U zupnoj crkvi Sv. Juraja mučenika u Derventi u večernjim satima 25. kolovoza Komorni orkestar Zagrebačke filharmonije i Akademski zbor Ivan Goran Kovačić iz Zagreba zajedno s članovima Zbora Sarajevske opere izveli su Mozartov Requiem pod ravnanjem maestra Saše Britvića.

Građani Dervente, koji su ispunili zupnu crkvu, imali su prvi put prigodu slušati to izvanredno glazbeno djelo u izvođenju tako renomirane filharmonije i zborova iz Zagreba i Sarajeva. Na nesvakidašnji glazbeni događaj, koji su pod geslom "Dani molitve i nade" organizirali svećenici Derventskoga dekanata u sklopu programa obiljezavanja 20. obljetnice progona Hrvata katolika iz toga dijela Bosanske Posavine i Bosne i Hercegovine odazvali su se i uglednici iz crkvenog i društveno-političkog zivota vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko te gradonačelnici Zagreba i Slavonskog Broda Milan Bandić i Mirko Duspara.

>>Počelo obiljezavanje progona Hrvata iz Bosanske Posavine

U ime 15 zupa Derventskoga dekanata s oko tisuću povratnika i 19 njihovih svećenika, sve je pozdravio derventski dekan preč. Marko Hrskanović, brusnički zupnik, napominjući da su na koncert pozvali mnoge pojedince i vazne ustanove u BiH i šire. "Katolički svećenici u opustjelim zupama prognanih zupljana ovog Dekanata hoće zajedno i javno izreći svoju molitvu i nadu kroz tri dana u povodu 20 godina izgnanstva koje se dogodilo u ratu 1992. godine. Naime, nešto manje od 50.000 katolika u srpnju te godine moralo je s grčem u duši u samrtnom strahu napustiti sve svoje da ostanu zivi. Već dvadeset godina zive kao izbjeglice u obamrlom, zamrznutom stanju, premda su međunarodni akti drukčije predvidjeli. Poradi toga htjedosmo na vjernički način obiljeziti dva desetljeća izgnanstva našeg naroda iz dijela Bosanske Posavine te posvjedočiti našu daljnju nadu u povratak", kazao je dekan Hrskanović, zahvaljujući na osobit način Zagrebačkoj filharmoniji i zborovima iz Zagreba i Sarajeva.

Pod svodovima derventske zupne crkve, koja je u nedavnom ratu bila miniranjem srušena te nakon rata u cijelosti obnovljena, odjekivali su skladni zvuci Mozartova remek djela koje su organizatori posvetili, kako je istaknuo dekan Hrskanović "kao divnu molitvu za veliko mnoštvo pokojnih Posavljaka koji nas svojim besmrtnim duhom grle, kao i za sve poginule i sve pokojne pretke naše".

Nastupili su i vokalni solisti: sopranistica Valentina Fijačko, altistica Helena Lucić, tenor Domagoj Dorotić i bas Ivica Šarić. Dugi pljesak bio je izraz osobite zahvalnosti koji su izvođačima uputili svi koji su imali prigodu biti dionici izvanredno lijepog "molitvenog koncerta nade".

Nakon koncerta kardinal Puljić čestitao je svećenicima Derventskoga dekanata na lijepo organiziranom trodnevnom programu. "S posebnim osjećajem pozdravljam sve vas, izvođače Mozartova Requiema na čelu s maestrom kao i vaše uprave. Ova crkva posvećena je mazanjem svetim uljem, a večeras je, na određeni način, posvećena i vašim znojem te vašim sviranjem i pjevanjem. Posebno je znakovito da je ovakav događaj organiziran ovdje u Derventi odnosno Derventskom dekanatu", kazao je kardinal Puljić. Premda sam ovaj Requiem slušao više puta, ovu izvedbu dozivio sam s posebnim osjećajem", istaknuo je kardinal Puljić koji je predstavniku Zagrebačke filharmonije darovao medaljon prvoga vrhbosanskog nadbiskupa sl. Bozjega Josipa Stadlera sa sarajevskom katedralom.

"Derventa i derventski kraj sigurno će dugo pamtiti ovaj koncert jer se ovako nešto nije nikada dogodilo u ovom gradu", kazao je zupnik Maršić izrazavajući zaljenje što na koncert, premda su uredno pozvani, nisu došli domaći predstavnici vlasti na čelu s derventskim načelnikom. Poručio je derventskom načelniku i ostalim predstavnicima vlasti da bi trebali shvatiti kako su i Hrvati katolici dio toga grada i kraja. "Molimo ih da ovaj grad, u kojem je zivjelo toliko Hrvata katolika, dobije i nazive ulica hrvatskih i crkvenih velikana, nama dragih osoba", kazao je zupnik Maršić, zatrazivši od odsutnog derventskog načelnika da vlasti vrate oduzeti sestrinski samostan i Hrvatski dom te uklone bespravno izgrađenu kavanu naslonjenu na zupnu crkvu. "Budite načelnik svih, a ne samo jednog dijela svojih građana. Zauzmite se i za prava hrvatskoga katoličkog puka koji sigurno ovaj kraj voli. Za sebe ne trazimo privilegije, ali ne zelimo da nas se tretira kao građane drugog reda", poručio je zupnik Maršić, trazeći da domaće vlasti pomognu kako bi iz srušenoga "hrvatskog i katoličkog stabla" niknule nove mladice koje će, zajedno s drugima, krasiti taj dio Bosanske Posavine.

