Prilike u zagrebačkim rodilištima su katastrofalne. Pravilnik Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti ni jedno zagrebačko rodilište ne ispunjava. Sva su prekapacitirana - imaju i premalo prostora i osoblja, kaže prim. dr. Milan Stanojević, šef Neonatološkog odjela KB-a Sveti Duh. Dodaje da je broj zdravstvenih djelatnika u rađaonicama možda dovoljan za kvalitetno zbrinjavanje trudnica, no ne i za kvalitetno zbrinjavanje trudnica i njihove novorođene djece. Ovako se čini kao da su djeca koja se rađaju nepostojeći pacijenti, a u Hrvatskoj ih se rađa godišnje više od 40.000. 
Zanimljivo je da je u svibnju prošle godine, rješenjem Ministarstva zdravstva, zatvoreno makarsko rodilište jer ne ispunjava prostorne uvjete i uvjete medicinsko-tehničke opreme. Iz istog razloga lani su zatvorena i rodilišta u Sinju, Imotskom i Supetru na Braču, a ministar zdravstva Darko Milinović je tada izjavio da je riječ o privremenom zatvaranju. Naime, isprave li nedostatke, moguće je da će ih ponovo otvoriti. Nedostaje im stručno osoblje i oprema, a to je upravo ono što muči i najveća rodilišta u Hrvatskoj, ona zagrebačka.

Mišljenju dr. Stanojevića o nedostatku stručnog osoblja i prostornih uvjeta priklanja se i dr. Gordan Zlopaša iz Zavoda za perinatalnu medicinu Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb u Petrovoj: »Broj sestara koje brinu o novorođenoj djeci daleko je ispod propisane norme. Uz to, jer smo Referentni centar za cijelu Hrvatsku, u Petrovoj imamo velik broj djece niske porođajne težine, no ni propisi o broju sestara na broj nedonoščadi nisu zadovoljeni - i tu smo ispod norme. Ovog bi nam trenutka trebale još po dvije sestre u rađaoni u smjeni. Sada ih po smjeni imamo četiri«. 
Prema onome što kažu Vjesnikovi sugovornici, zaključujemo da se danas u zdravstvu najviše štedi na stručnom osoblju. Nabava opreme često ovisi i o snalažljivosti predstojnika klinika. 
»Svjesni smo činjenice da u hrvatskim bolničkim rodilištima postoji niz objektivnih problema, kao što je neprikladan prostor, zastarjela medicinsko-tehnička oprema te nedovoljan broj zdravstvenih radnika, ponajprije medicinskih sestara«, kažu nam u Upravi za medicinske poslove pri Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi.

»Kapacitet rodilišta KB-a Sveti Duh je do 2000 poroda godišnje, s obzirom na to da imamo četiri boksa, i idealno bi bilo da se u svakom od njih obavi 500 porođaja godišnje. No, obavimo ih gotovo 1500 više«, kaže dr. Stanojević.

U Ministarstvu nam kažu da sve te probleme pokušavaju riješiti kroz reformu zdravstvenog sustava te započete projekte adaptacije i gradnje rodilišta primjerenijih posteljnih kapaciteta, koji će podrazumijevati i više standarde opreme i kadrova. »Osnovni nam je cilj svim rodiljama omogućiti human i stručan pristup zdravstvenih radnika, pravo na porod u skladu sa suvremenim stavovima u porodništvu, kao i pravo na jednakost u cjelokupnom postupku ostvarivanja zdravstvene zaštite, te zdravstvene usluge standardizirane kvalitete. Upravo iz navedenih razloga te nemogućnosti operacijskog rješavanja mogućih komplikacija izvanbolničkim rodilištima Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije i Doma zdravlja Đakovo zdravstvena inspekcija izdala je rješenja o zabrani rada«, odgovaraju nam u Ministarstvu na upit o razlozima prošlogodišnjeg zatvaranja nekih rodilišta. Kažu da su radi poboljšanja kvalitete rodilišta kroz Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine, i u skladu s globalnom inicijativom Svjetske zdravstvene organizacije i Unicefa za humanizaciju rodilišta, pokrenuli primjenu programa Rodilišta - prijatelji djece: »Želimo da svako dijete u Hrvatskoj bude rođeno u rodilištu koje osigurava najbolju moguću podršku majci i djetetu u prvim danima, te da svaka majka iz rodilišta izađe sa znanjem i željom da svom djetetu osigura najbolju moguću prehranu i skrb na početku života«. 
Iako u Ministarstvu kažu da daje potporu provedbi programa, ograničeni prostorni kapaciteti i nedostatak medicinskog osoblja onemogućava napredak humanizacije rodilišta upravo u onim rodilištima u kojima se rađa najveći broj djece. Naravno da su sva rodilišta u Hrvatskoj 2007. izrazila želju i spremnost da se uključe u program Rodilišta - prijatelja djece. No, na komentar iz Ministarstva da ovakav odaziv pokazuje da su sazreli uvjeti za iskorak, jer je humanizacija odnosa prema rodiljama i djeci civilizacijski izazov, a poticanje dojenja zalog zdravlja budućih naraštaja, možemo samo primijetiti kako ne samo da su uvjeti za bolje stanje u hrvatskim rodilištima već odavno sazreli, nego su i prezreli. Da se može i bolje, ali da to u našim prilikama uvelike ovisi o entuzijastima, pokazuje primjer riječkog rodilišta, koje su europski perinatolozi proglasili trećim u Europi po kvaliteti rada. Stoga i ne čudi navala na to rodilište u kojem se godišnje rodi 3500 djece, a trudnicama tamo nije teško potegnuti iz svih dijelova Hrvatske. Upravo je to rodilište među prvima zaradilo titulu prijatelja djece. Rijeka je priznanje struke dobila zbog individualnog pristupa svakoj rodilji i novorođenčetu, a pojedine inovacije, poput kade za rodilje, isključivo su u bolnicu uvedene nastojanjima medicinskih sestara.

Dr. Stanojević, iz jedinog zagrebačkog rodilišta prijatelja djece, koje tu titulu nosi od 2007., na pitanje zašto ostale zagrebačke bolnice ne slijede njihov primjer i je li najveći problem osiguranje odgovarajućih uvjeta za boravak majki s djetetom u rodilištu, kaže da to jest problem, no ne toliko u smislu velikih investicijskih zahvata, nego je prije riječ o strahu zdravstvenih djelatnika da se rodilja nije u stanju brinuti o svom djetetu u tim prvim danima tako kvalitetno kao zdravstveni djelatnici: »No, kada na desetero djece dolazi tek jedna medicinska sestra, onda taj argument pada u vodu, jer se ona ne može istodobno brinuti o svoj toj djeci. Mislim da nije istina kako se majke ne mogu kvalitetno brinuti o svojoj novorođenoj djeci«. Ima i žena, dodaje, koje ne žele boraviti sa svojom bebom u rodilištu cijelo vrijeme jer se žele malo odmoriti.

Unicefova titula Rodilišta - prijatelji djece, rodilištu Sveti Duh je donijela porast broja rodilja. »U posljednjih nekoliko godina kod nas je broj poroda u blagom povećanju. Dok ih je 2007. bilo 3190, 2008. godine je ta brojka porasla na 3311, 2009. godine na 3500, a 2010. smo imali blagu stagnaciju, pa je broj novorođenih bio 3485. Interes je velik, no teško bismo mogli obaviti više porođaja«, kaže dr. Stanojević. 
Najizglednije je da će sljedeće zagrebačko rodilište koje će dobiti Unicefovu titulu biti ono KB-a Merkur. Interes postoji i u KB-u Sestre milosrdnice i Klinici za ženske bolesti i porode Petrova, no oni još nisu ostvarili ključne korake za dobivanje titule.

Nebitno je koliko su pacijenti nezadovoljni

Sramota je da trudnice pred sam porod moraju na pregled čekati i dva-tri sata. U KB-u Sestre milosrdnice sve ih se naručuje u osam ujutro i onda njih dvadesetak čeka na pregled, umjesto da ih se naručuje u intervalima od po dvadesetak minuta i da svaka ima svoj termin. Jasno je da nam je zdravstvo u lošem stanju, ali mislim da bi bar trudnice u 9. mjesecu trudnoće trebale biti bolje zbrinute. Mnogima je teško sjediti, a pogotovo tri sata u prenatrpanoj čekaonici. Ovakvu smo elektroničku poruku dobili na adresu naše redakcije, a potpisnik je razočarani budući otac. Uglavnom, internetski forumi puni su ogorčenih trudnica koje se, osim na dugo čekanje u bolničkim trudničkim ambulantama, žale i na protekciju. Opisuju tako situacije da trudnice koje inače idu privatno nekom liječniku imaju prednost kad dolaze kod tog istog liječnika u bolnicu.

Uz pomoć Udruge Roda zamolili smo neke trudnice da nam opišu svoja iskustva iz čekaonice. Jednoj, koja opisuje iskustvo s KB-a Sveti Duh, jako je smetalo to što su sve trudnice naručene u isto vrijeme, a uz to liječnicima ulijeću i pregledi trudnica s odjela: »Naručivali bi me u 12 sati, no jednom sam bila gotova u 12.30, drugi put u 15.30, treći put u 13.30 sati...«. Nije, međutim, uočila da bi neka trudnica imala prednost. Sestre ocjenjuje ljubaznima.

