ISTAKNUTE VIJESTI

Josip Perković

U hrvatskoj javnosti stvorena je pogrešna predodžba kako njemačka policija i pravosuđe tek posljednjih desetak godina istražuju Udbina ubojstva na teritoriju svoje države. U slučaju Josipa Perkovića, primjerice, vidi se da tjeralica za njim postoji još od 22. studenoga 1977., kada je izbjegao uhićenje u njemačkom gradu Ludwigshafenu. Istoga dana pritvoren je njegov udbaški kolega iz Osijeka Ilija Svilar, rođen 10. prosinca 1939. u Pečanima (susjed Jovanke Broz Budisavljević). Toga dana Perković i Svilar sastali su se sa svojim agentom Josipom Mullerom i pripremali ga na ubojstva hrvatskih emigranata, no ,Muller je bio pod nadzor njemačke tajne službe

Iz pouzdanih izvora u Njemačkoj doznaje se da se nastavljaju voditi intenzivne istrage o Udbinim atentatima na hrvatske političke emigrante u toj državi. Njemačka policija prikupila je brojne nove dokaze, dokumente i svjedoke. Štoviše, pojavili su se i podatci o aktivnostima pojedinaca u Hrvatskoj koji su opstruirali i opstruiraju istragu njemačkih policijskih i pravosudnih tijela. Radi se, sa stajališta njemačkog zakonodavstva, o teškim kaznenim djelima koja izgledaju sve manje benigno što se bliži trenutak ulaska Hrvatske u EU.

Najnovije spoznaje govore da je u hrvatskoj javnosti stvorena pogrešna predodžba kako njemačka policija i pravosuđe tek posljednjih desetak godina istražuju Udbina ubojstva na teritoriju svoje države. U slučaju Josipa Perkovića, primjerice, vidi se da tjeralica za njim postoji još od 22. studenoga 1977., kada je izbjegao uhićenje u njemačkom gradu Ludwigshafenu. Istoga dana pritvoren je njegov udbaški kolega iz Osijeka Ilija Svilar, rođen 10. prosinca 1939. u Pečanima (susjed Jovanke Broz Budisavljević). Toga dana Perković i Svilar sastali su se sa svojim agentom Josipom Miillerom (pseudonim 'Hamilton'), ne znajući da je ovaj suradnju prijavio njemačkoj policiji i pripremio im zamku. Svilar je uhićen, a Perković je uspio pobjeći. Udba je nakon nekoliko mjeseci, pod optužbom da se bavio obavještajnim radom u Jugoslaviji, u Beogradu, zatvorila visokog njemačkog sindikalnog dužnosnika Eberharda de Haana s namjerom da ga zamijeni za Svilara, što joj je na kraju i uspjelo. Perković nakon uspjelog bijega i Svilar nakon izručenja, o događaju su podnijeli opširna izvješća šefovima u republičkoj centrali Udbe u Zagrebu, detaljno opisavši razloge neispunjenja 'specijalnog zadatka'.

Taj 'specijalni zadatak' zapravo je podrazumijevao organizaciju atentata na dvojicu hrvatskih političkih emigranata – Stjepana Bilandžića u Kolnu i Franje Gorete u Saarbriickenu. Njemačkoj policiji bile su poznate sve pojedinosti toga plana jer je nadzirala i usmjeravala komunikaciju Josipa Mullera s Josipom Perkovićem.

OBMANJUJUĆE NOBILOVE I PERKOVIĆEVE TVRDNJE

U nalogu za uhićenje Josipa Perkovića opisani su razlozi zbog kojega je on raspisan, a potpisao ga je sudac njemačkog Vrhovnog saveznog suda (Bundesgerichtshof) Buddenberg: 'Nakon više sastanka Josipa Mullera s osumnjičenim Perkovićem, visokim oficirom jugoslavenske tajne službe, i njezinirn suradnikom, osumnjičenim Čuturilom, koji su se odvijali u raznim zapadnim zemljama i u Njemačkoj, Perković je obećao Mulleru visoku novčanu nagradu ako likvidira Stjepana Bilandžića, hrvatskog emigranta koji je živio u Njemačkoj. Kao daljnja žrtva spomenut je Franjo Goreta... Kako je u međuvremenu utvrđeno, osumnjičeni Perković je, u pratnji suosumnjičenog Svilara, 21. studenoga 1977. zrakoplovom doputovao u Frankfurt. Obojica su se smjestili kod jedne jugoslavenske obitelji u Pforzheimu. Povratak su rezervirali za 23. studenoga 1977. Prijepodne 22. studenoga 1977. pozvali su Mullera na sastanak u Ludwigshafenu. Ćim su se sreli, Svilar je Mulleru predao 2.000 DEM i pozvao ga da sljedećeg dana dođe na sastanak u jedan restoran na TV tornju u Stuttgartu. Dodao je da će Muller tamo 'još nešto' dobiti. Time je, prema stanju stvari, mislio na pištolj.'

