Krećući se tragom prošlosti, na što upućuje i istoimeni naziv udžbenika za povijest za osmi razred (Erdelja, Stojaković), mladi će Hrvati o Tuđmanu naučiti sljedeće činjenice: da je izabran 1990. prvim hrvatskim predsjednikom, da je bio član HDZ-a, da se politički razišao sa Stjepanom Mesićem 1994. godine (no ne i zašto), da je ponovo izabran za predsjednika '92. i '97. te da je izgubio na popularnosti inzistiranjem da se zagrebački nogometni klub za kojeg je navijao zove Croatia, a ne Dinamo kako su željeli navijači.

Doduše, kaže se, 'između ostalog', no što je to 'ostalo' uzrokovalo pad njegove popularnosti nije objašnjeno, uz tek par rečenica bez imalo dubine o pretvorbi i privatizaciji iz kojih bi neki mogli naslutiti da je možda ta 'pljačka' bila važnija od Dinama...

'Devedesete se godine danas prosuđuju i kroz problematično nasljeđe pretvorbe i privatizacije', stoji u udžbeniku, uz objašnjenje da su hrvatska socijalistička poduzeća privatizirana u velikom broju tijekom Domovinskog rata, na ne uvijek jasan način...'

Bez konteksta, kao što kontekst nije jasan ni u drugim, krajnje pojednostavljenim poglavljima koja se bave Domovinskim ratom, ratom u BiH, oslobođenju hrvatskih područja i završenim poglavljem 'Hrvatska danas', odabranim dijelovima od strane roditelja koje je na prigovor dijelom motivirao i subotnji govor Stjepana Mesića u Kumrovcu , koji je govorio o 'primitivnom prekrajanju povijesti u službi dnevne politike te 'nadri' povjesničarima koji pišu udžbenike iz povijesti.

- Ivica Račan je spomenut kao predsjednik Vlade izabran 2000., uz navode s kim je bio u koaliciji i da je 'oslužio' tek jedan mandat. U poglavlju ranije kaže se da koalicijska Vlada nije u potpunosti zadovoljila očekivanja građana o demokratizaciji zemlje i gospodarskom nasljeđu.

'Stoga je na izborima 2003. ponovno pobijedio HDZ', lakonski zaključuju autori udžbenika. Račanu su ukupno posvećena četiri retka. No, najgore tek slijedi: slijedi tekstić o Sanaderu, za kojeg bi djeca da nije uhićen mislila da je bio 'cvijeće' koji nas je poveo u civiliziran svijet - ogorčeni su roditelji, koji ne mogu vjerovati tolikom potcjenjivanju mladih.

- Citiramo: 'Od 2003. na čelu hrvatske Vlade je Ivo Sanader, predsjednik HDZ-a. Za njegove je Vlade RH otvorila pregovore o pristupanju Europskoj uniji. Do kraja 2006. g. uspješno su zaključeni pregovori o području znanosti i istraživanja te obrazovanju i kulturi - završavamo citat. I to je to - u nevjerici kažu roditelji.

- Cijeloj toj lakrdiji od nizanja 'povijesnih činjenica' prethodi poglavlje o krizi u Jugoslaviji nakon smrti Josipa Broza.

'Njegovo lice je bilo sveprisutno, njegove su riječi građani svakoga dana slušali na radiju i televiziji, čitali u novinama. Nakon njegove smrti došlo je vrijeme anonimnih političara - pišu autori, za čiji najveći 'biser', uz 'pad Tuđmanove popularnosti zbog Dinama, naši sugovornici drže izjavu da je 1984. zaustavljen uvoz jer je Vlada željela ograničiti potrošnju zbog duga prema inozemstvu, zbog čega su ljudi u redu čekali stvari poput deterdženta za rublje, kavu i sapun. To je slika zadnjeg desetljeća postojanja socijalističke Jugoslavije.

- Mesić je, dakle, u Kumrovcu rekao da se nijedna povijesna ličnost ne može procjenjivati bez konteksta vremena u kojoj je živjela i djelovala. U našim udžbenicima povijesti nema nikakvog konteksta, stvari su nabacane kako se kome sviđa, a učenicima se autori dodvoravaju ovakvim dosjetkama o Dinamu i sapunu - zaključuju roditelji koji kažu da, hvala Bogu, djeca ipak nisu tako plitka kako to neki drže.

Ljiljana Pavlina / Slobodna Dalmacija