Knjiga “Ja sam 6387” autora Jakoslava Davida Rojnice, iz Ciste Velike, čovjeka koji je na Golom otoku bio “tek broj” 6387, predstavljena je, u četvrtak, 5. listopada, u prepunoj Gradskoj knjižnici u Omišu, u organizaciji Željka Gojsalića, Udruge Hvidra Omiš, Zlatana Bašića, Udruge veterana 114 brigade HV, Udruge hrvatskog domobrana Omiš, s predsjednikom Antom Klarićem, preživjelim s Križnog puta i Centra za kulturu Omiš.

Knjigu su uz autora predstavili don Ivan Vrdoljak, Marko Juranović, također uznik jugo-komunističkog kazamata i Petar Buljević, koji je čitao i isječke, iz romana napisanog u trećem licu. Predstavljajući knjigu don Ivan Vrdoljak je kazao, da autorov život najbolja recenzija ove knjige, koja svjedoči o čovjeku neslomljiva ljudskog duha, koji je ostao uspravan, kazavši „ja sam čovjek, borim se za svoje ideale: vjeru, ljubav i domovinu.“ To je bio stup njegova djelovanja i življenja, i danas je časno biti Hrvat i odgovorno je biti katolik. Rojnica nikog ne tereti, on, u svom svjedočanstvu, ostaje uspravan. – zaključio je don Ivan.

Gospodin Marko Juranović, predstavljajući knjigu, ukratko je kazao i svoje uzničke muke, naglasivši da ga je vjera spasila ostati prisebnim i živim,  bez vjere ne bi se mogle izdržati te silne muke, možda smo od Boga pozvani to proći, i danas biti svjedoci tog totalitarnog doba iz kojeg se iščitava samo brutalnost i nasilje. –poručio je Juranović, koji je, da bi bolje dočarao svoj život u tamnici pročitao nekoliko svojih pjesničkih uradaka napisanih tijekom trogodišnjeg uzništva u Lepoglavi.

U ime Hrvatskog domobrana Omiš, govorila je pjesnikinja Dragica Zeljko Selak koja je krasnoslovila pjesmu Franje Skenderovića „Bleiburško polje nas zove“, iz knjige „Od Bleiburga do hrvatskog Gulaga“ Kažimira Kužatka, te je kazala kako se nada da će ova knjiga „Ja sam 6387“ pronaći put do hrvatskih škola i Fakulteta i da ovakve knjige trebaju ući u školski program i biti sastavni dio hrvatskog nacionalnog kanona. Program je vodila Svjetlana Buljević, a među brojnim uzvanicima bila je i Matea Brstilo Rešetar, ravnateljica Hrvatskog povijesnog muzeja u Zagreba.

Rojnica u knjizi  „Ja sam 6387“ piše o svom zatvaranju, istrazi, „zatvorskoj bolnici“ i Golom otoku. Zatvoren je 25. svibnja 1978., (imao je samo 22 godine) na tadašnji Dan mladosti u Studentskom domu na Savi odakle su ga odveli u Petrinjsku, Đorđićevu pa u Svetošimunskoj. Sam autor predstavljajući knjigu je kazao: „Bilo je to vrijeme kad si mogao biti uhićen iz banalnih razloga. Postojao je članak u kaznenom zakonu za verbalni delikt i mogli ste biti osuđeni samo zato što ste nešto rekli ili dali na čitanje. Ja sam dao na čitanje iseljenički emigrantski list Nova Hrvatska. Istraga je bila vrlo teška. Tukli su me, mogli su me držati tri dana. Kad su vidjeli da me ne mogu natjerati na priznanje, zatvorili su me na 30 dana zbog toga što sam bio ilegalac u studentskom domu. Te dane su iskoristili za daljnju istragu protiv mene koja je bila gora nego boravak na Golom otoku.“ Rojnica je na kraju osuđen na tri godine. Neki od njegovih mučitelja i dandanas su živi. U knjizi im je izmijenio imena i ne će ih tužiti. Knjigu je napisao kako bi napisao istinu o komunističkom režimu u Jugoslaviji te da se dozna kako su završavali ljudi koji su drugačije mislili. Na kraju je autor kazao da ovu knjigu nije napisao onima koji su to proživjeli, nego ju je napisao za mlađe naraštaje (koji ne znaju za ovu bolnu istinu), u nadi da će je čitati, i tako doznati istinu iz naše krvave prošlosti tijekom komunističke vlasti, u kojoj su manje-više svi Hrvati bili Davidi u borbi sa silnim Golijotom ( tadašnjom Jugoslavenskom državom).

 

D.Z.S.