»Treba doći u sedam ujutro, sjesti u stolac najbliži sestrinu pultu, pa čim sestra krene skočiti brzinom munje i stati ispred pulta barem medu prvih pet, predati uputnicu i onda u miru čekati sat do sat i pol. Nisi li dovoljno brza, čekaš četiri sata«, opisuje svoje iskustvo pregleda u jutarnjoj smjeni na Svetom Duhu druga trudnica. Kaže, odlazila je tamo dovoljno dugo da shvati sistem - nije bitno kad ste naručeni, nego kada predate uputnicu: »Smiješno je sudaranje trbusima u borbi za mjesto ispred pulta...«. 
Da nije uopće bitno kad je tko naručen, potvrđuje i pacijentica iz KB-a Sestre milosrdnice. Ona je došla na pregled i CTG: »Rade dvije ambulante, dakle trudnice ulaze dvije po dvije, pregled relativno kratko traje, a onda obje trudnice idu na CTG, koji traje dugo, a aparat je samo jedan. Jednom sam bila naručena u 9, pregled sam obavila u 12, a potom sam čekala na red za CTG do 14 sati. Ako se žalite, kažu da ionako nemate pametnijeg posla, jer ste na rodiljnom«.

Je li iscrpljujuće čekanje u trudničkim ambulantama doista praksa u bolnicama ili je riječ o pojedinačnim slučajevima, upitali smo i liječnike. Dok nam u Merkuru dr. Duić kaže da su čekanja od nekoliko sati ipak pojedinačni slučajevi, dr. Zlopaša iz Petrove napominje da u njegovoj Klinici vremenski ne naručuju pacijentice u trudničkim ambulantama, jer ih je jako mnogo - 50 do 60 svakodnevno: »Normativ po svakoj trudnici je 15 minuta za pregled. Uz to, često liječnici moraju na odjele zbog hitnog slučaja, tako da se vrijeme čekanja produljuje. S vremenom trudnice shvate da se ne trebaju sve pojaviti u osam ujutro, jer će biti pregledane i ako dođu kasnije. Jasno je da će čekati ako dođe njih 20 u osam ujutro. Često dođu i one koje nisu naručene, no ni jednu trudnicu ne smijemo odbiti, jer ako je riječ o bilo kakvoj patologiji trudnoće treba i dodatna dijagnostika. Nikad ne znate može li se dogoditi da je loš CTG ili se plodna voda zamutila«. Dodaje da bi bilo idealno kada bi se mogli organizirati ambulantni pregledi i ujutro i popodne. Dr. Stanojević iz KB-a Sveti Duh kaže da je čekanje trudnica u trudničkim ambulantama u bolnicama doista praksa, no često liječnici moraju raditi i mnoštvo drugih poslova uz ambulantne preglede, a nerijetko su i same trudnice nedisciplinirane: »Kada bi organizacija bila dobra, sve bi moglo dobro funkcionirati. Premalo je organizacijskog reda unutar sustava koji bi omogućio da se liječnici i zdravstveni djelatnici prilagode pacijenticama. Ovako postaje nebitno koliko su pacijenti nezadovoljni. Primjerice, sustav rodilišta - prijatelja djece ne pruža ništa posebno zdravstvenim djelatnicima, osim više posla. Isto je i u trudničkim ambulantama«.

Dr. Krunoslav Kuna iz KB-a Sestre milosrdnice kaže da nastoje naručivati trudnice u određeno vrijeme, no mnoge se ne drže tog termina već dođu ranije, a kada pregledi krenu, nemoguće je slijepo se držati liste. »Kod nas se trudnice kontroliraju pred sam kraj trudnoće, a iako pacijenti imaju pravo na izbor bilo koje bolnice bilo bi dobro da se više drže onih kojima pripadaju po mjestu stanovanja. No, ako je tko imao neugodno iskustvo u nekoj bolnici, ne možete ga natjerati da ide ponovo tamo«.

