Arhiva članaka HRsvijet.net

U 20 godina Hrvatska je zbog ratnih zločina pokrenula postupak protiv 3.655, a osuđene su samo 563 osobe. Oslobođeno je 719 njih, a protiv 1.406 je postupak obustavljen zbog nedostatka dokaza. Iako se tvrdi da je većina postupaka pokrenuta protiv pripadnika bivše jugo-armije i paravojnih četnika, ispada da nas je 4 godine teroriziralo samo 500 četnika.

Pa da se osudi svih 3.655 i da su svi četnici, opet je to doista premali broj osoba radi kojih nismo imali mira 4 godine, radi kojih je poginulo preko 22.000 Hrvata, radi kojih se ratna šteta mjeri u desecima milijardi eura, radi kojih Hrvatska ima trajne posljedice. Tisuće izbjeglih, nezbrinutih, raseljenih, uništenih obitelji, srušenih domova, tvornica...

Za zaboravne, prisjetimo se načas, kako je sve zapravo krenulo. Balvan revolucija i srpska pobuna u Hrvatskoj počela je onog trenutka kad im je oduzet status naroda, koji su si prije sami bili dodjelili. Sjećate se: „u Hrvatskoj su živjeli Hrvati i Srbi, a jezik je bio hrvatski ili srpski“, pa smo mi pokušali vratiti Lijepu našu, napisavši u Ustav: „Hrvatska je država Hrvata i drugih, a jezik je hrvatski“, što se njima nikako i nimalo nije svidjelo, a to su pokazali paleći naše šume, tjerajući turiste s naših plaža, vršeći prepade na našim cestama i prugama, balvani, kamenje, dernek... pa progon, pa ubijanje, pa silovanje, pa klanje, pa Ravno, pa Vukovar, pa Škabrnja, pa... nam se pomutilo, pa smo kao kršćani oprostili tvrdeći da nećemo zaboraviti. No, prođe 15, 20 godina, pa smo „opet braća“! Pa im pustimo prst, pa ruku, pa ministar, pa vlast opet odjednom u njih, a mi di smo i bili – u BU ili je ono bilo YU! Tako je svejedno.

Konačne posljedice su nesagledive: država je trajno destabilizirana i ne može se oporaviti sljedećih 100 godina duhovno, ni ekonomski jer je preopterećena prinudnim umirovljenjem ogromnog broja mlađih ljudi, koji bi inače bili radno sposobni, da nisu uništeni fizički i psihički braneći domovinu. Pričinjena im je nenadoknadiva šteta koju nikakva mirovina ne može nadomjestiti. Ne mogu im se vratiti ruke, noge, oči, osmijeh, jednako kao što se njihovoj djeci ne može vratiti očeve, ni izgubljeno djetinjstvo. A tek obitelji poginulih i njihovi nenadoknadivi gubici, jer ostali su bez sinova, braće, očeva, muževa, a zašto? Konačno, nitko ih ne može uvjeriti da im je živote trajno moglo upropastiti i potpuno uništiti samo 500 Srba! Ta toliko ih je u svakom novozagrebačkom neboderu.

Uglavnom, opet su oni u Ustavu, opet konstitutivni... naravno mi još nismo nacionalna manjina, ali ima vremena...njima se ne žuri. Na kraju krajeva, to Kosovo stvarno im se isplatilo! Tako jadan komadić siromašne zemlje, koji zapravo nisu ni držali, uspjeli su zamjeniti iliti prodati čak dvaput, čemu se ni u snu nisu nadali! Dobili su i pola Bosne i Hrvatsku, a za slučaj da se Hrvati nešto bune, ima se s čime trgovati. Zatraže li Hrvati ikad ponovo Hrvatsku, možda im je bar dijelom vrate, u zamjenu za drugu polovicu BiH! Vuk sit i koze na broju, nema što. Ko u onoj glupoj reklami: „i jare i pare“, na bcs-u, kako ga zovu u Hagu, odnosno srpskohrvatskom, kako ćemo ga uskoro morati zvati. Ali što nakon toga, kad više ne bude kolateralne žrtve: Bosne i Hercegovine? Čime ćemo onda hraniti vuka, kako ne bi pojeo Crvenkockicu?

Zapravo, uhićeni „mladić“, bez obzira što je od njega ostao samo „komadić“, sve iznenada mijenja i naše stanje se pogoršava, pa je neizvjesno hoće li Crvenkockica uopće izbjeći vučjim razjapljenim čeljustima?! Jer Dobrica Ćosić predložen je za Nobelovu nagradu, a razlog je valjda taj što je zajedno s Tadićevim ocem u timu sastavio srpski Memorandum 2. Ćosić, danas jedva držeći starac, umni je inspirator obnovljenog plana SANU, kojim želi zapečatiti Miloševićeve najluđe snove. On i Ljubomir Tadić (Borisov otac) tvrde da to danas više uopće nije neki problem, jer BiH uopće nije država, Hrvatska se jedva drži, a Crna Gora i tako je njihova.

