Međunarodna nevladina organizacija Centar Simon Wiesenthal, a poglavito njezin čelnik Efraim Zuroff, sve se više pretvaraju u „privatnu tvrtku“ srbijanskih i inih ekstremno lijevih politikanata, koji „konzumiraju“ njihove usluge kad im god treba oblatiti hrvatsku državu i neke od njezinih istaknutih hrvatskih političara.

Ta organizacija traži od hrvatskih lidera da se nedvosmisleno ograde od izjava i nekih njima odbojnih stavova Ruže Tomašić, zastupnice Europskog parlamenta, a naročito u svezi njezine „aktivnosti“ prije stvaranja hrvatske države u Kanadi!? Tamo je, kako je svojedobno objavio kontraverzni Pupovčev bilten „Novosti“, koji neki nazivaju i medijskim smećem, ova političarka, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, navodno obučena u ustašku odoru, navodno čitala ustaške pjesmice, pa je po toj organizaciji sada red da se hrvatsko političko vodstvo ogradi od tog neprimjerenog čina.

Eto, tako oni po cijelom svijetu „gone ratne zločince“, odnosno ne mogu im pobjeći čak ni oni koji su u „prvom razredu osnovne“ imali bilo kakav dodir sa fašizmom!

Da nije smiješno, bilo bi žalosno.

Što Zuroff i njegovi kompanjoni svako malo ne traže da se recimo austrijska Vlada ogradi od onih koji su u II. svjetskom ratu bili na strani fašizma (za razliku od Austrije ova Hrvatska nije!) i od onih svojih sugrađana koji i dalje čuvaju uspomene na taj dio mračne povijesti?

U njihovoj je zemlji čak i rođen najveći svjetski zločinac i ubojica – Adolf Hitler, kojeg su Austrijanci, kad ih je pripojio Njemačkoj, dočekivali u ekstazi i slavljem!

Nu, dobro. To nema „nikakve“ veze s njihovom sadašnjom borbom protiv nacista i fašista, ali ako to već rade, onda neka malo koji puta zavire i u „srbijansko dvorište“, neka proganjaju tamošnje fašiste, koji su sudjelovali ne u recitiranju pjesmica već u rušenju, klanju, protjerivanju nevinih Hrvata, osobito u vrijeme velikosrpske agresije.

Što ne traže da se Srbi ili pak srpska Vlada, koja je uglavnom i sastavljena od četnika (svaka čast iznimkama) ne ogradi od onih koji su 18. studenoga 1991. nakon ubijanja i protjerivanja Hrvata po ulicama razrušenog Grada Vukovara pjevali: „Slobo, šalji nam salate, biće mesa, klat ćemo Hrvate“ ili „Oj, Hrvati, al ćemo vas klati, pola klati, pola psima dati“.

Ne, nismo čuli ni čitali da su recimo takve pjevače i „recitatore“ Zuroff, a još manje „Novosti“, ikada osudili, a još manje tražili one koji su to radili.

Legendarna ratna doktorica Vesna Bosanac mjesecima je u vrijeme agresije slala apele za pomoć (svi su objavljeni u knjizi koju sam priredio i uredio „Apeli dr. Vesne Bosanac“!), ali nitko joj na njih nije nikada odgovorio, a najmanje Efraim Zuroff, koji sada želi osuditi i one koji su u mladosti, daleko od Hrvatske, navodno čitali nekakve pjesmice o Paveliću i ustašama!

Drugim riječima, kako to da su organizacijama poput Centra Simona Wiesenthala neprestano na „meti“ Hrvati koji su se u obrambenom Domovinskome ratu borili protiv nacizma i fašizma, a ne i oni koji ga u Beogradu, pa i Zagrebu i dalje podržavaju, koji ne priznaju da su bili agresori, a još manje krvoločne ubojice?

Kad bi razni zuroffi slušali i čitali što i kako danas o Hrvatskoj i Hrvatima govore i razmišljaju četnici poput Vojislava Šešelja, koji je i zastupnik u srbijanskom parlamentu, onda bi im se možda i „pamet razbistrila“, kako kaže naš narod!

 

Mladen Pavković