Ovaj slučaj detaljno je opisan i u rješenju o priznavanju statusa političkog emigranta koje su njemačke vlasti 23. veljače 1981. izdale Franji Goreti. U tom rješenju, među ostalim, stoji: 'Savezno državno odvjetništvo odgovorilo je na odgovarajući zahtjev 20. veljače 1980. da je, prema dokumentaciji u njihovu posjedu, jedan svjedok svojedobno izjavio 'kako ga je jugoslavenska tajna služba Udba 1977. nagovarala da ubije hrvatskog emigranta Franju Goretu'. Na temelju te izjave istražni sudac Vrhovnog saveznog suda izdao je nalog za uhićenje trojice jugoslavenskih državljana zbog sumnje da su počinili kazneno djelo sudioništva u pokušaju ubojstva'.

Premda je Josip Muller u međuvremenu umro, njegove izjave su važeće jer ih je dao pod prisegom pred svjedocima u zapisnik prilikom ispitivanja kod istražnog suca Saveznog vrhovnog suda. Također, kao vrlo važan svjedok čije svjedočenje može osnažiti Mullerove navode jest Franjo Goreta, koji je Mulllerovo svjedočenje koristio kao argument za dobivanje političkoga azila u Njemačkoj. S obzirom na to, malo su vjerojatne tvrdnje Josipa Perkovića i njegova odvjetnika Ante Nobila da su, navodno preko jednog drugog bivšeg emigranta – Tomislava Mičića, 'pritisnuli Goretu' da ne svjedoči protiv Perkovića u Munchenu.

>>Njemački Focus: Hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija svjesno i žurno uništava dokumente o Perkoviću prije ulaska u EU kako bi sakrila "dokaze o mračnim poslovima"

Goreta se jednostavno mora odazvati pozivu, a ukoliko ne bi rekao istinu počinio bi kazneno djelo. Prema nekim informacijama, upravo zbog tih glasina koje su navodno širili Perković i Nobilo, Goreta se nedavno osobno obratio mjerodavnim njemačkim policijskim i pravosudnim tijelima te im se kao lojalni građanin Njemačke stavio na raspolaganje.

Sin Josipa Perkovića uzak suradnik Ive Josipovića

ZAUSTAVLJEN INTERVJU S MULLEROM

Navodno njemačka policija očekuje da će isto uskoro učiniti i Stipe Bilandžić, dakle druga planirana žrtva Josipa Perkovića. Međutim, Perković je u više navrata izjavio kako 'ima Stipu u šaci', pa bi to moglo biti objašnjenje zašto je Bilandžić do sada izbjegavao svjedočiti protiv Perkovića te dao nekoliko neobjašnjivih javnih izjava u njegovu korist. U Njemačkoj se je pojavio interes za svjedočenjem hrvatskog novinara Ante Guge koji je svojedobno radio u 'Nedjeljnoj Dalmaciji'. Naime, sredinom 90-ih godina Gugo je u nekoliko navrata razgovarao s Josipom Mullerom i pripremio opširan intervju s njim za 'Nedjeljnu Dalmaciju'. Muller je Gugi opisao kronologiju suradnje s Perkovićem \ kako ga je ovaj nagovarao na ubojstva Gorete i Bilandžića.

Navodno, kad su novine već bile u tisku, stigla je naredba tadašnjeg vlasnika 'Slobodne Dalmacije' Miroslava Kutle da se tiskanje obustavi i izbaci intervju s Mullerom. Tadašnji glavni urednik 'Nedjeljnje Dalmacije' Kruno Kljaković ('splitski Đorđe Ličina') naredbu je izvršio, a Kutle je nastalu štetu opravdavao 'višim interesom'.

Kada su ga kasnije pitali o kakvom se 'višem interesu' radilo, Kutle je lopticu prebacivao na svoga imenjaka Miroslava Tuđmana, tadašnjeg ravnatelja HIS-a, koji ga je navodno nazvao u kasnim noćnim satima i ultimativno zatražio povlačenje broja 'Nedjeljne Dalmacije' sa spornim intervjuom u kojem su bili izneseni podatci o kriminalnoj aktivnosti Josipa Perkovića.

Promatrači prilika u zapadnim demokratskim zemljama ne smatraju iznenađenjem što politički ostaci starih jugokomunističkih struktura štite svoje operativce poput Josipa Perkovića, ali im nije jasno zbog čega to rade pojedinci u Hrvatskoj, koji se predstavljaju kao glasonoše nove, modeme, napredne i civilizirane hrvatske države.

Još više od tih 'kibicera' na Zapadu, odgovor na to pitanje zaslužuje i  hrvatska javnost.

 

Dražen Kos / Hrvatski list