„Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti. Bojte se radije onoga koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu“. ( Mat 10,28 ).

Iz perspektive prošlosti, naziru se konture jednog suvremenog novog europskog Antemurale Christianitatisa (Predziđa kršćanstva). Povijest se ponavlja nekada u kraćim, a nekada i u dužim ciklusima.

Prvi hrvatski egzodus otpočeo je prodorom Osmanskog Carstva u BiH, ali i na veliki dio prostora današnje Hrvatske. Tad su se hrvatski nacionalni prostori sveli na relikvije relikviarum. (Ostatak ostataka nekadanjeg slavnog Hrvatskog Kraljevstva).

Pad Bastilje - Francuzi obilježavaju kao državni praznik sjećajući se 14. srpnja 1789. kada je jurišem revolucionarnih snaga osvojena zloglasna tvrđava Bastille, tamnica u pariškom predgrađu Saint Antoine. Istini za volju, nije bilo nikakvih juriša revolucionarnih snaga, nije bila zloglasna tvrđava, tada ni tamnica, i nije trebalo nikakvih juriša, jer Bastilja je bila potpuno prazna osim jednog čuvara i šest ili sedam duševnih bolesnika. Nitko ju nije branio, pa se nikada nije trebala ni osvajati jurišima.

Republika Srbija i Republika Srpska, oliti srbijanski premijer Aleksandar Vučić i predsjednik Republike Srpske (one u BiH nastale na genocidu) Milorad Dodik, skupa su izjavili da pripremaju snimanje velikog filmskog megaprojekta „Jasenovac“ sa 700.000 ubijenih Srba, što je po riječima Milorada Dodika, broj koji je utvrdila Nezavisna međunarodna komisija. (Za takvu komisiju nikada nismo ni čuli, a kamo li da je uistinu postojala i tako nešto utvrdila).

Živimo u najljepšoj zemlji na svijetu. Živimo u klimatskom raju, idealnom za život. Bog nam je dao sve, osim razuma i poštenja, što je osobna kategorija svakog pojedinca.

Suverenitet – (potpuna, apsolutna neovisnost jedne države ili naroda na svom teritoriju).

Pušten je iz boce EU zloduh prekrajanja međudržavnih granica u Europi, i neće ga se tako lako u nju vratiti. To puštanje iz boce zloduha došlo je sa samog vrha političkog utjecaja to jest izjavom - Predsjednika Europskog parlamenta – Antonija Tajanija

Posebnu težinu ima što Nadbiskup zagrebački niti jednom riječju nije spomenuo Blaženog blagopokojnog Alojzija Stepinca i to pred katedralom koja nosi neformalni popularni naziv „Stepinčeva katedrala“.To zasigurno nije doprinos njegovoj kanonizaciji, već obrnuto, nije ga se željelo tamo ni spomenuti, jer to zacijelo ne bi dobro zvučalo u ušima nekih nazočnih osoba koji ne žele njegovu kanonizaciju, pače istoj se protive i stavljaju ga među krivce,malte ne krvnike, suprotno svakom razumu.

Kad izgubimo vjeru u ideale, to logično znači – ili da nešto s nama nije u redu ili da nešto nije uredu s našim idealima. Kad izgubimo ideal vjere, jednako tako to logično znači – ili da nešto s nama nije u redu ili da nešto nije uredu s onim idealom vjere, ili u najmanju ruku da nešto nije u redu s onima koji tu vjeru propovijedaju. U slučaju vjere mi postajemo otpadnici, a u slučaju ideala u kojeg vjerujemo, tu nešto bolje prolazimo jer takve ideale odbacujemo, i nalazimo nove. U pravilu tada u nama umiru duhovni ideali, a rađaju se materijalni u razno raznim oblicima i prilikama.