Nema medija koji drži do sebe da nije najavio veliki prosvjedni marš protiv branitelja koji mjesecima prosvjeduju u Savskoj 66. Svi na prosvjed protiv šatoraša! – kliče naslov na Metro-portal.hr.

Novinari satima čuče na Fejsu ne bi li pročitali što misli Mirjana Mirt, hrvatska La Pasionaria, ili Dražen Heroić, čovjek čije su misli tako duboke da i njemu samom ostaju nedohvatljive. Marš je trebao početi u 14 sati 14. travnja s Trga bana Josipa Jelačića. Kada je kucnuo taj veliki trenutak, Mirtica i Heroić osvrnuše se oko sebe i otkriše da ih je točno šestero. Razočarana Mirjana Mirt izjavila je urbi et orbi: Ako je to svijet kakav želite, uživajte u njemu!''. Sve novine, svi portali i sve televizije prenijeli su te velike riječi. Uglavnom dijeleći razočaranje s Mirjanom Mirt, predvodnicom pokreta Okupirajmo Hrvatsku.

   Zašto ti čudni ljudi žele okupirati Hrvatsku nije jasno. Na neuspjeli pokušaj antiprosvjeda došli su s transparentom ''Za jednakost, pravednost i slobodu!''. Geslo im je u očitoj suprotnosti s namjerama. Ako se namjere mogu tumačiti iz naziva pokreta. Osim toga, ako im je i cilj okupirati Hrvatsku, red bi bio da udare na vlast, a ne na one koji i sami prosvjeduju zbog obespravljenosti. Bilo kako bilo, grdno su se obrukali. Još gore su se obrukali mediji. Plahte i plahte teksta u tiskovinama i minute u udarnim informativnim medijima posvećene prosvjedu šestero potpuno anonimnih ljudi i s potpuno nejasnim povodom – to mogu samo hrvatski mediji!

I sve to ne bi bilo vrijedno spomena da se nakon kontinuiranog ponavljanja ovakvih i sličnih psina ne postavlja pitanje maltretiranja strpljive većine. Branitelji prosvjeduju pred svojim ministarstvom želeći zaštiti svoja prava i dostojanstvo, radnici prosvjeduju u svojim propalim tvornicama, sindikati organiziraju prosvjede kada procjene da su postupcima vlasti ugrožena prava onih koje zastupaju, a protiv čega prosvjeduje ovih šestero samo dragi Bog zna. I možda Zoran Milanović. Jer je jedan od nedavnih prosvjednika protiv Savske 66, izvjesni Grahovac, izjavio da bi ''život dao za Zorana Milanovića''. Bizarno, ali istinito.

   Budimo realni i stvari nazovimo pravim imenom. Osamljeni prosvjednici, prosvjedne trojke ili šestorke ne zaslužuju naziv prosvjednih okupljanja, tu u najboljem slučaju može biti riječ o performansu ili provokaciji. Neinventivni provokatori ne zaslužuju toliko medijskog prostora u bilo kojoj državi. Osim, na žalost, u Hrvatskoj. Doda li se tomu, da nam se i umjetnost reklamirana u našim medijima uglavnom svodi na prizemne i neukusne provokacije (Frljić i slični), stvar postaje još znakovitija. Tko i s kojim ciljem godinama uporno provocira tihu hrvatsku većinu? Uporno se trudeći prikazati ogavnim i zločinačkim i najmanji dašak domoljublja i hrvatstva? Radi li se o nekom masovnom psihološkom eksperimentu? Ili je u pitanju obična jugovina u nekim glavama?

Kako se, primjerice, može dogoditi da neki Kurspahić u Piramidi na HTV- može na najdegutantniji način vrijeđati legitimno izabranu hrvatsku predsjednicu, a da voditeljica na to uopće ne reagira? Pustimo sad moral, pristojnost ili dobar odgoj, ali u javnim medijima mora postojati neki kodeks, neka minimalna razina javnog diskursa ispod koje se ne ide! Ne može uvaženi profesor i sveprisutni analitičar Rimac podizati ton u jutarnjoj radijskoj emisiji i nazivati netom izabranu predsjednicu Gadafijem, ne može je HTV-ova novinarka prilikom prijenosa inauguracije nazivati ''alfa ženkom'', ne mogu ozbiljne novine s jedva prikrivenim zlobnim zadovoljstvom prenositi Šešeljevu neukusne baljezgarije upućene hrvatskoj predsjednici!

Navedeni primjeri slučajno se odnose na uvrede predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, no sijaset je i drugih primjera gdje su na meti HDZ, branitelji, Katolička crkva, pojedini biskupi, Željka Markić, Thompson itd. Što god tko mislio o tim institucijama i ljudima, oni reprezentiraju većinsku Hrvatsku, to narod pokazuje na izborima, referendumima, odlascima na misu, na koncerte i na druge načine. To sve skupa ne može izaći na dobro. Kada manjina ne pokazuje minimum poštovanja prema većini, teško da će i većina poštovati manjinu. Pa makar se radilo o političkoj, medijskoj, financijskoj i kulturnoj eliti. Koja za svoje zakulisne ciljeve često koristi i kojekakve izgubljenike, kao što je onih šestero s početka teksta.

 

Damir Pešorda

Share
0