Neumorni je Joža Manolić, svjedočeći pred saborskim istražnim povjerenstvom za Agrokor, iznio nekoliko vrlo zanimljivih činjenica. Najzanimljivije je svakako da je Stjepana Mesića otvoreno prokazao kao lažova, a kao glavnu osobu za određene anomalije u privatizaciji označio je "nestranačkog" Franje Gregurića, predsjednika Vlade nacionalnog jedinstva u kojoj su sjedili i SDP-ovi ministri.

"Od vlade demokratskog jedinstva treba tražiti pojašnjenja naglog jačanja Agrokora i Ivice Todorića“ - istaknuo je Manolić, dodavši da Franjo Gregurić, za koga ne zna je li uopće bio član HDZ-a, „ima jako puno grijeha u privatizaciji.“

>>

Danci imaju izraz: „Lažeš kao Srbin“. Hrvati imaju dva izraza između kojih još mnogi dvoje: „Lažeš kao Mesić“ i „Lažeš kao Manolić.“ Međutim, Joža Manolić, možda zbog starosti, senilnosti ili, usudili bismo kazati, grižnje savjesti, iznio dvije skoro 20 godina prešućivane istine; prvo: „Mi smo iz dogovorne ekonomije prešli u tržišnu i trebalo je napraviti privatizaciju. Osnovni cilj pretvorbe je bila efikasnost gospodarstva. Zaključili smo da iz dogovorene ekonomije treba krenuti ka tržišnoj, a tadašnje društveno vlasništvo privatizaciju. Izuzetak su bile strateška poduzeća poput HŽ-a, Ine i drugih, koja su izuzeta iz privatizacije - pojasnivši kako je „gro privatizacije obavljen u razdoblju 1989.- 1990., prije dolaska HDZ-a na vlast.“

Drugo, kazao je kako fraza o '200 bogatih obitelji' ne odgovara stvarnosti: „Oko te fraze se posljednjih godina stvorila fama, ali to nije odgovaralo, imalo uporišta u tadašnjoj politici.“ Detaljnije od Manolića, o povijesti i ciljevima ove fraze o "200 bogatih obitelji" govorio je Milan Kovač, čije su izjave hrvatski mediji, pa čak i oni u državnom vlasništvu, zdušno prešutjeli.

>>

Podsjećanja radi, dva stupa koja su skoro dva desetljeća nosila detuđmanizaciju Hrvatske glasiše: „Tuđman i HDZ su sve privatizirali i pokrali narod“, a drugim se na prvi nadovezalo te stvorio mit o 200 bogatih obitelji, t. zv. nova, postkomunistička, „Tuđmanova aristokracija“.

I eto, šef svih udbaša je pred saborskim povjerenstvom to opovrgnuo, i zato su novi naraštaji "detuđmanizatora", skoncentrirani uglavnom u državnim i privatnim medijima, riječi svoga šefa pristojno prešutjeli i lopticu prebacili na Franju Gregurića.

Most-ov "fiškal" Nikola Grmoja je, nakon što je u nejasan Agrokorov nastanak „umočio“ Vladimira Šeksa, pokušao isto učiniti s Antom Todorićem i HDZ-om, no Manolić je i to opovrgnuo, jasno prokazavši Grmoju i njegove ciljeve.

„Ante Todorić nije tada  bio u mogućnosti financirati nikoga. Bio je vlasnik male tvrtke za proizvodnju i uvoz cvijeća. Pitanje o tome kako je u nekoliko godina Ante Todorić kupio više poduzeća morate postaviti onima koji su došli nakon mene, u prvom redu Vladi nacionalnog jedinstva“, istaknuo je Manolić.

>>

Analizirajući rečeno, dade se zaključiti kako problemi s privatizacijom nastaju za vrijeme t. zv. vlade nacionalnog jedinstva, u kojoj su sjedili i SDP-ovi ministri a na čelu koje je bio nestranački Franjo Gregurić, osoba od ranije poslovno vezana s Rusijom. Promatrajući rečeno, važno se prisjetiti da je upravo MOST, financiran i proklamiran od strane Branka Roglića, prije godinu i pol dana inzistirao na vladi nacionalnog jedinstva. Jednako kao i Franjo Gregurić i Nikica Valentić. Pametnome dosta!!!

U tom se smislu, ukoliko uzmemo u obzir svu štetu počinjenu oko INA-e, a u INA-u su duboko upleteni Gregurić i Valentić, te sveukupno gospodarstvo, pa sve do MOST-ovog glavnog financijera Branka Roglića, koji je, baš kao i Todorić, naglo gospodarski ojačao upravo za vrijeme vlade nacionalnog jedinstva… neka svatko izvede svoj vlastiti zaključak.       

Prozvani Franjo Gregurić je na Manolićeve izjave odgovorio sljedeće: „To je jedna potpuno neodgovorna i neumjerena neistina, koju je iznio gospodin Manolić. Morao bi se upitati koji je njegov doprinos, jer je na kraju krajeva, kao predsjednik Vlade i predložio Zakon. Mogao je učiniti da se on ne primijeni, mogao je učiniti svašta, što je htio. Sad je naknadne pameti, puno pametniji nego onda kad je radio svoj posao kao predsjednik Vlade.“

>>

Međutim, nije baš najjasnije kako (ne)istina može biti neumjerena ili neodgovorna. Možda se time Manolića pokušava diskreditirati da je star te da sve što kaže treba uzeti sa "zrnom soli", što je vjerojatno strategija koju će vodeći mediji preuzeti kad budu izvještavali o ovom sukobu "dvojice političke braće".

Kao profesionalni i iznimno iskusni lažov, Joža Manolić jako dobro zna da u svakoj laži mora biti barem 90% istine; tako je opetovano skinuo stigmu s Tuđmana i Pašalića, čime je, kao i oko predlaganja Ante Todorića na mjesto ministra poljoprivrede, razotkrio laže Stjepana Mesića.

>>

Veli Matoš: „Vidje Hrvatska puno čuda“, a možemo dodati, čak i Manolića kako govori istinu. Eto, Hrvati su dočekali i to da od Manolića imaju koristi. Sad je svima valjda jasnije da lustracija nije potrebna po svaku cijenu. „Naš“ Joža je, prokazavši Stjepana Mesića kao lažova i Nikolu Grmoju kao "fiškala", pokazao da može biti čestit i istinoljubiv čovjek, za pokoru spreman!

Jako je štetno, i vrlo žalosno, što su članovi saborskog istražnog povjerenstva za Agrokor baš u trenutku Manolićeva svjedočenja odlučili biti strogi formalisti. Naime, ovo je vjerojatno bila posljednja prilika priupitati bivšeg šefa svih zatvora u SR Hrvatskoj kakva je njegova uloga u trovanju uskoro svetog Alojzija Stepinca. Je li Manolić bio izvršitelj, je li birao otrov ili je to činio po nečijoj naredbi?

 

Josip Gajski