„Ja sam prvi i posljednji“ kaže Bog u „Otkrivenju“ i ta svemoguća pozicija jednog jedinog toliko se snažno dojmila negdašnjem cvjećaru Ivici Todoriću i njegovim mentorima da je za svoj „Agrokor“ osmislio i sukladan logo: znak „Agrokora“ prikazuje slovo „A“ unutar „Omege“.

Uz svesrdnu pomoć partijske nomenklature komunističke Jugoslavije Ivica Todorić je doista postao Alfa i Omega hrvatske države, njen gazda. Ni vjetar se bez njega i „duboke države“ nije usudio zapuhati, ništa se nije radilo, a da se pritom ne bi pogodovalo metastaziranju „Agrokora“.

U svom je džepu Ivica Todorić držao predsjednike Vlada, predsjednike hrvatske države, ministre i njihove pomoćnike, načelnike i veleposlanike, guvernere Narodne banke, direktore banaka i javnih poduzeća, lokalne šerife i sve koji su mogli poslužiti. Zbrinjavao je sinove i nećake njemu važnih osoba, financirao one koje je trebao, a one posebno odabrane Gazda je vlastoručno proizvodio u svom najužem interesnom krugu, da bi ih potom ugrađivao na ključne državne pozicije; osobe poput guvernera narodne banke, Željka Rohatinskog i danas aktualnog ministra financija, Zdravka Marića. Lista osoba je duga i Todoriću jamči mirne umirovljeničke dane. Sve ih možete vidjeti na snimci predstavljanja Dalićkine knjige „Agrokor, slom ortačkog kapitalizma, u NSK u Zagrebu 2018.

To je ipak bila samo prva Todorićeva faza na putu prema znatno većoj geopolitičkoj igri u kojoj je „Agrokor“ doslovno podjarmio hrvatsko gospodarstvo, pripadajuće političare i pravosuđe te je Ivica Todorić postao „prvi i posljednji“, onaj jedini koji o svemu vodi računa i odlučuje. Cijela je Hrvatska postala njegov osobni posjed, vlastito dvorište bez obzira koja je politička opcija bila na vlasti i koliko se javnost zabavljala i tugovala nad izbornim pobjedama i porazima. Jer sve su političke stranke i koalicije bile njegove. Ivica Todorić sve je stranke istom mjerom dojio i nepotizirao, a u svom „Agrokoru“ još dodatno zbrinjavao posrnule i one pripremane za ugradnju bez obzira na političku pripadnost. Važno mu je bilo da „posrnuli“ i „perspektivni“ ojačaju poziciju i vrate uslugu.

Kad je došlo vrijeme za novi iskorak, onda se Todorić u međufazi opako i namjerno zelenaški do grla zadužio kod ruskih državnih banaka Sberbank i VTB i tako prejudicirao budući razvoj događaja. Ali je prije toga od hrvatske države, makar je bilo očito da je „Agrokor“ bankrotirao a novac sklonjen, dobio sanacijske kredite i bespovretnu financijsku pomoć.

Na drugu fazu velike igre prešlo se kad je s Plenkovićem i Dalićkom dogovoren i produciran spektakularni bankrot „Agrokora“. Nakon velike medijske buke i samozadovoljstva Plenkovićeve Vlade – „Agrokor“ je spašen“, zapravo je legitimno predan novostvorenim vjerovnicima. Naravno spomenutim ruskim bankama koje u ovom trenutku legalno drže 47% agrokorovih dionica. Tranzicija vlasništva išla je, istina, s velikom medijskom bukom, pomno pripremljenim i već zaboravljenim skandalom, ali su „Sberbank“ i „VTB“, tj. produžena ruka sovjetske ruske države, elegantno i bez velike buke postale novi vlasnici „Agrokora“. To je bilo davno zamišljeno, to je u konačnici i učinjeno.

Međutim nije riječ samo o „Konzumu“, nego o „Agrokoru“, tj. svim Todorićevim ratnoprofiterskim pretvorbama i imovini dobivenoj pogodovanjem Ivici Todoriću dugi niz godina suverene Hrvatske. Ruski geopolitički ekspanzionizam dobio je što je namjeravao, a duševna bol negdašnjeg „gazde“ bit će isprana i podmirena odugovlačenjem i utrnućem sudskog procesa. Pinka za trud i doživljenu sramotu bijega u London davno je zalegla na pravi bankovni račun u ruskom inozemstvu. Duboka država partijske nomenklatura dobila je konačno sovjetsku Rusiju u Hrvatskoj i tako popravila krvnu sliku „ustaške Hrvatske“. Hrvatska je proračunom spašavala „Agrokor“, privatnu tvrtku koja je u hrvatskom BDP-u sudjelovala s 15%, i to samo zato da bi ruske banke dobile što zdraviji koncern!

