Na žalobnim sjećanjima (komemoraciji) u Banskom Grabovcu, 7. kolovoza 2019., Dejan Jović spominje 1285 ubijenih Srba koje su ustaše ubile. Ako je to točno, i ja se klanjam svim tim nevinim žrtvama, ali ako je dodana samo jedna žrtva, onda su krivotvoritelji uvrijedili onih 1284.

Nakon prijevara s brojevima u Jasenovcu, od velikosrpske i jugoslavenske promidžbe, ne vjerujem u istinitost svih brojeva koji nisu znanstveno potvrđeni. Ne samo da su žrtve uvećavane brojem, nego su izmišljene i ondje gdje ih uopće nije bilo ili ih se prisjeća nad praznom jamom (Šaranova jama). Kada se postavi pitanje, onda se lijepe agitpropovske naljepnice, nakon kojih se nekada gubila glava ili dobivala dugogodišnja robija, a danas proizvodi svekolika hajka.

Izborili smo se u Domovinskomu ratu u neovisnoj i demokratskoj Hrvatskoj, ne u bivšoj komunističkoj totalitarnoj Jugoslaviji, da možemo i hoćemo postaviti pitanje! Nikakvi CK prema nalogu gospodara iz Beograda, ne će nam sprječavati otkrivanje istine. Tako postoji i druga istina o Banskomu Grabovcu. Ondje nije bilo nikakvog 'ustaškog uporišta' koje su ustanici napali, nego su ubili četvero civila, što je bio nasilni čin (terorizam).

U Banskomu Grabovcu, selu koje nastavaju Srbi, kao i u svim okolnim selima, u srpnju 1941. nije bilo nijednoga ustaškog vojnika. Prema tomu nema ni govora o ustaškom uporištu. Skupina Srba, među kojima nema nijednog iz Banskoga Grabovca, napada, odvodi, a potom ubija jedine Hrvate u selu. Ustaška je odmazda bila nerazmjerna i okrutna i tu je Jović u pravu. Tijekom 25. i 26. Srpnja 1941., ustaše su pobile, prema poimeničnom popisu Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Narodne Republike Hrvatske, iz 1945./56. i 1964., do 400 seljaka Srba iz Banskoga Grabovca i okolnih sela, sve nevine žrtve, dok su zločinci pobjegli u okolne šume Zrinske gore.

Sličan popis provela je Komisija Vlade SFR Jugoslavije 1964., a pretpostavlja se da popisi nisu korišteni, i to ne samo iz Banskoga Grabovca, jer se nisu uklapali u težnju povećavanja broja ubijenih. Odakle Joviću 1285. ubijenih!? (http://www.hrsvijet.net/index.php/magazin/138-arhiva-stari-hrsvijet-net-2/15780-jugonostalgiari-i-dalje-neumorno-lairaju-to-se-zbilo-u-banskom-grabovcu-1941).

Što se tiče 'narodnog heroja' Vasilija Gaćeše, ako je to onaj koji je u Kulen Vakufu, na kolcu pekao žive muslimanske seljane, nemamo što o njemu raspravljati (https://hu-benedikt.hr/?p=75500).

Poštujem svaku nevinu žrtvu s bilo kojeg stratišta, ali treba se upitati, jesu li za te žrtve, na svim stranama, neizravno krivi i oni koji su naveli zločince da ih ubiju.

TKO JE PRVI POČEO?

Dejan Jović govori da su nakon raspada kraljeve Jugoslavije i uspostave NDH, ustaše prve počele ubijati. To nije istina! Prije svih i svega tu dolaze ubojstva hrvatskih vojnika u Odesi 1916., pa nasilje i zločini nad hrvatskim narodom u kraljevini Jugoslaviji. Slijedi ubojstvo Stjepana Radića i drugih hrvatskih zastupnika u beogradskoj Skupštini, nad čime se zgražao cijeli uljuđeni svijet, te brojna ubojstva za vrijeme kraljevog nasilja i netom nakon raspada kraljeve jugoslavenske vojske. Naposljetku, već prije uspostave NDH, počela su ubojstva Hrvata u Hrvatskoj i BiH. Srpski vojnici i četnici, negdje s običnim srpskim pukom, samo u travnju 1941. poubijali su na području NDH više od 300 Hrvata i Muslimana.

