Komunizam je odnio toliko ljudskih žrtava da se malo tko danas uopće osvrće na ono što je ostavio za sobom u vidu svoga soc-realizma. Jer, prije svega, komunizam je ružan, estetski najniži stupanj na koji se čovjek ikada spustio i niti jedan jezik nema toliko takvih riječi kojima bi mogao opisati to “božansko” ruglo.

Neoboljševici, reformirani samoupravljači i ostali sljedbenici čekića i srpa su očito toga svjesni; svi oni blagonaklona pogleda prema pola stoljeća pljačke, nereda, nerada, tržavnog terorizma, partijskog terora, ubojstva i ružnoće, ma koju društvenu dužnost obnašali, nisu skloni obitavati u “baštini i nasljeđu” realizacije Marxove ideje. Ma u kojem se hrvatskom gradu našli, ne ćete naći gradsku upravu, sud, sjedište koje stranke ili javno tijelo u soc-realističkoj umotvorini – i ništa nije loše u tome – samo ne treba biti licemjeran.

Sjetimo li se “filozofske” škole imena “Praxis”, njihova djelovanja na Korčuli te uništavanja jastoga, škampa, prstaca, škarpina i drugog morskog življa u tolikoj mjeri da genocid poprima još pokoje značenje. Stoga, nije najjasnije kako čovjek ustiju punih najskupljeg mesa može zagovarati diktaturu proletarijata i kritizirati kapitalizam? Svi ti kangrge, petrovići, grlići, mišćevići i markovići su zapravo vrhunski licemjeri, ali nažalost, imaju svoje sljedbenike i nasljednike.

Neslužbenog imena “Praxis 2”, otvara se nešto slično u gradu Cresu (na otoku Cresu) s jednakim ciljem – stvoriti nove licemjere koji će besplatno uživati kapitalističke blagodati i boriti se protiv države, nacije i kapitalizma. Radi se o vili “Moise”, prekrasnoj i staroj renesansnoj (!) vili, čija je obnova započela 2010. godine zaslugama Sveučilišta u Rijeci, Filozofskog fakulteta u Rijeci i grada Cresa. Do tada je to prekrasno zdanje bilo u ruševnom stanju, a za njegovu je obnovu u “obrazovnu” svrhu osigurano preko 4 milijuna eura, većinski financirano iz europskih fondova. Od 2008. do 2011. godine Ministarstvo kulture za istraživačke je radove, snimak postojećeg stanja, idejni projekt i druge studije uložilo je 820 tisuća kuna, a tijekom 2012.  investiralo je 1.346.850,00 kuna. U toj će vili Sveučilište u Rijeci (čitaj: rektor) organizirati programe cjeloživotnog (odnosno doživotnog) obrazovanja i organizirati kongrese. 

>>

I u čemu je onda razlika u odnosu na nekadašnju “praxisovsku” Korčulu? Cres je malo sjevernije i bliže Rijeci, no sve ostalo je na razini. Umjesto da se takvo mjesto namijeni gimnazijalcima iz cijele Hrvatske, koji bi se tamo okupljali i gdje bi predstavnici fakulteta procjenjivali kandidate za stipendije i druge studentske povlastice, renesansna se vila uz pomoć europskog kapitala pretvara u leglo militantnog liberalizma, gdje će uglavnom doučeni studenti te doktoranti svih (uzaludnih) društvenih znanosti orgijati sa svojim jugonostalgičnim menotrima…

Umjesto da se u Liku premjeste sva sveučilišta, po uzoru na Oxford, Yale i sve ozbiljne fakultete, Ministarstvo kulture je sufinanciralo vikendicu najbeskorisnijoj visokoobrazovnoj skupini, koja je uz to u devet od deset slučajeva protuhrvatski i protukatolički nastrojena. Stoga, nije ni čudo što je toliko nervoze glede odabira riječkog rektora… pa ipak se radi o morskim specijalitetima i gladnim ustima.

>>

K tomu, nejasno je na koji se način došlo do posjeda vile “Moise”, budući je to imovina oteta Židovima nakon 1945. godine, odnosno nejasno je kako se ta vila obnavlja i uz čije će se dopuštenje koristiti i rabiti budući su njezini zakoniti vlasnici živi i zdravi te žive u Veneciji, a nije sasvim isključeno da nisu pokrenuli postupak povrata bespravno oduzete imovine za vrijeme komunističke vladavine. U suprotnom bi se radilo o prvorazrednom skandalu, odnosno o hrvatskoj svakodnevnici, u kojoj samoproglašeni “antifašisti” otimaju tuđe pa potom svima drže moralne prodike…

 

Mila Marušić