Željko Peratović: Mustačev krug je otpisao Perkovića i Pratesa
Bliži se 60 dana od kako su na snagu stupile izmjene tzv Lex Perkovića, odnosno kako je postao pravovaljan EUN Njemačke za izručenjem Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Na Perkovićevo izručenje primjedbi nije imao ni Ustavni sud, a Vrhovni razmatra žalbu odvjetnika Gizele Đureković kao oštećene na odluku Županijskog suda u Velikoj Gorici da Zdravko Mustač ne bude izručen. Do isteka 60 dana od zaprimanja naloga trebali bi biti okončani svi postupci vezani za izručenje.
Vrhovni sud je pod pritiskom premijera Zorana Milanovića koji je više put izjavio da su sudovi koji su odobrili izručenje postupali suprotno zakonu kojeg da najispravnije tumači Vlada jer da ga je ona i donijela, a da je sud koji je odbio izručenje postupio ispravno. Neki promatrači procjenjuju da će Vrhovni sud usprkos pritiscima iz samog vrha izvršne vlasti odoljeti, da će prihvatiti oštećenu kao stranu u postupk, rješiti prema njenoj žabi preinačivši odluku Županijskog suda u Velikoj Gorici, ondosno izručiti Zdravka Mustača Njemačkoj. Drugi, poput donedavnog odvjetnika Zdravka Mustača, Ante Nobila ponašaju se kao da Vrhovni sud i ne odlučuje o ničem. Nobilo je priznao da mu njemački sud do sada nije davao akreditaciju za zastupanje Josipa Perkovića, kojem je on preko medija poručivao da ne daje nikakve izjave dok on ne dođe i njih dvojica nasamo ne razgovaraju, jer je bio istodobno i odvjetnik prvooptuženog za ubojstvo Stjepana Đurekovića, Zdravka Mustača. Zato je on, izjavio je, obavijestio njemački sud da je povukao punomoć od Mustača jer da mu ni ne treba odvjetnik kad je njegov slučaj pravomoćno okončan.
Iz Muenchena mi je ovih dana došla informacija kako je tužiteljima postao dostupan svjedok koji bi mogao iskazati da je Zdravko Mustač mimo Pavla Gažija s Mikom Špiljakom sudjelovao u organizaciji ubojstva Stjepana Đurekovića. Izvor iz Zagreba, nekada važan dio policijske nomenklature kaže da je u policiji dugo nakon naprasne smjene Pavla Gažija kružila kuloarska priča da je Zdravko Mustač na slučaju Đureković izdao Gažija i okrenuo se Špiljaku te da mu je to bila karta za napredovanje u službi do šefa savezne UDBA-e. Treći izvor, isto zagrebački, tvrdi da su Vanja Špiljak i Zdravko Mustač bili i kućni prijatelji te da nije isključeno zanima li Nijemce koja je uloga Vanje Špiljka u inspiraciji za ubojstvo Stjepana Đurekovića.
U osvit vijesti s Vrhovnog suda o pravosudnoj sudbini Zdravka Mustača gornje vijesti ne slute na dobro za čovjeka kojeg se u Njemačkoj optužuje za poticanje i pomaganje u ubojstvu, ali ni za njegov krug zaštitnika, koji je, kako se čini prema mnogim pokazatelja, prestao pokazivati interes za sudbinu Josipa Perkovića.
Muenchenski me izvor uvjerava da Josip Perković nije s veseljem dočekao vijesti zašto Nobilo do sada nije već akreditiran u Njemačkoj, da ga je otpisao Zoran Milanović, ali i ratnoprofiterska ekipa iz sjene. Njemačke vlasti su učinile i presedan kako bi odobrovoljile Perkovića. Dopustile su ekipi državne televzije koju financira ministarstvo vanjskih poslova da obavi i emitira intervju s Krunoslavom Pratesom, osuđenim za pomaganje pri ubojstvu Stjepana Đurekovića, i karikom koja Perkovića povezuje s ubijenim. Njemačke vlasti su, dopuštenjem da osuđeni iznese javno sve čime će se Perkovićeva obrana poslužiti u postupku pobijanja optužnice, pokazale Perkoviću da će prema njemu biti maksimalno fer, a usput dobile informacije korisne za tužitelje. Osnovna Pratesova teza koju guraju i Ante Nobilo i Božidar Spasić jest da je Stjepan Đureković ubijen jer je bio suradnik BND-a. Ali, prema trenutnom stanju stvari, Prates je taj koji izravno utapa Perkovića, pa je Mustačev zaštitnički krug otpisao njih dvojicu koji su već iza rešetaka. Protiv Mustača, za sada, nema poznatog svjedoka.
