Nomen est omen, tvrdili su stari Latini. Međutim, u suvremenoj Hrvatskoj ime baš i nije uvijek znak. Recimo vladajuća nam se stranka naziva socijaldemokratskom, a njezin se predsjednik deklarira kao liberal. Dalje, taj se isti čovjek zove Zoran, a s njim na vlasti nam se svima smračilo.

Ima toga još, ali pozabavimo se ovdje jednim neobičnim imenom koje se pojavilo ovih dana, točnije nazivom jedne političke stranke. Bandićeve pristaše osnovali su stranku čiji puni naziv glasi Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti. Ako se pažljivo analizira ovaj naziv, vidjet ćemo da latinska sentencija ipak nije za odbaciti.

Naime, znakovito je da pritvoreni osnivač nove stranke stranci daje svoje ime istodobno poručujući pristašama i javnosti da treba stati u kraj ''cinizmu, sebičnosti i taštini'' koji vladaju Hrvatskom. Znakovito je također da je nazivu stranke ''Bandić Milan…'', a ne ''Milan Bandić…'' itd. Bandićev protukandidat s pretprošlih predsjedničkih izbora nije još osnovao stranku, ali jasno je dao do znanja da će se aktivno nastaviti baviti politikom. Kako nije u pritvoru kao Bandić, ima malo više vremena da organizira stranački okvir za tu namjeru. Vjerojatno dvoumi oko naziva stranke. Možda da je nazove Josipović Ivo – treći put. U Jugoslaviju.

   Andrea Zlatar Violić prisiljena je bila dati ostavku zbog prečestih neopravdanih posudaba iz državne blagajne. Njezino je čedo Zarez zbog toga bilo prisiljeno staviti točku na svoje izlaženje. Dobra stvar u svemu tomu jest to da će kao Točka biti korisnije za hrvatsku kulturu. S proljećem se probudili i hrvatski antifašisti, osnovali nekakvu ligu. Mahom časne starine: Fumić, Hrženjak, Pusić… Dosada smo u Hrvatskoj imali glasovitu političku podjelu na one ''sitnog zuba'' i one ''krupnog zuba'', sada ćemo, čini se, imati i one ''trulog zuba''. Za vjerovati je da će oni koji se brinu o državnim jaslama pobrinuti zato da u njima uvijek ima dovoljno prožvakane slame.

   Po uzoru na prosvjedni pokret Occupy Wall Street niknuli su diljem svijeta brojni pokreti, prosvjedi i akcije, među njima i Occupy Croatia. Specifičnost tog hrvatskog izdanka globalnog pokreta jest u tomu da oni ne prosvjeduju protiv vlade ili bankara nego protiv onih koji prosvjeduju protiv vlade. Drugdje slični pokreti prosvjeduju protiv vlasti i od naroda otuđenih centara moći, u Hrvatskoj Occupy Croatia štiti vlast! Zanimljivo je kako se robinhudovske ideje iz svijeta, dok stignu do nas, preobraze u superhikovske.

   Jadranka Kosor za Hrvatski radio kaže da ne bi natrag u HDZ ni da je guraju buldožerom. Nije valjda da se oko njezinog povratka u staro jato angažirao Ljubo Ćesić Rojs? Bilo kako bilo, vrijedi se prisjetiti čuvene Kosoričine pjesme Noćas, koja počinje ovako: obeščašćene su moje krizanteme/ zloslutni vjetar nije plakao nad mirisom tamjana/ bilo je dugo i nije bilo lijepo… Iz navedenih stihova razvidno je da će u njezinom slučaju od buldožerskog tretmana veći uspjeh imati sirenski zvuci Josipovićeve glazbe. Oni možda i nemaju orfejsku snagu da oživljuju kamenje, ali pregaženu krizantemu mogli bi oživjeti. Politički, naravno.

   Jutarnji list nam otkriva ekskluzivu, 1975. Josip Broz Tito povjerava se novinarima: ''Viski pijem bez štapa, ali u krevetu teško ono radim…''. Ove zloslutne tri točkice na kraju rečenice valjda ne znače također ''bez štapa''? No s Jutarnjim i Brozom nikad se ne zna. U svakom slučaju, iskreno se nadam da nam krajem godine neće zaželjeti sretnu Novu 1976.

  

Damir Pešorda

Share
0