudžahedini bili propaganda Hrvata iz BiH, kako bi se prisililo Hrvate Središnje  Bosne da napuste područja na kojma su stoljećima živjeli, iako stvarna opasnost od njih nije prijetila, nerazumno je i neutemeljeno i zlonamjerno, a nažalost, sadašnjost to demantira, piše Nika Pinter, odvjetnica Slobodana Praljka u komentaru za Jutarnji list.

Što se događa kad građanin kojega je pratila tajna služba bivše Jugoslavije - a takvih je u Hrvatskoj više od 66.000 - odluči vidjeti svoj dosje,  doznati tko ga je od prijatelja, kolega s posla ili obitelji "cinkao", tko je protiv njega lažno svjedočio i kakvim su se sve metodama suradnici Službe državne sigurnosti dovijali kako bi mu "napakirali" kontrarevolucionarni rad, istražila je Slobodna Dalmacija.