Govoreći o svom dozivljaju koncerta, visoki predstavnik Inzko rekao je da je došao kao izbjegličko dijete, napominjući da je njegova majka bila izbjeglica. "Došao sam i kao katolik, ali i kao visoki predstavnik jer mi nije svejedno ono što se događa s aneksom sedam Daytonskog sporazuma, odnosno s povratkom u Bosnu i Hercegovinu. Ovaj koncert pobudio je u meni najdublje emocije. Puno puta sam čuo ovaj Requiem, a moja ga je supruga čak i snimala. Ipak, nisam nikada dozivio to izvođenje kao danas. Mislim da će mi još dugo ostati u sjećanju i da je to za Derventu bio izuzetan događaj. Među nazočnima bilo je ljudi svih vjera. Za mene je ovo bila na određeni način i premijera u ovoj crkvi koju sam do sada vidio samo srušenu. Sada je obnovljena i u punom sjaju, mozda i ljepša nego ranije. Bio sam uistinu sretan", kazao je visoki predstavnik Valentin Inzko.

Zagrebački gradonačelnik zazelio je da organizacija obiljezavanja spomenute obljetnice i nazočnost kardinala Puljića te 19 svećenika iz 15 zupa Derventskoga dekanata bude poruka svim javnim ljudima i Hrvatske i Bosne i Hercegovine da svatko treba uloziti dio sebe kako bi se učinjeno zlo što prije zaboravilo, a izgradili novi mostovi suradnje i zivota na prostorima Bosanske Posavine.

Maestro Britvić podsjetio je da je Requiem sam po sebi potresna kompozicija, koju je Mozart napisao u posljednjoj godini svoga zivota. "Posebno je bilo dirljivo svirati i pjevati Mozartovu Lacrimosu osobama koje su izgubile sve te sad ponovno to dobivaju kroz duhovnost", kazao je mo Britvić, ističući da bi rado vidio da sve bude obnovljeno onako kako je to bilo prije rata. "Nadam se da će se to uspjeti postići kroz duhovnost i uz pomoć djelovanja Crkve. Nadam se da će vrijeme pokazati kako se ide u dobrom smjeru. Glazba dotiče ne samo intelekt nego i srce pa je kao takva umjetnost univerzalna te mislim da najbolje prenosi duhovnu poruku", rekao je maestro Britvić, napominjući da nije bilo lako skupiti Filharmoniju na kraju ljeta, ali da su rado ispunili taj zadatak ne samo profesionalno, nego i humano.

Na koncertu su bile nazočne i milosrdnice sv. Vinka Paulskog koje su u Derventu vratile nakon rata. S. Marija Zorislava Matić kazala je kako je dirnuta ne samo koncertom nego i Kriznim putem koji je dan ranije organiziran u zupi Brusnica kod Bosanskog Broda. Posebno je bila dirnuta kada je, dok su molili i hodili za krizem prema brusničkoj srušenoj zupnoj crkvi, vidjela jednog domaćina kako klečeći moli ispred svoje kuće.

Fra Ivan Ćurić, zupnik zupe zeravac kod Dervente, poručio je raseljenom puku da se vrati u rodni kraj i ishodi uvjete u kojima će moći zivjeti. U razgovoru s novinarima nakon koncerta ukratko se prisjetio teških dana vezanih uz početke povratka. "Na blagdan sv. Marka evanđeliste, 25. travnja 1998. u jutarnjim satima došao sam na kapiju plehanskog franjevačkog samostana u kojem sam bio gvardijan. Zaustavila su me trojica policajca u civilnoj odjeći, a jedan od njih me upitao, tko sam? Kazao sam: domaćin ovog dvorišta te rekao svoje ime. Na upit, što hoću, odgovorio sam da zelim slaviti svetog Marka na Plehanu kojemu je on nebeski zaštitnik. Pustili su me i ja sam ušao u dvorište vozeći drveni oltar iz Slavonskog Broda na kojem smo planirali slaviti misu", kazao je fra Ivan navodeći da je to bio prvi pokušaj proslave patrona sv. Marka na Plehanu nakon rata. Podsjetio je da je dva dana ranije u Derventi bio neuspjeli pokušaj prve poslijeratne proslave zaštitnika sv. Juraja jer su Srbi barikadama spriječili dolazak prognanih katolika iz smjera Slavonskog Broda na misu dok su kardinala Puljića i malobrojne svećenike, redovnice i vjernike iz kripte derventske zupne crkve, nakon višesatnog zatočeništva i kamenovanja, spasile snage SFOR-a. "Kad usporedim ta događanja i ovaj događaj danas, to je neusporedivo. Ovaj događaj danas za mene je, neovisno o broju, ravan našem boravku ovdje 1992. godine", kazao je fra Ivan. Na upit, je li mu zao što se vratio, vrlo jasno je odgovorio: "Boze sačuvaj! Meni je zanimljivo da nikad nije donesena odluka: idemo se vratiti, što jasno govori da mi nismo nikada ni razmišljali ostati ili se vratiti nego smo uvijek dolazili, odnosno čekali mogućnost da mozemo doći. Čim se moglo doći, ljudi su dolazili, a i dan danas dolaze. Također je istina da puk ide za svećenicima. Da se mi svećenici nismo vratili i da nas nema na terenu, Bog bi morao traziti nekog drugog koji bi narod povukao ovamo", kazao je fra Ivan Ćurić. (Ika / HRsvijet)