Sve osobe i događaji u Satirikonu su izmišljeni. Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima posve je slučajna i plod mašte Protunožca. Prije čitanja Satirikona pažljivo pročitati uputu o preporučenom lijeku. Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika

Živo, živo, sokolići mali. Ne treba se previše baviti marginalnim problemima, jer netko je dirnuo u osinje gnijezdo. Prva antikorupcijska istraga otvorena je protiv riječkog crvenog topnika i eto ti prekomjernog granatiranja! Javio se Polančec s tvrdnjama o nagovaranju na anonimne prijave u želji da se osveti onima s kojima je još do jučer kovao planove, a odmah se digla cijela sila zaštitnika želeći diskreditirati instituciju anonimnosti. Nitko se, dakle, više ne bavi sadržajem prijave, već samo načinom na koji je podnesena. Pa se izvlači zaključak: Može biti da je Slavko mutio, ali proceduralna ga pogreška oslobađa svake sumnje i istrage. Tako je to kada netko dirne u one koji su sustav zamagljivanja gradili 50-ak godina. Ne znam samo kome je palo na pamet da osumnjiči one koji jamče kako će uskoro preuzeti vlast u zemlji čudaka na brdovitu Balkanu. Dobro je to i neka tako bude. Samo neka nam ništa ne zasmeta na putu ka EU koja nam uskoro namjerava prikopčati GPS narukvicu kako bi bili sigurni da se do isteka uvjetne kazne ne krećemo izvan okvira mjesta boravka.

Opet se nose kape

Sva je sreća da nam se ne petljaju u modne trendove, jer kape se u Hrvata opet nose kao najznačajniji modni dodatak. Stanoviti je Hrvoje na lubanju montirao kapu s brošem u obliku slova U, a isti oni koji su u obranu čestitoga Linića stali odmah krenuli u akciju. Udri po čovjeku, jer ne poštuje modni diktat noseći kapu Titovku (to je ona na kojoj je broš crvena petokraka), a svi znamo kako su to lijepe kape. Ne lezi vraže, optuženi se odmah ispričao kako mu je žao, biva priveden na obavijesni razgovor kako bi se ispitale njegove modne navike, a novinari Babićevci  počeli doživljavati orgazmičke valove (talase). Nesretni Hrvoje ostade sam na svijetu, baš kako je zaslužio. Odbacili ga oni kojima je smetala njegova kapica, pa ga odbacili i oni drugi jer se počeo ispričavati. Jadno zaista, i bolje bi bilo i njemu i drugima da je nikada na praznu glavu nije stavio.

Pjevale su se i pjesme

Ne sjećamo se primjerice da je itko priveo Stipu i Šekspira zbog pjevanja ustaških pjesama, da su obavijesni razgovori obavljeni s ljubiteljima šajkača koje kokarda resi. Nismo čuli ni da je netko one neke druge kape proglasio, ma kako nekome lijepe bile, modnom nastranošću. Ma nema ni veze, neka Hrvoje, ako treba, završi i u pržunu (to je nama naša demokracija dala), jer ispričao se, što znači da je spornu kapu na praznu glavurdu stavio smišljeno, a ne iz uvjerenja. -Malešu, sam si i nitko ti više ne vjeruje – kazao je nedavno jedan čitatelj vrhunskog intelektualnog štiva što se Slobodnom Dalmacijom zove. Živimo u komemorativnom društvenom uređenju, krećući se od stratišta do stratišta, od grobišta do grobišta, držeći govore pod nekim spomenicima, pa nije niti čudno da se moda glavnih pokrivala mijenja iz dana u dan. Samo, neka su pokrivala dobra i poželjna, a zbog drugih se odlazi u policiju na obavijesne razgovore.

Povratak barbarogenija

-Očistimo sav korov od zemlje srpske…dajmo konačno da Srpski pjevači i Srbi sijači ispune zavjetnu misao sviju mrtvih u minulim ratovima: nedjeljiva nacija srpska iznad svega, nedjeljiva otadžbina srpska prije svega, nedjeljiva država srpska iznad svega. Ukratko slobodan srpski narod u slobodnoj državi od Ohrida do Triglava…Hrvatska kultura je vanbračno dete nenaravnog braka dresiranog majmuna i papige…- dio sadržaja darovanog reprint izdanja časopisa Zenit kojim je Predsjednik Srbije Boris Tadić, počastio predsjednika Hrvatske Ivu Josipovića u tzv. pomirbenom susretu baš u Vukovaru prije nekoliko mjeseci. Simbolika ovog darivanja bila bi ista kao da je recimo Angela Merkel posjetila Izrael i darovala premijeru Benjaminu Netaniahu u Yad Vashemu reprint prvog izdanja knjige Mein Kampf Adolfa Hitlera (piše: akademski slikar Antun Mateš). Ovaj citat je tek dijelić teksta barbarogenijaLjubomira Micića otisnut u luksuznom reizdanju grozomornog časopisa Zenit koji je, svojim sadržajem, nadahnuo memorandum SANU. Detalji o tom darivanju među prijateljima, prema Mateševim riječima,  ovih dana izlaze na vidjelo. A čime se bave istražitelji anonimnosti dok se ovakve stvari iza brda valjaju?

I Kačić Miošić je srpski pisac?

Za kraj ovog malog umetka u satirikon još jedan kratak citat avangardnog umetnika Micića: Smrt je naša narodna igra – Ooooj – Ooooj - naši momci još uvek za zubima nose svirale i nož - U očima krv - Kantu vadimo mozak i režemo pupak –Na crvenu zastavu obesili su tvoga Hristosa za jezik -  Mi smo jeretici koji mrzimo vašega Boga i s radošću beležimo da je jedini božji namesnik na zemlji papa Benedikt XV" mirovni"otegnuo papke. Jedna uš manje… Kada su takve teme u pitanju hrvatski mediji pate od kronične konstipacije sve dok jednog dana taj strašni hemeroid ne pukne. …Gde je živeo jezik srpski, živelo je i srbijanstvo. …sve ono što nije smeo slobodno da misli Rođo Bošković u jezuickom odelu, živelo je srbijanstvo u pesništvu starih Dubrovčana, naročito Gundulića,… Kačić - Miošića, Reljkovića, Iva Vojnovića… Protunožac Vas u uvodniku upozorava da prije čitanja satirikona pažljivo pročitate upute o preporučenom lijeku, pa se nemojte buniti.

P.S. Vratimo se malo kapama. Nema ništa loše u kapama već je problem u znakovlju koje se često na njima nalazi. Svi su ljuti na onaj znak U, i to je potpuno razumljivo jer simbolizira razdoblje i sustav koji nekima na ovim prostorima nije ostavio baš najljepše uspomene. Taj je sustav, međutim, još prisutniji kroz još značajniji simbol, a zove se kuna. Nacionalna valuta, po prvi puta uvedena baš u ono doba. Pa kako to da kuna nikome ne smeta? Ni lijevima, ni desnima, ni crvenima ni crnima. Svima njima je kuna jako, jako draga. Čak i Vojislavu Stanimiroviću, štovatelju barbarogenija Micića, kuna je iznimno draga i zanimljiva. Najdraže su mu one s kojih ga gleda otac domovine dr. Ante Starčević. I nikad mu ih nije dosta, volio bi naš Vojo da mu se stalno množe i množe, ma što i koga simbolizirale, a u toj mu se strasti pridružuje i drugar Milorad pa grli i ljubi simbol nezavisne države iznad svega. Tko šiša kape dok ima kuna.

Piše Galeus