Čak i ako naposljetku ode, po volji gospodara, naš Lovro je ostvarenje hrvatskog političkog sna. U tom se hrvatskom političkom snu samo množi i zbraja, a sve se ostalo ne računa.

A ima naš Lovro i za zbrojiti. Od mladog studenta u svome prvom biznisu: prodavača mudanti iz nepoznatih izvora i ulja od gospine trave za naivne turistice iz vlastite radinosti na splitskom Pazaru, naš je Lovro dogurao do ministra. Pravog ministra.

I više od toga. Do političkog tajnika HDZ-a, najveće hrvatske političke stranke. Da ga voze do Brača i dalje šoferi u rashlađenoj crnoj limuzini. I da ga voze kao političku metaforu, uzorni i poželjni lik stožerne političke stranke u Hrvata.

Jer, to je u biti politički tajnik – stranačka idejno-politička vertikala.

Zbroj postignuća je po mjeri našeg Lovre. Dovoljno velik da nekadašnji snalažljivi prodavač mudanti bez deklaracije i bivši načelnik bračke općine Nerežišća, u trenutku kada su mu mediji tek počeli otvarati nekretninske afere, ustvrdi samozadovoljno: "Bogu hvala imam, i nije moguće to pratiti."

Pokazalo se samo nekoliko dana kasnije da i nije tako neizbrojiv zbroj Lovrinih pašnjaka pretvorenih u vile, štala za kokice i kuniće pretvorenih u kuće za Lovru i obitelj, poslovnih pothvata u kojima sam sebi povoljno prodaje nekretnine vlastite tvrtke u stečaju, na milijunsku štetu vjerovnika i države, da bi kasnije istu nekretninu mudro, za dvostruko višu cijenu, preprodao ostvarivši (kako tata kaže) svoj "najveći poslovni pothvat", zbroj pašnjaka koje je povoljno kupila gospođa Kuščević, da bi ih kasnije višestruko skuplje prodavala kao građevno zemljište...

A sve to uz pomoć politike. Naime, to nekretninsko blago kojim se ponosi, naš Lovro je stjecao kao načelnik bračke općine Nerežišća. Politika se pokazala kao njegov najbolji biznis. Mladi prodavač mudanti nije, kao u američkom snu, uložio prvi kapital stečen na Pazaru u novi biznis i tako postao milijunaš s Wall Streeta.

Kao u hrvatskom snu – učlanio se u HDZ.

Naš Lovro je dobro procijenio. I već pet godina nakon učlanjenja u HDZ, našao se u poziciji da utječe i stječe, do razine na kojoj to više – ne može pratiti. Postao je načelnik općine Nerežišća.

I već je tada, kažu poznavatelji njegova lokalnog političkog djelovanja, znao lijepo interesno sljubljivati desnu i lijevu stranu Brača na popularnoj razini hrvatskih političkih podjela: Hvaljen Isus i Marija na desnoj strani puta, a na njegovoj lijevoj strani strinu Danicu koja je poginula oslobađajući Široki Brijeg uz "Smrt fašizmu – sloboda narodu".

Za Brač je to bilo politički dovoljno. Poznavatelji stanja znaju kako na horizontalnoj, lokalnoj razini lijepo interesno funkcioniraju i rade zajedno, za vlastite nekretnine i interese, naoko politički podijeljena ljevica i desnica.

I zato ne čudi što i nakon izbijanja nekretninskih afera, vrlo lijeva gradonačelnica Supetra ima vrlo mnogo razumijevanja za njihova Lovru. I vjerojatno je, koliko glupa, toliko i točna, jedna od teza iz arsenala Lovrine obrane – da pola Brača ima više imovine od njega.

To je taj zajednički politički hrvatski san koji su neki krenuli sanjati i prije našeg Lovre, a koji je od Hrvatske stvorio klijentelistički okupiranu državu, od Istre do Dubrovnika, od Varaždina do Osijeka i Iloka. I na Braču.

Ali, naš Lovro više nije samo Bračanin i načelnik Nerežišća. Znao je i kako ostvariti svoje vertikalne ambicije u hrvatskom snu, nudeći se svakom stranačkom gazdi kao sluga poslušan – od Ive Sanadera i Jadranke Kosor do Tomislava Karamarka i Andreja Plenkovića.

I svojom kastorskom poslušnošću, popeo se do razine koja nadrasta i Nerežišća i Brač, a i Lovru. Za Karamarkova doba bio je samo ministar. U Plenkovićevoj eri postao je ministar od posebnog značaja, ministar za najprljavije političke poslove i još k tome – politički tajnik HDZ-a.

Dakle onaj u čiji bi se politički lik članstvo trebalo ugledati. Tek što je imenovan za političkog tajnika, a nakon što je na stranačkom Saboru HDZ-a njegov prethodnik na toj funkciji Davor Ivo Stier ukazao na razornu snagu klijentelizma za stranku i za državu, naš Lovro je samouvjereno ustvrdio: Klijentelizma u HDZ-u nema ni u natruhama!

To više nisu bile riječi načelnika Nerežišća, već nositelja političkog profila HDZ-a i ogledalo Andreja Plenkovića.

I danas, dok besramno negira očigledne dokaze vlastita klijentelizma, odbijajući odstupiti, držeći se čvrsto za gazdine skute, to nije naš načelnik Lovro u borbi za još koji "pašnjak". Nije to ni snalažljivi prodavač čudotvornog ulja od gospine trave na splitskom Pazaru, koji ne trepnuvši uvjerava turistice da ga je za njihovu vječnu mladost umutila Helena Rubinstein osobno.

To je politički profil HDZ-a. To je polititičko ogledalo i politički smjer Andreja Plenkovića. Može se naš Lovro u novom krugu "dedramatizacije" vratiti na Brač. Na dulji odmor. Na svoje "pašnjake".

Ali njegov profil ostaje utisnut kao profil aktualne hrvatske političke paradigme. Osobito HDZ-ove. I HDZ ga se neće tako lako riješiti.

 

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija