U tijeku su se u Hrvatskoj rasplamsali predsjednički izbori, izmiješale su se silnice, tako da više ne znaš što bi na to rekao. Gordijski čvor se toliko zapetljao, pa ne znaš tko je tko, a posebno što je tko.

HDZ se nalazi u teškoj poziciji, gotovo da se raskolio u dvije suprotstavljene strane, koja jedna jedna drugoj podmeće. Predsjedniku stranke i Premijeru Vlade ne bi se moglo reći da je bio nesposoban, a do tog “raskola” došlo je najviše zbog stvaranja Srpsko-hrvatske neformalne koalicije. Koalicija kao kolicija sama po sebi nije nešto što bi bilo nenormalno, već je problem u Miloradu Pupavcu kojemu je dopustio da na svakom koraku blati Hrvatsku, a gotovo da bih rekao da ga je očito u tome i podržavao, jer ga je uvijek branio. Time je Premijer preuzeo svu krivnju na sebe, i zato mu se stranka raskoljuje.

Cijelo vrijeme Plenkovićevog mandata Pupovac je vrlo drsko maltretiro, vrijeđao Hrvatsku, branitelje i Oluju i njen cijeli narod, ponižavao ga je javno i to o trošku iz državnog proračuna. To je učinio nebrojeno puta u svakoj prilici. To je psihički postalo u narodu neizdrživo. Doveo je narod, do otvorene mržnje prema HDZ-u, ali i da je veliki broj hadezeovaca zbog toga zamrzio svog Predsjednika, neki su to radili šutke, a mnogi otvoreno i pod cijenu udaljenja iz HDZ-a. Ponovnim dovođenjem Kolinde u HDZ, pokušava to sve na neki način zatomiti, ali je tim Kolindu stavio na tanki led. Tim činom počastio je Kolindu kartom za Titanik.

Da se vratim predsjedničkim kandidatima, kuća gori a bake se svađaju. Od trojke (Kolinda, Milanović i Škoro) koje stalno podržavaju mainstream mediji, sva tri kandidata svoje programe ne temelje na Ustavu i na realnoj razini, već osobnim deklaracijama pokušavaju pridobiti birače. To je mlaćenje prazne slame, time se ništa ne može razriješiti. Samo radikalne i duboke promjene, gotovo u svim oblastima, a posebno preustrojem državne uprave na svim razinama može dati rezultate. Ukidanjem i svođenjem na prihvatljivu razinu   više od 500 općina i gradova svesti na stotinjak. Smanjiti broj županija na pet ili šest. Ukinuti brojne državne agencije koje služe samo uhljebima, ukinuti sva financiranja nevladinim udrugama i udrugama civilnog društva. Ukratko sa državnog proračuna treba skinuti balast.

Širom otvoriti vrata investicijama hrvatskih iseljenika, posebno i u svemu drugom otvoriti sva vrata Hrvatske iseljenicima, svima dati domovnice i putovnice. Resetiranje na svim područjima. Izvršiti kroatizaciju meinstream medija. HRTV je država u državi. Dobro pretresti diplomatska hrvatska poslanstva u kadrovskom smislu. Postojeći državnopravni sustav pokazao se potpuno promašenim, na tim promašajima poput gljiva na trulom deblu niče aždaja koja se zove korupcija. Vlast i sudstvo ništa ne poduzimaju. Inertnost sudstva došlo je do maksimuma.

Korupcija cvjeta na svakom koraku, a suđenja velikim pljačkaškim bosovima Hrvatske rastežu se u nedogled samo da stignu do zastare. Hrvatska više nema mafiju, već njena mafija ima državu.

Ponovit ću, samo radikalne reforme mogu Hrvatsku izvući iz živog pijeska u koje je upala sljepilom i korupcijom generacija političara, ili kako reče kardinal “grijehom struktura” ili kao “Zajednički zločinački pothvat”. Nitko od tri preferirana kandidata ne spominje nikakve reforme, ne spominju iseljeništvo, ne spominju gubitak od oko 300 tisuća pretežno mladih i školovanih kadrova, rasutim po cijelom svijetu. Niko ne spominje rješenje sudstva koje je nakaradno. Svi bi htjeli na Pantovčak,valjda slušati kreket žaba, cvrčanje cvrčaka i labuđi pjev. Ti kandidati umjesto da se javno suoče argumentima, a oni sa svađaju, dok gori kuća, kao babe preko plota. Molimo vas da nas oslobodite od takve kampanje, to pokazuje samo karakter i besmisao u vašim svađaličkim dušama.

Često se čuju prigovori, da kandidati u svojim kampanjama izlaze iz ovlasti po Ustavu. Treba jasno i glasno reći da taj Ustav nije onaj Tuđmanov tzv. Božićni Ustav. To je Ustav Ivice Račana, kad su liberali predvođeni Budišom, suludo ponovno vratili komuniste na vlast. Tad je Račan izmijenio i prilagodio Ustav sebi i interesima SDP-a. Upravo dodatno i zbog te činjenice, treba Ustav izmijeniti i omogućiti Predsjedniku RH mnogo šire ovlasti, kao i neke druge izmjene.

Onaj kandidat koji ne želi ići na javno sučeljavanje trebalo bi ga isključiti iz svake daljnje javne kampanje. Mi ne želimo mačka u vreći, i nije nam svejedno koga ćemo imati na čelu države.

Svi, osim jednog kandidata kojeg u medijima prešućuju i skrivaju. Kad više nemaju argumenata protiv njega, počeli su ga vrijeđati, nazivati poštenog i pametnog čovjeka, neprimjernim imenima poput, autokrat, diktator, Cezar, pa čak i Hitlerom i sl.

U Starom Rimu, kod izbora Cezara nisu glasali, već bi ga izvikala vojska. U naše doba svog kandidata najprije izvikuju na trgovima ili velikim dvoranama, pa tek onda za njega glasuju.

Slušajući predizborne govore kandidata, stiče se dojam da idu površno, a uopće ne zadiru u dubinu i korijene svega što je zlo u Hrvatskoj. To je kao glađenje psa po leđima, ali bi trebalo gladiti ježa, time hoću reći da se u obnašanju predsjedničkog mandata trebaju u cijelosti biti spiritus movens, pokretač svega, a u tome treba biti hrabar i odlučan. Ali od tri kandidata koje forsiraju niti jedan nema te osobine. Teško da bi bilo koji od ove trojice u spašavanju naroda žrtvovao sebe i svoje interese. Na njihovim licima ne biste vidjeli ni znoj ni suze, a da ne kažem i nešto drugo.

Tko god da postane Predsjednikom RH, ako ne pokrene sveobuhvatne radikalne reforme, bit će potpuni promašaj. Tad bismo izgubili još pet narednih godina, a to bi za Hrvatsku bila prava katastrofa.

“Politika kad je istinoljubiva je poput jutarnje rose koja blagodarno

umiva zelenu travu. A neistinoljubiva politika je poput tijela

koje je u cijelosti zaraženo virusom opake bolesti”.(Codex moralis croaticum)

 

Mile Prpa

Share
0