Najznačajniji događaj u povodu 25. lipnja- Dana državnosti bio je upriličen na Pantovčaku, gdje je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović priredila veličanstven prijem za najznačajnije hrvatske ličnosti, od politike, kulture, sporta, do onih u medijima.

Glavna zvijezda ovog spektakla bio je nitko drugi nego iznimno dobro raspoloženi bivši Udbaš – Josip Manolić, koji je vjerojatno pozvan kao „jedan od najzaslužnijih za stvaranje, slobodne, samostalne i nezavisne hrvatske države“.

Za razliku od njega pozivnicu nisu ni ove godine dobili ratni zapovjednik obrane Škabrnja, ratni zapovjednik 117. brigade i brojni drugi, jer očito ne pripadaju „hrvatskoj eliti“. Tamo je dakako posebnu ulogu imao i predsjedničin savjetnik Mate Granić, čiju su školu prošli gotovo svi sadašnji političari koji vode državu, a bome i ljudi poput Miroslava Škore, koje se žustro pripremaju preuzeti titulu „prvog čovjeka Hrvatske“.

Ovakvi i slični prijemi odličan su “test“ za one koji se smatraju „elitom“. Naime, tko nije dobio poziv ubuduće dobro mora razmisliti „gdje griješi ili gdje je pogriješio“.

Pjevač Marko Perković Thompson, koji se tamo nije pojavio, treba biti osobito sretan jer je Predsjednica dozvolila da se čuje i jedna njegova pjesma – „Dolazak Hrvata“, iako mnogi misle da bi puno bolje bilo da se pjesma zove – „Odlazak Hrvata“.

S ovim činom omiljeni hrvatski pjevač je posve „rehabilitiran“, što će reći da su na njegovim nastupima, kao i dosad, itekako dobro došle pjesme koje počinje s HOS-ovim pozdravom - „Za dom - spremni“.

Od naredne godine, kažu, da će se Dan državnosti ponovno održavati, kao u vrijeme Tuđmana, 30. svibnja, što će pozdraviti svi istinski domoljubi.

Međutim, ovakvi „zatvoreni“ svečani prijemi također bi trebali otići u ropotarnicu, tim prije što se postavlja pitanje: tko je taj koji određuje tko jeste, a tko nije hrvatska elita?

Za hrvatske branitelja i stradalnike elita su isključivo oni koji su branili i obranili hrvatsku državu, koji su dali krv i živote, a takvi se gotovo i ne spominju, (svaka čast iznimkama), a kamoli da ih se (osim „prebranih“) poziva na „elitne“ svečanosti.

Predlažemo također da od iduće godine ovakvi prijemi budu „otvorenog tipa“, bez pozivnica, i da njima mogu biti nazočni „podobni i nepodobni“ hrvatski intelektualci, ali i drugi, jer notorni Josip Manolić i njemu slični, kad se pojave na ovakvim skupovima, samo unose „zlu krv“, koja nam je danas najmanje potrebna.

 

Mladen Pavković