Opet su objavili razgovor s 99-godišnjim Josipom Manolićem (Jutarnji list, 6.10. 2019.). Predstavljaju ga kao „najdugovječnijeg hrvatskog političara“, a za njega bi mnogo bolje odgovaralo da ga nazivaju „najdugovječniji hrvatski Udbaš“ ili još bolje „najdugovječnije hrvatsko zlo.“

Kao prvo, novinar, piše da se s njim družio dva sata u nekoj pivnici te da je popularni Joža odgovarao na pitanja smireno.

Tako dakle. Taj isti politikant, koji je Hrvatskoj navodno napravio štetu više nego što ima godina, uz ostalo govori da je objavio neku knjigu i da je poslije njena izlaska nekoliko (časnih i uglednih) ljudi zatražilo sudsku zaštitu. Tužili su ga zbog neistina, kleveta, obmana i laži. Međutim, dobro nam je poznato da Manolić gotovo i ne dolazi na sudske rasprave jer kako ga svaki puta opravdava njegov advokat – uopće ne čuje!? A gle vraga, sad odjednom čuje, vidi i dalje prodaje maglu!

Ovaj čovjek već se godinama ne bavi politikom. I dobro je da je tako. Ali je očito i dalje zanimljiv jer „puno zna“.

Kad se ga pita: jel zna da je Perković u Njemačkoj osuđen za zločine, odgovara – „To ne znam“. Također veli da „ne zna“ ni da je u hrvatskom zatvoru!?

Novinarski „ispitivač“ prelazi preko toga bez komentara, kao- tako je kako je rekao ovaj politički napunjeni balon.

Za njega su u Hrvatskoj desni onaj „ostatak koji su ostali gubitnici u Drugom svjetskom ratu“, a najomiljeniji političari „drug Tito“, kineski predsjednik Mao, Gandhi i bivši predsjednik Egipta kojem se ni imena ne može sjetiti!

Od domaćih političara jedino cijeni Vladimira Šeksa, koji je navodno imao kodno ime „Sova“. Manolić kaže: „To nema veze. To su problemi koji su davno zastarjeli“.

A kad su došli na temu predsjedničkih izbora, stari Udbaš je na strani Zorana Milanovića. Za aktualnu predsjednicu misli da ne može pobijediti „jer je polovica Hrvatske odmah na početku protiv nje zbog izbacivanja s Pantovčaka Tita kao nositelja antifašizma“.

Može se tuplje i gluplje?

Ovaj jadni politikant veli da je Hrvatska provela lustraciju pod imenom – pomirba Hrvata. Da, to takvima najbolje odgovara. Prvo su nakon II. svjetskog rata radili to što su radili, a kad je došla slobodna i samostalna hrvatska država među prvima su se „ukrcali u taj vlak“, zauzeli neke od čelnih političkih pozicija i radili na tome da ih se ne pita- što su bili i što su radili kao Udbaši?

Danas takvi na široko pričaju o antifašizmu, bez kojeg ne bi bilo ni Hrvatske (!), a sve s ciljem – da se i preko toga prekriju njihovi zločini.

Manolić je već odavno trebao odgovarati i praviti društvo Perkoviću i Mustaću, a ne da nas i danas u tim poznim godinama nasmijeva sa bezveznim odgovorima i pravi se da je on i dalje neka važna politička figura. Kad je trebalo, prevario je i dr. Franju Tuđmana, zajedno s Mesićem okrenuo mu leđa, jer se tobože nisu slagali oko BiH.

Ovog čovjeka često vidimo i na Pantovčaku (gdje dobro čuje!), pa nam nije jasno, nakon sve štete koju je učinio hrvatskoj državi, zbog čega ga aktualna predsjednica RH zove, dok s druge pak strane pred njezinom rezidencijom ostaju neki pravi, istinski Hrvati?

Manolić nikada o Kolindi Grabar Kitarović nije imao lijepo mišljenje, a poglavito ne sada kad se upustila u još jednu trku za prijestolje. Nu, to je politika. I kad se „ne vole“ oni se očito – „vole“!

Nema smisla više citirati što je dalje govorio i kako razmišlja ovaj „ofucani“ politikant, koji je „zanimljiv“ i mladima, koji vole i žele vidjeti kako izgleda netko tko je bez ikakvih kazni radio zločine, pa zbog toga u „drugoj politici“ bio nagrađivan i na kraju koji se iz svih bitaka uspio izvući neokržnjen.

Taj je premazan svim mastima, prevario bi i onoga na Nebu, a kamoli ne će ovaj „jadni“ hrvatski narod koji je ne jednom glasovao baš i za ovakve! (A kasnije se predomislio).

Mladen Pavković

Share
0