Mate Kovačević: Ivo Josipović protiv SAD-a
Mesićeva misija u Ukrajini trebala je demonstrirati Josipovićevu „panslavensku“ protimbu HDZ-ovoj predsjedničkoj kandidatkinji Kolindi Grabar Kitarović, za koju javnost smatra da zbog svoje dužnosti u NATO savezu ima američku potporu.
Vijest da je predsjednik hrvatske države Ivo Josipović poslao Stjepana Mesića na inauguraciju ukrajinskoga predsjednika Petra Porošenka nasmijala je jedan dio javnosti, drugi očito zbunila pa dijelom i zabrinula. Kako se već zna da u svojim rukama konce aktualnoj partijskoj, a time i državnoj krizi drži upravo Josipović, njegova odluka da u ukrajinsku misiju pošalje bivšega predsjednika spletkaroša nije tek osobna želja da napakosti dijelu hrvatske javnosti, koja u Mesiću vidi začetnika većine hrvatskih stranputica.
Čovjeka koji je svojim lažnim svjedočenjem pokušao u haaške tamnice ugurati što veći broj Hrvata i tako izjednačiti hrvatsku žrtvu s njezinim srbijanskim krvnikom, a sve samo zato kako bi se stvorili preduvjeti za oživotvorenjem nove balkanske zajednice, koju je i sam nazivao balkanskim regionom. Josipovićeva igra s Mesićem, osim podsmjeha na hrvatskoj pozornici ne će izazvati znatnije reakcije, jer Josipović svoju poruku Mesićevom misijom i nije poslao hrvatskoj javnosti. Naime, Mesić je tijekom cijele svoje desetgodišnje vladavine vodio otvorenu protuameričku politiku, što je i javno demonstrirao obraćajući se dramatičnim porukama javnosti u povodu svake ozbiljnije američke međunarodne operacije.
Jednako tako podupirao je različite satrape, a nisu mu bili daleki ni kojekakvi islamistički poglavice, poput primjerice libijskoga diktatora Gadafija. U sučeljavanju Moskve i Washingtona, uglavnom je držao stranu ruskoga medvjeda. Kako se uoči nedavnoga posjeta američkoga predsjednika Baracka Obame baltičkim zemljama, u javnosti pojavila informacija da će Sjedinjene Države, zbog ruske politike prema Ukrajini, ojačati svoj proturaketni štit na području istočnoeuropskih i srednjoeuropskih država, među kojima je i Hrvatska, onda se Josipovićeva igra s Mesićem može objasniti i kao odgovor Pantovčaka Washingtonu na njegovu obrambenu strategiju od sve agresivnije ruske politike prema Ukrajini.
Iz Josipovićeve ukrajinske operacije moglo bi se lako zaključiti i kako sadašnji gazda Pantovčaka, umjesto hrvatske, zapravo, zastupa srbijansku politiku, koja se zbog potpore izgradnji tzv. Južnog toka našla na udaru europske politike. S druge pak strane Srbija, kao ruska saveznica te država s popriličnim iskustvom u izazivanju međunarodnih sukoba, naime ona je odgovorna za izazivanje Prvoga svjetskog rata, u kojem je stradalo preko 40 milijuna ljudi, koristi Josipovićevu glad za vlašću, kako na svojim granicama ne bi imala već spomenuti proturaketni štit. Dok sadašnji srbijanski predsjednik vlade Aleksandar Vučić zbog cenzure u domaćim medijima vodi rat s OESS-om i optužuje cijeli svijet da se urotio protiv Srbije, vanjskopolitički mu dio posla odrađuje Josipović preko Mesića kao svoga izaslanika. Nema dvojbe da Josipović ima više nego intimne odnose sa srbijanskim čet/l/nicima.
Uostalom u više je navrata to demonstrirao svojim podaničkim druženjima s bivšim srbijanskim predsjednikom Borisom Tadićem, ali i sadašnjim Tomislavom Nikolićem. Na tim su susretima dogovarani različiti modeli suradnje, a jedan od njih je bio i mogućnost zajedničkoga nastupanja u međunarodnim odnosima. Mesićevo pak diplomatsko umijeće je ograničenoga karaktera, a kako Josipović ulazi u utrku za novi predsjednički mandat, otvoreno svrstavanje na srbijansku stranu ne bi mu previše pomoglo u prikupljanju glasova pa misija njegova izaslanika, iako vjerojatno sadrži i svoju srbijansku protežnost, trebala je demonstrirati Josipovićevu „panslavensku“ protimbu HDZ-ovoj predsjedničkoj kandidatkinji Kolindi Grabar Kitarović, za koju javnost smatra da zbog svoje dužnosti u NATO savezu ima američku potporu.
Dok se hrvatska javnost ne riješi svoga boljševičkoga naslijeđa hrvatski će političari zastupati panslavenske i jugoslavenske ideološke forme, koje nikad nisu znale za hrvatski nacionalni interes, inače uklopljen još od srednjega vijeka u kulturne i političke obrasce Zapada.
Mate Kovačević
