Kako vrijeme odmiče od jedinog ozbiljnog prosvjeda, a to je onaj subotnji 26. 2. 2011. polako oni prikriveni organizatori izlaze na površinu. Sve se više pojavljuju na tim prosvjedima kojekakvi umjetnici, operne dive, slikari, pjevači, vozači retro biciklića, a sve se više pojavljuju i transparenti dugolikih boja revolucionarno-pacifističkih slogana.

Čekam dan kad ću u prosvjedu vidjeti Vilima Matulu i Uršu Raukar. Kako najavljuju, na prosvjedu će se pojaviti i studenti Filozofskog fakulteta pod vodstvom mladog borca protiv hrvatskog fašizma Mate Kapovića.

Dotični je stajališta kako se nad ljudima vrši fašistička represija ako se od njih očekuje da pričaju hrvatski unutar granica Republike Hrvatske. Očito roditelji tog mladca nisu za vrijeme totalitarne SFRJ pjevali "Vilu Velebita" ili "Rajsku Djevu", pa ne može percipirati što je to lingvostilistički fašizam po ukusu maršala Tita. Kako velik broj sisavaca svoju zimu trati hibernacijom izabirući svakogodišnje najmiliju spilju u kojoj je intererijer baš po njihovom ukusu, tako se polako, nakon višemjesečnog sna sisavci državnog proračuna iz Varšavske polako regrutiraju i nalaze novu lokaciju za proljetno mesožderanje - Markov trg!

Početak vala prosvjeda je bio konfuzan - pojavili su se fejsbukovci, razni anarhisti vođeni duhom 1945. (Spirit of 1945.), pa ojađeni i žedni osvete navijači Dinama, a i sve ostale navijačke skupine, jer svaka ima svog neosvećenog Maria Galića, razni pernari, kukuriku peradari, borci za arhitektonska pitanja, itd.- a narod nije uspio prepoznati kome se prikloniti u svojoj ogorčenosti, a epilogom su ponajviše nastradali policajci, ne HDZ-ovi policajci, već policajci koji su, pod bilo kojom vlašću, dužni braniti zakon pravno uređene zemlje.

Bilo je tu i onih koji su relevantni za prosvjedovanje; branitelji, ribari, radnice Uzora, seljaci, umirovljenici, a ponajviše oni gladni koje ne možemo svrstati u nijednu od spomenutih grupacija.

No to vi sve znate. Ono što je zanimljivo. Velik broj onih koji su svoje božanstveno poslanje pokazali kroz prakticiranje nasilja nad privatnom, javnom imovinom, a na kraju krajeva i nad državom samom - policijom, našli su se uvrijeđeni naslovima, čini mi se većine, dnevnih novina, pa se tako o njima govorilo u huliganskom i nasilničkom kontekstu. Mogu im na to reći - dobrodošli u medijski linč nacionalno osvještenih Hrvata! Istih onih Hrvata koje ovi borci za "hrvatsko" bolje sutra nazivaju desničarima kad traže isplaćivanje ratne odštete od Republike Srbije i Republike Crne Gore. To je npr. strašno desno, a kad se traži isplata novca štedišama Ljubljanske Banke onda se po njima radi o branjenju nacionalnih interesa.

Istih onih Hrvata koji inzistiraju na tome da se jednakim intenzitetom od Boruta Pahora traži Sveta Gera, a od Borisa Tadića povrat Šarengradske ade i ostalih onkrajdunavskih područja. Tražiti dio teritorija od Pahora je po njima obrana nacionalnih interesa, a isto to tražiti od Tadića je radikalno desničarenje homofobnih Hrvata. Istih onih Hrvata koji su ukazivali na bahatost Stipe Mesića koji roditelje Hrvatske Vojske naziva "ciganima", a vide samo bahatost u ponašanju tkz. premijerke. Nadalje, isti ti spasitelji "hrvatskog" boljeg sutra sebe uspoređuju s prosvjednicima Libije, Egipta, Tunisa, te se ne smatraju huliganima.

Kako objasniti činjenicu da su 80% onih uhićenih u subotu vlasnici podebljih policijskih dosjea? Kako objasniti da su oni u Libiji, Egiptu, Tunisu gladni kruha, a žedni vode, da je situacija u tim zemljama takva gdje se goli čovjek bori protiv oklopljene diktature? Kod nas je totalno drugačija situacija. U nasilnim oblicima prosvjeda ne sudjeluju oni goli Hrvati, kruha gladni, a vode žedni, nego upravo oni iz višeg srednjeg ili bogatog staleža, što ne znači da ih ovi prvi podržavaju. Oni koji nemaju novaca, nemaju ni za javni prijevoz za doći do lokacije prosvjeda. Za čvrsto stati iza ovog mišljenja bilo je dovoljno biti na subotnjem prosvjedu i pogledati odjevne marke nasilnika.

Tu se našlo pregršt casual odjevnih marki kao što su Fred Perry, Tommy Hillfiger, Erik and Sons, Ben Sherman i ostale krpice visokih cijena i to na desnijem navijačkom krilu, dok su mladi ljevičari, onako zapušteni i neobrijani, nosili uglavnom otrcane ali isto toliko približno skupe markice. Pošto je bilo prohladno na modnom podiju Jelačić placa bile su tople jakne čija se cijena kreće od 1600 kn na gore. Pravi sitniš! Mnogi će od njih reći da "crnče" da bi imali te marke. Ja ih pitam zašto ne kupe jaknu od 600 kn, a s ostalih 1000 kuna ne žive pa dokle ide? Naravno, na to nemaju odgovor, ali zato imaju odgovor na javni red i mir - nasilje!

Ja sam tog dana 'vrijedio'ni manje ni više nego 960 kn, kompletan! Ponajviše mi je bilo žao onih zavedenih domoljubno nastrojenih, ali ipak nezrelih klinaca koji su se poveli za onima koji su došli na Trg a za branitelje ih nije briga kao ni za lanjski snijeg. Ljevičari, čije još točno podrijetlo ne poznamo, ali će vrijeme i to otkriti, su ih iskoristili za svoje jugosferne ciljeve, dok oni s Iblerovog trga i njihovih koalicijski partneri zadovoljno trljaju ruke, jer su ipak njihovi klinci opasno dobro napravili svoj posao - desničare iskoristili da se "pobiju" međusobno. Na tapeti optužbi se našao ministar Karamarko kao glavni sukrivac za "brutalnost" policije. Ništa iznenađujuće, ali bitno za lociranje pravog donatora ovih prosvjeda.

Ne želim špekulirati, no isti taj Karamarko je oštro zagrizao za procesuiranje komunističke prošlosti hrvatskih paravlasti. Za kraj, bitno je naglasiti da nasilje nije primjeren odgovor na bilo kakvu situaciju za koju je odgovorna legalno izabrana vlast. U takvim situacijama je prikladno sačekati datum parlamentarnih izbora i na taj način srušiti aktualnu vlast. Samo me je strah pomisliti tko bi mogao doći nakon toga na vlast. Donatori?

Roko Bralić /Hakave.org