Sastali su se: tužiteljstva za ratne zločine Srbije, Crne Gore, BiH, pa znakovito i „federacije BiH“ i „republike srpske“, te ICTY i naravno DORH. Pretpostavljam: „radi udruženog zločinačkog pothvata“, jer su se našli na Brijunima, a tamo se svi sastaju radi „počinjenja zločinačkog nauma“, no ovi su svoj odmah sproveli u djelo! Tužitelj Brammertz će 6. 6. 2011. (Domazet će simboliku sigurno vidjeti u šesticama), pjevajući izvjestiti Vijeće sigurnosti o čovjeku koji „bijaše mladić, a sad je samo komadić“. Skrivali su Srbi svog krvnika punih 16 godina, a sad kad je onemoćao, zašto da se sami brinu o njemu, kad ga mogu lijepo smjestit u Hag, da se o njemu drugi skrbe. To mu dođe ko nekakve toplice. Besplatne! Tamo će još koju godinu, potucat se ko i dosad dok ne umre od starosti. Osim, ako nije baš dugovječan, pa da ga oni moraju prije presude, ko Miloševića... Jer tako Srbi uzvraćaju, iako su za Slobu dobili nekoliko milijardi eura, a za „komadić ničega" kartu za EU! Razmislit će još malo, na miru, pa tek onda sami odlučiti, hoće li se doista i ukrcati! Ili i nas spriječiti.

Uvijek ima „još gore“, evo npr. francuski predsjednik odlučio je utemeljiti „dugoročno partnerstvo“ između arapskih zemalja i članica G8. I to na sastanku G8. Arapske zemlje nisu ni pozvane na sastanak na kojem se odlučuje kome će u budućnosti pripadati njihova nafta! A bar su Arapi mogli učiti na našem primjeru i znati da ni „arapsko proljeće“ neće završiti bolje od „hrvatskog“.

Američki sudac je presudio da čovjek koji je na stranačkom skupu u Arizoni ubio 6 osoba i teško ranio još 12 – nije psihički sposoban za suđenje, te će ga smjestiti u ustanovu na nekoliko mjeseci! Bar nešto. Kod nas bi mu dali vlast – na nekoliko mjeseci. Za duže zadržavanje na vlasti – potrebno je ubiti srazmjerno više. Npr. za 50 godina vlasti – bar 500.000 ljudi! I nitko neće NIKAD biti osuđen.

Ivo Josipović odjurio u Estoniju, na brzinu – samo u prolazu! Nedavno je Ivo Banac uspoređujući Hrvatsku i Estoniju, napisao da je Estonija članica i NATO-a i EU-a i da joj ni malo ne smeta što je njemačku vojsku tijekom II. svj. rata doživjela kao osloboditeljsku (zbog Rusa, kao i mi zbog Srba). „Možda upravo zato jer u Estoniji ne postoje vodeći potičari s komunističkim simpatijama“ – zaključuje Banac. A Josipović, ne znajući da je i to moguće – otišao se brže-bolje sam uvjeriti. I to u NATO-ovo središte izvrsnosti za obranu od kibernetičih napada, te u neprofitno udruženje estonskih informacijskih i telekomunikacijskih tvrtki.

Inače Josipovića jako zanimaju moderne tehnologije, a puno vremena provodi na fejsu, te surfajući internetom u noćnim satima. Moju kolumnu, npr. čita u 4 ujutro, prema strogo povjerljivim informacijama.

Red je da mu uzvratim, jer Mesić me pomenuo u svom javnom istupu, no ako ste se ponadali da me i on čita – njemu me čitaju, jer Mesić i moderne tehnologije...

Još me nisu izvjestili stigne li i Kosorica pratiti moj rad, ali nadam se da će idući Premijer to svakako činiti – jednom... kad bude izabran, a ne nametnut od nekih sumnjivih tipova, koji, srećom, leže u zatvoru!

Konačno jedna dobra informacija – za Jacu. Prema istraživanju, nakon nekoliko pesimističnih mjeseci sa preko 80% nezadovoljnika, sada je samo 79% onih koji misle da država ide u krivom smjeru. Eto... bar neki razlog za slavlje prije ljeta, kad su nam već Srbi svojim ukrcavanjem pokvarili put u Europu.

Kosorica će, ako ništa drugo, bar putovati na kumstvo k Purdi! Kao kršćani, imamo pravo očekivati da prije tog čina, baš kao nedavno Obama, i Premijerka obznani svoj krsni list! Konačno ćemo joj saznati datum krštenja! A možda i prezime!? Nije ha, ha, nego – sama se uvalila!

 

Politička scena