Analizirajući problematične točke Marakeškog sporazuma, Nino Raspudić je u HRT-ovoj emisiji “Peti dan”, kazao kako se radi o vrlo problematičnom dokumentu koji Hrvatska ne bi trebala potpisati

-To nije nevažan sporazum ili ‘kompakt’, kako je pomalo neobična riječ u engleskome izvorniku. S jedne strane govori se da to nije važno, pa to je pravno neobvezujuće, ali zašto se onda na tako visokoj razini okupljaju svi svečano i svi ga potpisuju, ako je nevažan i neobvezan - istaknuo je Raspudić.

Dodao je kako se u ovakvim i sličnim situacijama nikada ne radi samo o jednom dokumentu.

-Čitajući taj dokument, sastavljenom na birokratskom pojednostavljenom engleskom jeziku, ima tridesetak stranica, na svoju žalost sam ga pročitao i proanalizirao i on neprestano upućuje na druge dokumente. Između ostalog na Newyoršku deklaraciju o izbjeglicama i migrantima, Agendu 2030. za održivi razvoj, te Akcijsku agendu iz Adis Abebe. Za godinu ili dvije možemo očekivati neku obvezujuću rezoluciju iz UN-a. To nije nimalo nevažna stvar - upozorio je Raspudić.

Osvrnuo se i na sličnosti ovog dokumenta s Istambulskom konvencijom te upozorio na trend množenja dokumenata ko0ji se pokušavaju staaviti iznad zakonodavstva suverenih država.

-S Istanbulskom konvencijom ima zajedničko što spada u tendenciju množenja konvencija, agendi, rezolucija, međunarodnih foruma, dokumenata, koji se često množe pored ali i iznad zakonodavstava u suverenim zemljama, što je zabrinjavajuća tendencija. Nije dobro da ljudskim sudbinama upravljaju birokrati u UN-u, jer te birokrate nitko ne izabire, nikome ne odgovaraju, zatim kojekakve mreže nevladinih udruga, agencija, foruma i slično. Puno je bolje kad neke odluke o našim životima donose ljudi koje su građani izabrali na izborima i koji imaju odgovornost prema tim građanima - upozorio je.

Naveo je nekoliko problematičnih točaka tzv. Marakeškog sporazuma.

-Nisu isti interesi i odgovornosti različitih država. Nije ista odgovornost Francuske i Engleske ili Hrvatske i Slovačke. Ako Njemačka treba, primjerice, tri milijuna manualnih radnika u sljedećih pet godina, to možda ne vrijedi i za neke druge zemlje. Potpisnice dokumenta se de facto obvezuju na propagandu po tom pitanju: “Mi također moramo omogućiti svim našim građanima pristup objektivnim, na dokazima utemeljenim, jasnim informacijama o prednostima i izazovima migracije, s ciljem raspršivanja zavaravajućih pripovijesti koje stvaraju negativne percepcije migranata.””, znači obvezujemo se na jednostranu propagandu - upozorio je Raspudić.

Upozorio je na pokušaje zamagljivanja između legalne i ilegalne migracije.

-Zamagljuje se granica između legalne i ilegalne migracije, ističu se ljudska prava svih migranata, bez obzira na migrantski status naglasio je.

Podsjetio je na podatak iz Švedske u koju je 2015. uselilo 153.000 ljudi, mahom s Bliskog istoga i Afrike.

-Od toga se njih više od 33.000 tisuće prijavilo kao malodobna djeca bez pratnje roditelja. Kada su se, kod nekih sumnjivih slučajeva, napravila medicinska istraživanja te “djece”, ispostavilo se da je 83% testiranih ima više od 18 godina - istaknuo je.

Osvrnuo se i na dio koji najavljuje medijsku cenzuru.

-Orvelovski dio nalazi se pri samom kraju dokumenta i nalaže: “promicati neovisno, objektivno i kvalitetno izvješćivanje medijskih kuća, uključujući internetske informacije, uz senzibiliziranje i edukaciju medijskih djelatnika o pitanjima i terminologiji vezanim za migracije, ulaganje u etičke standarde izvješćivanja i oglašavanje te zaustavljanje dodjele javnih sredstava ili materijalne potpore medijima koji sustavno promiču netrpeljivost, ksenofobiju, rasizam i druge oblike diskriminaciju prema migrantima, uz puno poštivanje slobode medija”. Dakle, uz puno poštivanje slobode medija kontrolirat ćemo i gušiti po tom pitanju nepoćudne medije - upozorio je Raspudić.

Na koncu, dokument je ocijenio vrlo problematičnim.

-Vrlo problematičan dokument i smatram da ga Hrvatska ne bi trebala potpisati! - zaključio je Raspudić.

 

M.M.

Share
0