Cilj opravdava sredstvo staro je makijavelističko geslo kojega su se, za razliku od zakona, prekaljeni komunisti držali kao pijan plota. Njihov je pomladak, čini se, dostojan očeva. U što se sve nije spreman prerušiti olinjali Jugoslaven ili njegov čili nasljednik samo da naškodi Hrvatskoj!? Čak i u Hrvata. To pravi Srbi ne mogu.

Srpski pisac Svetislav Basara u jednom svom romanu veli da se bio prerušio na određeno vrijeme u Hrvata, no nije izdržao dugo. Roman je pisan u prvom licu, a radnja se događa negdje u Crnoj Gori, gdje će, po priznanju autora, čovjek prije poludjeti negoli priznati da mu je potreban psihijatar. Bilo kako bilo, bilježim ovo dragocjeno iskustvo, makar romaneskno, koje govori u prilog tomu da uloga Hrvata poštenom Srbinu ne paše. Zato s tim nikakvih problema nemaju Jugoslaveni, oni – ako treba naškoditi Hrvatima – rado pristaju biti i Hrvati na određeno vrijeme. Sjetimo se samo što je jedan takav činio Hrvatima u BiH.

Nije nikakva tajna da se pripremao prekid utakmice u Milanu, uostalom o tomu je i reporter HTV-a govorio tijekom izravno prijenosa utakmice između Italije i Hrvatske. Bila bi to još jedna dobivena bitka u ratu protiv HNS-a. Srećom, nizozemski sudac nije trajno prekinuo utakmicu. Zašto je grupica takozvanih navijača protiv HNS-a? Nema logičnog razloga! HNS uspješno posluje, a u nogometu smo u svjetskom vrhu, što u privredi, kulturi ili umjetnosti možemo samo sanjati. Otkako je počelo Jovanovićevo ''isušivanje močvare'', na nogomet se puca iz svih oružja kao da riječ o ključnom problemu ove države. Mogao bi dobronamjeran čovjek pomisliti da je riječ o ljubomori neuspješnih na uspješne, ali nije samo to u pitanju. Komu su poznate orjunaške metode, u svemu tome lako prepoznaje njihove prste. Jer hrvatstvo mora umrijeti da bi jugoslavenstvo živjelo. Nogometna igra u širokim slojevima pučanstva ima veliko simbolično značenje, zato je hrvatski nogomet potrebno uništiti da bi se otvorio prostor obnavljanju jugoslavenskog nogometa. Koji, usput budi rečeno, nije ni u svojim najboljim danima bio uspješan kao hrvatski u kontinuitetu.

   Stoga je i šačica nazovinavijača u Milanu, svjesno ili nesvjesno, radila protiv hrvatskog nogometa i Hrvatske u cjelini, a ne protiv Mamića, Šukera ili koga drugoga iz HNS-a. Takvim svojim djelovanjem oni su se, svjesno ili nesvjesno, stavili u funkciju onih koji Hrvatsku ne vole i ne žele, nego vole i žele samo Jugoslaviju, zapadni Balkan, Region ili kako se već to nešto po najnovijemu zove. A oni se bez problema mogu prerušiti u Hrvate, čak i u ljute ustaše ako će tako lakše ostvariti svoje ciljeve. Zato bi svaki navijač, ako je samo to, budući put trebao znati da, bacajući baklju, ne pogađa Mamića nego Hrvatsku.

Mnogo se u posljednje vrijeme govori o različitim kolonama u Vukovaru. Predsjednik je čak o tomu uputio dirljivu poslanicu pučanstvu. Svi, kao, pozivaju na jedinstvo, no vidi se da tu prave želje za jedinstvom nema. Da, u ovoj zemlji definitivno postoje dvije kolone, ma koliko se mediji trudili da ih svedu na huliganizam na stadionima ili na međustranačke igre sutra u Vukovaru. Na svakom od nas je da se po vlastitoj savjesti priključi svojoj koloni. Pravoj ili petoj…

 

Damir Pešorda

Share
0