– Morska obala je područje na kojem kopno dolazi u doticaj s morem. Morska obala može biti stjenovita, pješčana ili šljunčana. Također može biti ravna ili razvedena.

Možda nikada u dvije tisuće godina povijesti Katoličke crkve ni jedan papa nije se našao raspet između neba i zemlje, poput pape Franje.

Kad neki mali grad poput Vukovara ima svoju - Vukovarsku Majku, a svoju majku nemaju niti znamenite europske i svjetske metropole, tada će se neupućeni namjernik upitati – o kakvoj se to majci radi? Mi bismo mu kazali da i mi ne znamo o kakvoj se to majci radi, ali znamo da naš grad heroj ima svoju majku koju svi volimo, koja je živa, i kad umre neće umrijeti, i dok god bude grada Vukovara mi ćemo je uvijek zvati – Vukovarskom Majkom!

Koliko je uloženo nade, entuzijazma, truda, rada, ljudskih života, prolivene krvi, trauma, straha,  suza, plača, patnje i da dalje ne nabrajam, a sve da bi se stvorila demokratska i slobodna hrvatska nezavisna država, da bi narod živio u slobodi, da bi socijalno bio sređen, da bi mu se otvorile perspektive budućnosti. I kad bi tu cijelu akciju ocjenjivali kao školsku  zadaću, po postignutom rezultatu nakon dvadeset pet godina – ocijena bi bila (minus  dva). Što znači jedva dovoljno, jedva jedvite prolazno.

Matematika i geometrija čudesno su spojene u Pitagorinom poučku. Jedno su matematičke mjere dimenzija, a drugo geometrija trokuta i nad njim tri kvadrata: onaj na hipotenuzi kao najveći i druga dva nad katetama koja u zbroju odgovaraju kvadratu nad hipotenuzom. Ta dva mogu biti jednaka, ali najčešće je jedan veći, drugi manji. 

Qui tacet consentire videtur (Tko šuti smatra se da pristaje) – kaže stara latinska izreka. Evo, Milorad Pupovac, podignuo je i javno obznanio u svome tjedniku “Novosti” najtežu međunarodnu optužnicu protiv Republike Hrvatske u cijeloj njenoj  povijesti, a skoro i protiv cijelog nacionalnog korpusa Hrvata. Podižući optužnicu da je Hrvatska – ni manje ni više fašistička država, i to jedina fašistička država u svijetu. Tim činom i on osobno i njegovo tzv. vijeće prešli su Rubikon i više im nema povratka.

– Kad neki mali grad poput Vukovara ima svoju – Vukovarsku Majku, a svoju majku nemaju niti zna-menite europske i svjetske metropole, tada će se neupućeni namjernik upitati, o kakvoj se to majci radi? Mi bismo mu kazali da i mi ne znamo o kakvoj se to majci radi, ali znamo da naš grad heroj ima svoju majku koju svi volimo, dok je živa, i kad umre neće umrijeti, i dok god bude grada Vukovara mi ćemo je uvijek zvati – Vukovarskom Majkom!

(U kontekstu Odluke Ustavnog suda RH o neprihvaćanju Prijedloga da se postojeći zakon koji regulira pravo na pobačaj proglasi neustavnim, a Sabor je obvezao da u naredne dvije godine donese novi zakon, te posebno i u kontekstu vrlo niskog nataliteta i katastrfičnog demografskog stanja nacije, upućujemo na tekst u Hrvatskom moralnom kodeksu (Codex moralis croaticum) koji se osvrće na tu problematiku.  

Hrvatski sabornici – ne mlatite praznu slamu! Ne mlatite praznu slamu jer u njoj nema ploda, okrenite se prema istinskim problemima zemlje, koji traže prioritetno rješavanje!

Postoji li igdje u svijetu, tj. u bilo kojoj državi svijeta, da se toliki brojni prigovori upućuju jednoj državnoj instituciji zaduženoj za borbu protiv kriminala, a da ta institucija uopće ne reagira na te prigovore već i dalje tjera svoje – optužuje koga hoće, oslobađa koga hoće, štiti koga hoće, prešućuje koga hoće, kao što je Državno odvjetništvo RH koje provodi selektivnu politiku procesuiranja, a poglavito onu na ideološkoj podlozi.