Nakon proglašenja NDH u Bjelovaru, dva dana prije Zagreba, Milovan Đilas kaže da Srbi 'ne bi primili nikakvu tuđu, pa ni hrvatsku državu – tamo gde to po svojoj snazi ne bi morali’(Milovan ĐILAS, Revolucionarni rat, Književne novine, Beograd, 1990.,180.). Tako su četiri hrvatska vojnika ubijena 8. travnja, u četnikoj zasjedi, u selu Hrgovljanima kraj Bjelovara. Srpski 2. konjanički puk Car DušanSilni, 9.travnja 1941.ubio je pet nedužnih hrvatskih seljaka, u selu Peterancu kraj Virovitice. Na Veliki četvrtak, 10. travnja 1941., 2. konjanički srpski puk, pošavši prema Bjelovaru u selu Donjim Mostima kraj Bjelovara, ubio je 11 nedužnih hrvatskih seljaka. (Z. DIZDAR, Bjelovarski ustanak od 7. do 10. travnja 1941., passsim. Usp. Damir BOROVČAK, Voliš li Hrvatsku?, vlastita naklada, Zagreb, 2007., 163.-171. Usp. Ivan GABELICA, Blaženi Alojzije Stepinac i hrvatska država, vlastita naklada, Zagreb, 2007., 302., 303., 306.). Nakon toga uslijedili su brojni drugi zločini u bjelovarskomu kraju: Gornje Zdjelice, Zrinski Topolovac, Rovišće, Pavlovac, Kapela i šuma Bedenik, samo su neka mjesta smrti koja su sijali srpska vojska i četnici. Dogodila su se još brojna ubojstva diljem Hrvatske i BiH, osobito u Hercegovini.

Prva ubojstva Srba u NDH počela su 28. travnja 1941., u selu Gudovcu, nedaleko od Bjelovara, dakle u kraju gdje su prije izvršeni zločini nad hrvatima. Pritom je bitno to da su ti zločini nad Hrvatima počinjeni prije nego što je u NDH ubijen i jedan Srbin. Zato je američki povjesničar židovskoga podrijetla Philip Cohen rekao: 'Ustaški masakri nad Srbima počeli su kao odmazda... četnici su izvršili 11 neprovociranih masakra nad hrvatskim stanovništvom (civilima). Likvidirali su ukupno 246 civila. Ustaške odmazde počele su pak 27. travnja uhićenjima i masakrima nad 176 Srba kod Bjelovara' (knjiga Tajni rat Srbije); (https://priznajem.hr/novosti/hrvatska/28-travnja-1941-ndh-jeste-li-znali-za-masakre-nad-hrvatima-u-prvim-danima rata/?utm_source=Midas&utm_medium=Widget&utm_campaign=Razmjena%2bprometa).

U područjima gdje je 'pukla prva puška', više nema Hrvata, a bilo ih je. Postoje popisi ubijenih i izbjeglih. Tko je onda nad kime počinio genocid na tomu području? Tamo u Srbu, od 'antifašističkih ustanika' nije ubijen ni jedan fašist, nacist, Talijan, Nijemac, ustaša, domobran, nego je poklano hrvatsko nevojno stanovništvo na najzvjerskiji način.To je istina! Osobno znam iz 'prve ruke' što se tamo tada događalo! Ubijen je i komunist, poslije proglašen Narodnim herojem Marko Orešković, koji nije bio 'dovoljno' Srbin, jer mu je samo otac bio Hrvat (majka je bila Srpkinja)!

Profesoru Joviću i nekim drugim profesorima sličnog razmišljanja, koji i danas imaju obraza slaviti četničke koljače, a koje su preimenovali u 'antifašiste', poručujem da nam ne će više nitko zabraniti reći kakav je to ustanak bio! Ustanak u savezu i dogovoru s talijanskim fašistima (o čemu postoje dokazi), ne može biti ništa drugo nego fašistički ustanak, u kojem je na najzvjerskiji način ubijan 'običan' hrvatski narod, u svojoj zemlji, na svom pragu, među kojima su bili žene, starci i djeca, a najmlađe dijete imalo je 2 godine. Iskorijenili su cijele župe, obitelji (uže i šire), razorili hrvatske crkve i sve što podsjeća na Hrvate. To je narodozator (genocid) hrvatskoga naroda na tomu području. Ako mislite da to nije istina, dokažite, ali ne 'antifašističkim' agitpropovskim 'floskulama', nego dokazima!

 

Nastavlja se ...

 

prof.dr.sc. Mihovil Biočić