Na temelju članka 32. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (»Narodne novine« broj 28/96), Vlada Republike Hrvatske je, na sjednici održanoj 12. studenoga 2009. godine, donijela odluku o objavi Opće deklaracije o ljudskim pravima.

Tu istu deklaraciju krši današnja Vlada u više točaka, što je činila i one prethodna s Jadrankom Kosor na čelu. Stoga građani Republike Hrvatske nužno moraju reagirati i tražiti zaštitu temeljnih prava pred međunarodnim sudovima, jer je upitna neovisnost hrvatskoga sudstva, posebno kad se u posljednje vrijeme prema medijskim natpisima jasno uočava sprega između političara i kriminalaca, Vlade i podzemlja koje se grčevito brani. Dovoljno je spomenuti sisačko-moslavačku županicu, zatim šeficu porezne uprave, vukovarskog gradonačelnika…

Imaju li ministri tajne račune?

Na dugoj strani, prema izvješću CIA-e više od 35 milijardi dolara kojima su vlasnici računa hrvatski državljani nalazi se na tajnim računima u inozemnim bankama i drugim državama. Usporedbe radi, kad je nacistička Njemačka 1943. shvatila da joj prijeti slom, vojnici su ginuli po ratištima, obitelji su bankrotirale, a tadašnje vlasti sredstva su prebacivali u inozemstva, u to vrijeme u Južnu Ameriku. Novac, zlato i druge dragocjenosti. Htjeli ili ne, to je jedno od osnovnih obilježja fašizma, dakle osigurati određenoj grupaciji povlastice nad drugima. Logično je pitanje zašto hrvatske vlasti šute na izvješća i naputke CIA-e koja su objavljena u medijima? Isto tako dalje slijedi pitanje – jesu li tzv. socijaldemokrati na ta pravom putu nacionalsocijalizma koji je prerastao u fašizam ili odgovaraju i služe svojim građanima i državljanima? Reformirani komunisti ili nacionalsocijalisti ne mogu opravdati niti jednim argumentom kršenje Opće deklaracije o ljudskim pravima i to u više točaka.

Nije moguće da više od 315.000 hrvatskih građana ima blokirane račune ukoliko se poštuje Opća deklaracija o ljudskim pravima ili ako u Vladinoj politici ima imalo domoljublja, pravde i poštenja. Zanimljivo je da predsjednik Ivo Josipović govori o novoj pravednosti, Stjepan Mesić je u dva mandata govorio kako će se vratiti ukradeni novac. Njihove priče i djela su u raskoraku, protuslovni su, jer je više od  milijun hrvatskih građana na rubu siromaštva. Dakle, četvrtina građana Republike Hrvatske na rubu je siromaštva. Ugrožena su njihova temeljna prava, kad obitelj nema djetetu za mlijeko, za kruh, za topli obrok. Više puta mediji su, doduše nacionalsocijalistički izvještavali kako više od dvije tisuće djece u hrvatskim školama ima samo jedan obrok na dan, jer roditelji im nemaju sredstava za preživljavanje. Nitko od političara i njihove rodbine nije u takvoj poziciji. Zašto? Slijede li i oni nacionalsocijalistički model i Hitlerova vremena? Iz dana u dan u Hrvatskoj se krši Opća deklaracija o ljudskim pravima i normalno je da ljudi moraju i trebaju tražiti zaštitu pred međunarodnim sudovima. Aktualnu Vladu pravo na život i dostojanstvo hrvatskoga građanina ne zanima. Neprestance traže načina svoga opstanka, pretvorili su se u mesare i gulikože s nametima i haračima gorim od zulumćarskih turskih vremena. Ne poštuju ništa što su preuzeli od EU, a ono najosnovnije iz Opće deklaracije o ljudskim pravima njima je još u Rankovićem vremenima kad je trebalo otvoriti granice i pustiti Hrvate da nestanu s ovih područja. Daljim promišljanjem ne može se obići činjenica da su hrvatski narod i građani okupirani, jer okupacija uključuje nametanje statusa koje određuje okupator. Premda okupacija nije oružana, ali oduzimanje temeljnih prava na život, stezanje omče oko vrata je nasilno zauzimanje stava i provođenja diktature nad hrvatskim narodom kojeg se želi učiniti sirotinjom ili iseliti. I po definiciji diktatura je oblik vladavine kojoj je glavno svojstvo da jedna osoba (diktator) ili skupina ljudi (npr. komunistička partija, vojska ili obitelj) može vladati neograničenom moću. Neistomišljenici se u diktaturama uglavnom proglašavaju državnim neprijateljima. Diktatori često izgrađuju i kult ličnosti. Svakom je danas jasno u Hrvatskoj da predsjednik države i predsjednik Vlade grade kult ličnosti. U tu svrhu podložili su sve službe i strukture, od državnog odvjetništva, preko pravosuđa do pokušaja provođenja preodgoja hrvatskoga naroda.

Deklaracija o ljudskim pravima SDP-u je nepoznata

Članak 8. Opće deklaracije o ljudskim pravima kaže: „Svatko ima pravo na djelotvorno pravno sredstvo pred nadležnim domaćim sudovima zbog djela kojima su povrijeđena njegova temeljna prava zajamčena ustavom ili zakonom.“ U Republici Hrvatskoj to je apsurd. Konkretno, niz poslanih predstavki DORH-u nikad nisu pokrenute. Svaka se od njih može argumentirati i ima zabilježbu bilo elektroničku ili poštansku. Ili Članak 22. „Svatko kao član društva ima pravo na socijalnu sigurnost i ovlašten je na ostvarenje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava neophodnih za njegovo dostojanstvo i slobodan razvoj njegove osobnosti putem državnih napora i međunarodne suradnje te u skladu s organizacijom i mogućnostima svake pojedine države.“ Najbanalniji primjeri govore da se u Hrvatskoj to ne ostvaruje – što je s deložacijama? Nadalje, članak 23. Kaže: „Svatko ima pravo na rad, slobodan izbor zaposlenja, pravedne i primjerene uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti. Svatko bez ikakve diskriminacije ima pravo na jednaku naknadu za jednak rad. Svatko tko radi ima pravo na pravednu i primjerenu naknadu koja njemu i njegovoj obitelji osigurava život dostojan čovjeka i koja se prema potrebi dopunjuje drugim sredstvima socijalne zaštite.“ Zar blokirani računi hrvatskih građana ne ruše sve te članke?  A tek članak 25. „Svatko ima pravo na životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji, uključujući prehranu, odjeću, stanovanje, liječničku njegu i potrebne socijalne usluge, kao i pravo na sigurnost u slučaju nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, udovištva, starosti ili nekog drugog nedostatka sredstava za život u uvjetima koji su izvan njegove kontrole.“ Krše se temeljna prava, od dječjih prava gdje resorno ministarstvo moli da se ne reagira u navodu „dijete nije dovoljno pretučeno“, kao što je jedan od daruvarskih primjera koji nikad nije riješen. Sve to vodi pitanju – jesu li pojedini akteri aktualne vlasti osigurali svoje račune negdje drugdje pa je ostalo još oguliti narod do kraja? A Opća deklaracija visi negdje na zidu kao što je bila obješena u titoistička vremena!

Milan Vidić