Merkur na korak do titule rodilišta - prijatelja djece

Inicijativa Rodilišta prijatelji djece djeluje u više od 152 zemlje i u 20.000 rodilišta. Te su zemlje primijenile ne samo »Deset koraka do uspješnog dojenja«, nego i Međunarodni pravilnik o načinu reklamiranja i prodaje nadomjestaka za majčino mlijeko i na taj način pomogle jačanju otpora prema reklamiranju umjetne prehrane. Novorođenčadi se u tim rodilištima ne daje nikakva hrana ili piće, nego samo majčino mlijeko, osim ako to nije medicinski opravdano. Uz to, omogućuje se majkama i djeci da budu zajedno 24 sata dnevno, tzv. rooming in. »Povećana stopa dojenja ključni je faktor koji pridonosi recentnom smanjivanju stope smrtnosti djece. Na žalost, dobivamo dojave o manjku posvećenosti, pogoršavanju bolničkih usluga, neadekvatnoj obuci zdravstvenih radnika za savjetovanje majki, unatoč sve brojnijim dokazima o dobrobiti Deset koraka«, kažu u Unicefu. U našoj zemlji trenutačno 17 rodilišta nosi ovu titulu, dok njih 13 još nije ostvarilo uvjete. Prva hrvatska rodilišta koja su ostvarila uvjete su ona u Vukovaru, Rijeci i zagrebačkom Svetom Duhu, a posljednje je novo rodilište u Splitu. »U rodilištu Sveti Duh omogućavamo 24-satni boravak novorođenog djeteta i majke u rodilištu, kontakt koža-koža sat vremena u rađaonici neposredno nakon poroda, što uključuje i stavljanje djeteta na prsa i pokušaj prvog podoja. Imamo edukaciju o dojenju te specijaliziranu sestru za pomoć oko dojenja, no i druge sestre su educirane da pruže majkama podršku u dojenju«, objašnjava dr. Stanojević. Unatoč nedostatku osoblja, čak 85 posto rodilja unatrag godinu i pol, koliko provode anketu, zadovoljno je uslugama. Dr. Zlopaša kaže da je Klinici za ženske bolesti i porode Petrova najveći problem u ostvarivanju titule upravo osiguranje 24-satnog boravka majke s djetetom u rodilištu: »Trenutačno rekonstruiramo cijeli drugi kat na kojem se nalazi odjel babinjača. Uvjeti već dugo nisu bili primjereni, a kada radovi budu dovršeni, što očekujemo do Uskrsa, u sobama će biti tri do četiri kreveta za rodilje i tada će se moći osigurati boravak djeteta s majkama«. Dodaje da se većina ostalih koraka k ostvarivanju Unicefove titule već sada provodi u sklopu rodilišta u Petrovoj, poput edukacije žena o dojenju, te kontakta koža-koža majke i djeteta neposredno nakon poroda. »Prvi podoj ne stignemo organizirati zbog nedovoljnog broja sestara u rađaonici i većeg broja carskih rezova, jer je Petrova referentni centar i u našu kliniku dolaze slučajevi rizičnih trudnoća iz cijele Hrvatske«, kaže dr. Zlopaša. I u Klinici za ženske bolesti i porode KB-a Merkur nadomak su naslova rodilište - prijatelj djece. »Postigli smo svih 10 koraka do uspješnog dojenja«, kažu doc. dr. Željko Duić, voditelj porođajnog odjela, te dr. Svjetlana Razum, voditeljica Odsjeka neonatologije, te dr. Gorana Juka-Kožul, koordinatorica za promicanje dojenja u rodilištu. »Među ostalim, osnovali smo koordinacijski tim za promicanje dojenja u rodilištu. Proveli smo i 20-satni tečaj Unicefa za zdravstvene djelatnike kojim je obuhvaćeno 90 posto djelatnika, uključujući i nezdravstveno osoblje. Edukaciju trudnica provodimo i tijekom besplatnog trudničkog tečaja koji Klinika organizira tijekom cijele godine. Nakon vaginalnog poroda provodimo neposredni kontakt majke i djeteta i dojenje u rađaonici. Nismo bili u mogućnosti ostvariti neposredni kontakt majke i djeteta nakon poroda dovršenog carskim rezom zbog dislociranosti odjela radi građevinskih radova. Povratkom u obnovljene prostorije rodilišta uspješno ćemo riješiti i taj problem, već sljedeći tjedan«, kažu nam liječnici KB-a Merkur. Nadaju se postati drugo rodilište u Zagrebu s tim naslovom. Od prof. dr. Krunoslava Kune, predstojnika Klinike za ženske bolesti i porode KB-a Sestre milosrdnice, doznajemo da i njegova klinika teži dobivanju ove prestižna titule, no s 3200 poroda godišnje nemaju prostornih kapaciteta za rooming in. »Ostale uvjete poput kontakta koža na kožu i prvog podoja omogućavamo u 80 do 90 posto slučajeva«, kaže dr. Kuna.

Hrsvijet / Vjesnik