No, nije stalo na tome nego je usporedo s preuzimanjem „Agrokora“, ruski „Gazprom“ uz pomoć domaćih snaga, poznatih petrovića, špiljaka, umičevića, linića, kalema, šternova... i uz blagoslov Plenkovića pokušavao od MOL-a preuzeti INA-u. To isto pokušao je 2017. učiniti i ruski „Rosneft“. Ni to nije bilo dosta pa je Hrvatska pod stalnim udarom monopolizacije ruskim plinom u količini od milijardu kubičnih metara plina na godinu, a sve s namjerom da se učiniti ovisnom o ruskom plinu. To je razlog zašto se u Hrvatskoj već dvadesetak godina neuspješno gradi LNG terminal na Krku, a pod Plenkovićevom vladom pregovori neće početi ni izgradnja i njegov rad.

Ruski državni kapital, tj. ruske banke u rukama Vladimira Putina i njegovih oligarha, usko je slizan s ruskom geopolitičkom agresijom prema Europskoj Uniji i neprestano penetrira preko Republike Hrvatske. To je razlog zašto Plenkovićeva Vlada opstruira gospodarsko-politički savez Tri mora i Višegradsku skupinu – dvije geopolitičke vizije koje Hrvatsku svrstavaju među političke istomišljenike i sklanjaju je pod američki politički i gospodarski kišobran.

Sad je valjda jasno zbog čega u Hrvatskoj nema reformi, nego se cijelo vrijeme pod ruskim utjecajem pojačava korupcija i nastavlja s dogovornom ekonomijom, zašto se Plenković o svim potezima konzultira s Miloradom Pupovcem i približava Srbiji. Ne osigurava Pupovac Plenkoviću samo saborsku većinu, Pupovac iz Sabornice vodi hrvatsku Vladu, jer posjeduje moć koju ni Svetozar Pribučević, kao ministar unutarnjih poslova SHS (1918 – 1920) nije nikad imao.

Nije u pitanju srpstvo u Hrvata, već se Ruskoj ekspanziji prema Europskoj Uniji ravnaju putevi za što veći pristup hrvatskim resursima i stvara koridor za penetraciju sovjetske Rusije u Europsku Uniju na mala vrata, tj. kroz politički i gospodarski korumpiranu Republiku Hrvatsku. To je razlog zašto se sada Plenkoviću žuri ući u eurozonu. Tako odgovara ruskim bankama registriranim u Republici Hrvatskoj, članici Europske Unije, i ako ga nitko u tome ne spriječi, tako će biti učinjeno.

Andrej Plenković kao predsjednik HDZ-a ukrao je stranku onima koji su je stvarali, kao predsjednik Vlade učinio je sve da plodovi Domovinskog rata postanu sramota. Ukrao je Domovinski rat, a pobjedu nad agresorom pretvorio u poraz i samotu. Pobjednike se proziva i sudi. No, „Ne bi Cezar bio lav da Rimljani nisu ovce“ i to je razlog zašto se mladost Hrvatske iseljava. Sve im se to gadi: i hrvatska šutnja, i hrvatski mentalitet sluge, i Hvidra-ini prvaci što sliče Subnor-u, a sinovi im se ponašaju kao djeca partizanskih generala, i državno vlasništvo vraćeno u društveno, i uškopljenost političara, i „kult ličnosti“, i politička prijetvornost, i mediji kojima se upravlja iz Berlina, Beograda i Sarajeva, nema kraja... doslovno sve je gadljivo.

Ali mlada se antifa ipak ne iseljava, ona ostaje na svojim sinekurama i opstruira razvoj „ustaške Hrvatske“. To je i razlog zašto je od svršetka Domovinskog rata preko tri tisuće hrvatskih branitelja počinilo samoubojstvo, a pola milijuna iselilo pameću za razumom.

I je li Nikola Grmoja doista neki dan u Hrvatskom saboru pretjerao teško optuživši Andreja Plenkovića za veleizdaju?

 

Damir Nuić