Da Perković više nije u fokusu zaštite pokazao je intervju Vanje Špiljaka u Jutarnjem listu na 12 stranica, objavljivan u tri dijela. Na samo se jednom mjestu spominje Josip Perković kao osoba koju je Špiljak kontaktirao 2008. kad je donešena presuda Pratesu. Povjesničar Hrvoje Klasić vodi javnu kampanju protiv Pavla Gažija da je zajedno s Dolancem stajao iza neosnovanih napada na INA-u i Podravku početkom osamdesetih. Vanja Špiljak u Jutarnjem podastire dokumentaciju koju je on prikupio kako bi Klasićeva teza imala uporište. Pavla Gažija se proglašava KOS-ovcem koji je navijao za JNA i kad je rušila Vukovar. Mustačeva ekipa pušta u optjecaj i infoe iz istraga o INA-i koje su ispred tadašnje zagrebačke policije vodili Marijan Kraljević King i Zdravko Mareković. Priznaje se da je bilo kriminala u INA-i, ali ne da je za njega bio odgovoran Vanja Špiljak. Opet se zaključuje da je Pavle Gaži iz unitartističkih pobuda rušio INA-u i Podravku.
Strategija ocrnjivanja Pavla Gažija usmjerena je prvenstveno da se njega zastraši kao svjedoka jer bi njegovo svjedočenje u Muenchenu moglo nanijeti štetu Mustačevoj obrani. Perkovićevoj i ne, jer kako mi Pavle Gaži kaže on je imao službene kontakte s Mustačem, ali Perkovića ne zna je li sreo bilo kada. Iznenađenje je da do sada nismo čuli javno očitovanje Marijana Kraljevića Kinga o slučaju Đureković jer se on više puta u Novom listu i na HTV-u hvalio kako je degradiran u policiji jer je vodio istragu o sinovima narodnih heroja u kriminalu u INA-i. Umjesto da King poentira u ovoj situaciji kao žrtva u jednim uglednim novinama čitati "ekskluzivne informacije o pozadini ubojstva Stejpana Đurekovića, kao selektivnu kronologiju Kraljevićevih memorabilija. Jedno anonimno pismo koje sam i ja dobio, a koje je kako vidim bilo i predložak "ekskluzive" spomenutih uglednih novina, na svoje tri stranice kao najbrže provjerljive informacije nudi one iz biografije Marijan Kraljevića Kinga. Stručnjakinja i stručnjak za policijske poslove iz tog vremena i koji dobro poznaju Kraljevića, napominju da bi King trebao posvjedočiti da mu je Ognjen Krajačić, sin legendarnog Steve Krajačića, bio izvor za "kriminal Vanje Špiljka, Miše Broza i Milana Ujevića, djece narodnih heroja, u INA-i".
Marijan Kraljević je u tom svom autobigrafskom uratku zaboravio napisati kako je u policiji odmah radio na odjelu koji je usko surađivao s UDBA-om, da nakon toga nije slučajno poslan za konzula u Stuttgart gdje je konzul Zdovc prije njega ubijen od strane Frane Gorete. Poslije je radio u tajnoj službi Saveznog Sektretarija inostranih poslova tzv SID-u (Službi informacija i dokumentaristike) i odatle mu valjda seže prijateljstvo s Budimirom Lončarem, tadašnjim šefom SID-a. Može ih se često vidjeti vikendom na kavi u hotelu Dubrovnik.
Perković ga nije mogao smisliti jer je zbog njega nekoliko puta procurilo u javnost da je Perković povezan s ubojstvom Marka Bezera, ali njeguje odnose sa Zdravkom Mustačem, rekli su mi izvori.
U operacija spašavanja Zdravka Mustača, bitno je izbaciti Perkovića iz bilo koje kombinacije, pa se tako forsira i vijest da je Perković lagao kad je u Večernjem listu izjavio da je on zaslužan zato što je Franji Tuđmanu kao prvom disidentu vraćena putovnica. Tvrdi se da je Tuđman putovnicu dobio zaslugom svog ratnog druga Mike Špiljaka.
Skori pravosudni rasplet na Vrhovnom sudu po svemu sudeći mogao bi priči o ubojstvu Stjepana Đurekovića dati neslućene dimenzije.
Željko Peratović / 45lines.com
