EKSKLUZIVNO: Moamer el Gadafi je oženjen Hrvaticom
Prije nekoliko godina, jedna je novina objavila vijest kako je supruga libijskog predsjednika Safiya Farkash Gadafi podrijetlom Hrvatica. Zapravo, riječ je Sofiji Farkaš, rođenoj Mostarki i unuci Ivana Farkaša, nekadašnjeg austrijskog školskog okružnog nadzornika u Mostaru.
Farkaševi su iz Petrinje
djed Safiye Farkach Gadafi je Ivan Farkaš, nekadašnji školski okružni nadzornik u Mostaru, koji je u vrijeme austro-ugarske uprave doselio u Mostar. Farkaš je rođen u Petrinji 1858. godine. Tijekom radnog vijeka službovao je u Beču, Novoj Kapeli, Novoj Gradišci a od 1880. godine živio je i radio u Mostaru, gdje je i umro 1902. godine.
Pradjed Gadafijeve supruge ogledao se i kao pisac. U Bosanskom pedagoškom časopisu, neumorno je, s ciljem opravdavanja tadašnje austrijske probošnjačke politike u obrazovanju, objavljivao znanstvene radove, surađujući određeno vrijeme i sa Vatroslavom Jagićem.
Iz toga razdoblja i danas je dostupan Farkašev «Prinos naučanju psihologije».
Sudeći prema određenim povijesnim izvorima Ivan Farkaš je ostao upamćen i po polemikama sa tadašnjim mostarskim biskupom fra Paškalom Buconjićem, ravnateljem širokobriješke gimnazije fra Didakom Buntićem, ali i sa vođom srpske kulturne zajednice u Mostaru Aleksom Šantićem. Ove polemike vođene su po pitanju obrazovanja, odnosno austrijskog pokušaja negiranja hrvatskog i srpskog imena na prostorima BiH, na račun razvoja bošnjačke odnosno „zemaljske“ nacionalne ideje, kako se tada govorilo.
Gadafijevi kontaki s jugoslavenskim tajnim službama
Hrvatskoj javnosti skoro je nepoznat podatak da je današnji libijski predsjednik Moamer el Gadafi koncem šezdesetih godina prošloga stoljeća, u sklopu projekta razmjene studenata, boravio na višegodišnjem školovanju u nekadašnjoj Jugoslaviji.
Tijekom boravka u Mostaru, koji je bio jedno od njegovih tadašnjih odredišta, gdje je pohađao nastavu na tadašnjoj „Vazduhoplovnoj akademiji JNA“, Gadafi je upoznao svoju sadašnju suprugu Sofiju Farkaš, u to vrijeme jednu od viđenijih Mostarki.
Naravno, boravak niti jednog stranog studenta u Titovoj Jugoslaviji nije mogao proći nezapaženo. Svaki od njih bio je predmetom obrade Titovih tajnih službi. Civilne UDBE, vojno-protuobavještajnog KOS-a, te SID-a - koji je djelovao u sastavu tadašnjeg „Saveznog sekretarijata za inostrane poslove“, odnosno jugoslavenskog ministarstva vanjskih poslova.
Postoje dokazi o osobnom poznanstvu nekolicine danas umirovljenih hrvatskih generala pridošlih iz JNA, inače Mesićevih štićenika, i libijskog vođe, koje su začete tijekom Gadafijevog školovanja u nekadašnjoj Jugoslaviji, a nastavljene tijekom kasnijih godina.
Međutim, čini se da je ključnu ulogu u slučaju Gadafi, ipak, imao Budimir Lončar, nekad visokopozicionirani djelatnik SID-a i dugogodišnji prvi čovjek jugoslavenske diplomacije. Određeni izvori iz tog vremena kazuju da osobno poznanstvo između Moamera el Gadafija i Budimira Lončara seže još iz razdoblja kada je današnji libijski suveren boravio na školovanju u Jugoslaviji.
Sudeći prema političkoj, vojnoj i gospodarskoj suradnji između Libije i Jugoslavije, zabilježenoj nakon Gadafijevog dolaska na vlast, dolazi se do zaključka kako je kontakt između Gadafija i jugoslavenskog SID-a bio i te kako intenzivan kroz čitavo to razdoblje.
Međutim, nije poznato da li su CIA i MI6 podržavali te kontakte, ili su Lončarove aktivnosti vođene isključivo u suradnji sa KGB-om. Bolji poznavatelji tadašnjih prilika tvrde da su tadašnje jugoslavensko-libijske aktivnosti bile javna tajna u diplomatskom svijetu, te kako su korist od Lončarovih diplomatsko-špijunskih aktivnosti imale sve vodeće tajne službe uključene u hladnoratovske sukobe niskog intenziteta.
Suradnja Gadafi-Lončar se nastavlja i dalje
Prije nekoliko mjeseci u domaću je javnost dospjela informacija kako je Libija najveći pojedinačni dioničar talijanskog UniCredita, banke koja je prije desetak godina pod vrlo čudnim okolnostima kupila i Zagrebačku banku. Do pune ekspanzije razvoja libijsko-hrvatskih odnosa, ipak, došlo je u vrijeme dva predsjednička mandata Stjepana Mesića i njegovog vanjskopolitičkog savjetnika Budimira Lončara, kada je Hrvatska, doslovce, zamijenila nekadašnju Jugoslaviju u svijetu „nesvrstanih“.
Neki inozemni, ali i domaći, mediji posljednjih su nekoliko godina pisali o poslovnim aktivnostima Libije i obitelji Gadafi u turizmu. Poglavito u Italiji i Hrvatskoj. Isto tako, neka su sredstva javnog priopćavanja pisala o poslovima izvoza vode i još nekih hrvatskih proizvoda u Libiju, iz čega nije bio nikakav problem prepoznati rukopis Budimira Lončara i Stjepana Mesića.
Nedavni posjet Ive Josipovića Libiji dade naslutiti kako se iste aktivnosti i dalje nastavljaju. Suradnja nekadašnjeg jugoslavenskog SID-a, utjelovljenog u Budimiru Lončaru, i nekadašnjeg pitomca JNA Moamera el Gadafija, očito se i dalje nastavlja. S tom razlikom što se te aktivnosti danas upakirane u „šarenu lažu“ hrvatsko-libijske gospodarske suradnje.
Ante Božić