Mate Kovačević: Srednjovjekovni derivat pravosuđa
Izborna kampanja u Hrvatskoj je počela prije službenoga početka, a u njoj, osim stranaka vladajuće koalicije, tjednima, kao predstavnik oporbe sudjeluje predsjednik Republike Ivo Josipović. Zanimljivo je kako su se u pitanja unutarnje hrvatske politike, zahvaljujući Josipovićevu prijatelju Borisu Tadiću i njegovu ministru vanjskih poslova Vuku Jeremiću uvukle znakovite poruke i iz Srbije.
Najprije je Tadić, radi kninskoga pozdrava generalima Gotovini i Markaču pokušao ušutkati predsjednicu Hrvatske vlade Jadranku Kosor, a nešto kasnije i Jeremić svojom izjavom "kako onaj komu je Jadranka Kosor prijatelj ne treba neprijatelje". Provokaciju su dopunili puštanjem na slobodu ratnog zločinca Božidara Vučurovića, kojeg Hrvatska traži radi zločina počinjenih u Dubrovniku.
U predizbornu kampanju ovih se dana uključilo i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, koje vjerojatno preko pojedinih medija plasira informacije u javnost o stvarnom i imaginarnom kriminalu u HDZ-u. Ako je Josipovićev savjetnik Dejan Jović ideološki gonič predsjednikove kampanje, nije teško, zbog činjenica o Jovićevu statusu u britanskoj službi, zaključiti kako se London preko predsjednika Republike pokušava ponovno domoći poljuljana statusa što ga je do 1990. imao na području jugoistočne Europe.
Uplitanje srpskih dužnosnika u hrvatska unutarpolitička pitanja proistječu iz nove srpske strategije, kao što je već poznato, nastale iz novoga Memoranduma ali i uloge Srbije na balkanskom području, koju su joj namijenili njezini europski politički patroni. Nije tajna kako se unutar europske frakcije socijalističke internacionale užurbano radi na dodjeli statusa kandidata Srbiji i možebitnom nadnevku početka pregovora, koji zbog sve ozbiljnijih financijskih previranja u poslovanju EU, iz političkih razloga mogu biti znatno ubrzani. Dok jednima brzina može biti uspjeh, drugima, na primjer, u slučaju Hrvatske, mogla bi biti i peh. Politički pritisci, jednako kao i za usporavanje ulaska u EU, mogu biti djelotvorno sredstvo i za ubrazano uključivanje u sustav europskih integracija. Ulaskom u predizbornu kampanju Državno odvjetništvo je stvorilo manevarski prostor za opću preidizbornu šutnju oporbenoj koaliciji, kojoj izborne bodove stječu predsjednik Republike , a sada i DORH.
Nedavno plasiranje medijskih informacija u probranom zagrebačkom dnevniku, o navodnu kriminalu HDZ-a, kojeg inače uglavnom konzumira konzervativniji dio hrvatskih birača, polučilo je učinak svojih stratega. Usporeno je, ako ne i opalo jačanje rejtinga stranke u javnosti, što je izravna potpora oporbenoj socijalističkoj koaliciji. Tim se činom jedno tijelo državne uprave izravno svrstalo, čak na nezakonit način u izbornu kampanju, ali i u rušenje aktualne vlasti. Ako gospoda iz DORH-a imaju osnovane činjenice za možebitna kaznena djela trebali su privesti njihove počinitelje, a ne medijskim napisima potpirivati javni linč protiv vladajuće ili bilo koje druge stranke. Ovakav pristup kaznenoj gonidbi, ne samo da podsjeća na srednjovjekovni sustav represije i kažnjavanja, nego je i svojevrsni njegov moderni derivat, u kojem su stup srama na središnjem gradskom tragu, gdje je pljuvanju i ponižavanju bio izložen optuženik, zamijenili masovni mediji.
Zakonsko izdvajanje DORH-a iz sustava odgovornosti unutar hijerarhije državne uprave posebna je pak parlamentarna priča o svijesti i odgovornosti saborskih zastupnika, koji su takav gonidbeni sustav ozakonili, uguravši ga u ruke skupine pojedinaca, a u sadašnjem sastavu, zbog možebitne lustracije, i u ruke pojedinaca vrlo upitna morala. Razborito je i razumljivo da sudbena vlast treba biti neovisna od izvršne i zakonodavne, nu ozakoniti samostalnost tijelu državne uprave, kao što je DORH, a njem je po definiciji zadaća štititi državu, znači temeljna pitanja državne sigurnosti prebaciti u ruke različitih političkih utjecaja - u rasponu od interesnih grupacija inozemnoga kapitala i političkih probitaka, pa sve do domaćih skupina zadojenih ideološkim mržnjom. Tako bi se formalna neovisnost DORH-a mogla pretvoriti u stvarnu političku ovisnost sudova! Za ovako nedefiniran položaj DORH-a odgovorna je parlamentarna većina vladajuće koalicije na čelu s HDZ-om. Bilo bi pošteno prema hrvatskoj javnosti kad bi se objelodanila imena autora Zakona o DORH-u, koji je sličnu politiku i prije novoga zakona, pimjerice vodio u progonu hrvatskih branitelja ili pojedinih gospodarskih skupina, vezanih uglavnom uz nacionalniji dio hrvatske politike.
Aktualna medijska kampanja protiv HDZ-a, premda mnoge podsjeća na nekadašnji komunistički progon svih gospodarstvenika, koji su tijekom Hrvatskog proljeća bili vezani uz nacionalni pokret, mogla bi imati svoju ironičnu završnicu. Naime, sličnim gonidbenim postupcima iz HDZ-a su odstranjeni svi oni koji su se usprotivili autoritetu vladajuće postave, a na kraju u njegovu bi grotlu, zbog vlastite naivnosti, mogli završiti ,upravo oni koji su se, poput bivšega premijera, djelomično služili njegovim arsenalom.
Kolika je pristranost DORH-ovih odvjetnika najbolje se vidi u njegovoj pasivnosti prema progonu komunističkih ratnih zločinaca, ali i prijepornim financijskim pitanjima u svim kampanjama, a posebice kampanja Stjepana Mesića, za koje se tvrdi da ih je financirao bivši libijski diktator Moamer Gadafi. Ovako izdiferenciran pristup DORH-a prema možebitnim počiniteljima kaznenih djela uvod je u svojevrsnu gonidbeno-redatsvenu diktaturu, kojoj bi cilj mogao biti uništenje političkih stranaka, a onda i političkoga pluralizma. Zato se s razlogom treba upitati nije li i sadašnji kaos što ga stvara DORH samo dio političke igre nekih domaćih i međunarodnih moćnika, kako bi se što prije statusno izjednačile Hrvatska i Srbija?
Mate Kovačević / Hrvatsko slovo
