Plenković-Kusićevo Vijeće za miran san
„Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima“ samo je još jedan premaz preko očiju hrvatskoj javnosti i duda varalica naivnoj Europskoj Uniji.
Potpuna neaktivnost tog Vijeća i njegov 'sirovinski sastav' jednoznačno pokazuju namjeru da Vlada prikrije svoj politički svjetonazor i narav svoje vladavine. Dovoljno je pročitati imena članova Vijeća da bi se shvatile namjere.
Zvonko Kusić kao predsjednik HAZU na čelu Vijeća imponira Vladi i hrvatskoj akademskoj zajednici svojom ozbiljnošću i najvišom akademskom titulom, ali sve ostaje samo na tome. Preozbiljno držanje je očita tjelesna varka izmišljena da bi se prikrili intelektualni nedostaci.
Hvaliti pak odličnike zbog vrlina koje nemaju isto je što i nekažnjeno ih klevetati. To je slučaj Akademije i njezina predsjednika. Akademija od uspostave suvremene Republike Hrvatske pokazala je koliko je ostala okorjelo Južnoslavenska, koliko je promjena JAZU u HAZU bila puka formalnost i neiskrenost, tek ploča na zidu i zamazivanje očiju javnosti. Njen u javnosti sveprisutan presjednik Zvonko Kusić samo pokazuje bezidejnost te najviše znanstveno-kulturne institucije, nacionalnu neosvještenost i intelektualnu jalovost gerijatrije na visokim sinekurnim pozicijama. I nije Zvonimir Kusić slučajno predsjednik Akademije kao što nije slučajno da dijeli isti krov i kućni broj s Franjom Lukovićem: velikim meštrom najvećih pretvorbi i privatizacija u Hrvatskoj, s partijskim bankarom, koji svaki put kad izvlači maramicu mora paziti da mu razni gregurići, todorići, tedeschi, roglići, hanžekovići... ne bi ispali iz džepa.
Tu je i i bivši SDP-ov ministar Antun Vujić, glavni ravnatelj „Leksikografskog Zavoda Miroslav Krleža“, stožerne komunističke institucije koja je osnova da „pronosi našu istinu o našoj borbi, komunizmu i radničkom pokretu“, kako je to jednom drug Tito objasnio drugu Krleži.
Tu je i nazaobilazan Jasenovac zastupljen sa svojom bivšom ravnateljicom „Javne ustanove Spomen područja Jasenovac“, Natašom Jovičić. Onom istom osobom kojoj nije smetalo da se u jasenovačkim popisima stradalih desetljećima nalaze tisuće imena ljudi koji s radnim logorom Jasenovcem nikakve veze nemaju niti su ikad bili u njemu. Treba li se onda čuditi da je član Vijeća i Ivo Golštajn, sin priučenog povjesničara Slavka Goldštajna, još jedan pomno odabran, „ugledan“ agitpropovski sin i perjanica antifašističke historiografije, koji je u uredu hrvatskog veleposlanika držao fotografiju Josipa Broza.
Ili iznenađuje nazočnost Nenada Zakošeka iz Pokreta za Jugoslaviju, bivšeg dekana i sveprisutnog partijskog kadrovika, tzv. personalca Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu? Toj skupini nedostaje rektor Boras da svojim nagnječenim altom uveseli skup i Vijeću doda intimni rektorski pečat, potvrdu da sveučilišna zajednica Hrvatske stoji iza Vijeća i njegovih smjernica.
Naravno, sastavljač članstva u Vijeću vodio je računa „da se čuje i druga strana“ pa je za potrebe alibija, odnosno da mu se ne spočita otvoreno pogodovanje neokomunistima, u taj igrokaz kooptirao hrvatske povjesničare Mladena Ančića i Ivu Lučića, predsjednika Matice Hrvatske, Stjepana Damjanovića, i rektora Hrvatskog katoličkog sveučilišta, Željka Tanjića. Onda je pridodao ideologe socijalističkog samoupravljanja raspoređene po filozofskim fakultetima i Fakultetu političkih znanosti te ponešto dekanskog sitniša, sve kako bi Vijeće dobilo na doktorsko-profesorskoj impozantnosti i tako impresioniralo „radni narod SR Hrvatske“ .
U pričuvi su „Budini povjesničari“ Hrvoje Klasić i Tvttko Jakovina, oni će uletjeti kad tempamentni dvojac hrvatskih povjesničara izgubi živce i napusti Vijeće. Kako je počelo nećemo dugo na to čekati.
Neujednačenost kriterija po kojima se u Hrvatskoj, policijski i prekršajno, bez obzira na slovo zakona, tretiraju znakovi i simboli jednoumnih diktatura očita je i degutantna. Zapravo bahata, jer sadašnja vlast niti ne želi prikriti otvorenu ideološku opredjeljenost, ali se želi sakriti iza odluka Vijeća.
Vlada Andreja Plenkovića neprestano osuđuje zloduh ustaštva pa se policijski i prekršajno proganja iziritiranu mladost koja na majicama nosi natpis ZDS, ali ne dira komunističku antifu kad na ulicama i trgovima vijori zločinačke zastave Kominterne, SKJ, Sovjetskog saveza i Jugoslavije.
Svima je već jasno da sve znakove i simbole zločinačkih sustava treba jednako tretirati, a to znači da Plenković-Kusićevo Vijeće, kao i represivni sustav, moraju biti jednako rezolutni i prema ustaškom i prema komunističkom znakovlju, jednak tretman ZDS i SFSN. I Vijeće nas treba prosvjetliti i dati odgovor, na primjr, kako to da se na službenom grbu Republike Francuske nalazi snoplje pruća, „fascio“, je li to simbol fašizma ili rimskih liktora?
Izgleda da su ustaše, unatoč činjenici da su ih pune masovne grobnice od "Triglava do Gevgelije" svi i svuda, a svijet to još ne zna, zato će svijetu to objasniti domaći agitpropovci i antifa.
Istodobno, zanimljivo je da Nedićeva judenfrei Srbija (1941. – 1944.) i današnja Kroaten frei Srbija imaju istu zatavu i grb?!
Što mi to radimo?
Damir Nuić