Nakon što su lideri sedam vodećih političkih stranaka u BiH, zajedno sa vodećim ljudima izvršne i zakonodavne vlasti sa drzavne razine usvojili i potpisali Mapu puta koja im je prezentirana u Bruxellesu od strane vodećih ljudi Europske unije, pojavio se jedan mali tračak optimizma kada je riječ o „europskom putu“ BiH.

Vjerovalo se, pomalo naivno, kako će konačno do konca ovog mjeseca biti implementirana presuda Suda za ljudska prava iz Strasbourga u slučaju „Sejdić – Finci“, gdje bi se uz pitanje „ostalih“ u BiH, donekle riješilo i hrvatsko pitanje – da Hrvatima više nikada netko drugi ne bira hrvatskog člana Predsjedništva i da im više nitko drugi ne gura u vlast one kojima oni nisu dali izborni legitimitet.

Umjesto implementacije dogovorenog na posljednjim sastancima lidera stranaka u ovom trenutku imamo dodatno usloznjenu političku situaciju u BiH. Lokalni izbori u BiH su vrlo blizu (7. listopada, op. a.), a predizborna kampanja je u punom jeku, poglavito na bošnjačkoj političkoj sceni. Sada je već izvjesno kako do lokalnih izbora neće biti okupljanja stranačkih lidera, te da se do tada neće razmatrati pitanje ničije smjene, niti će biti aktivnosti u vezi sa rekonstrukcijom vlasti.

Jasno je ipak kako će se, nakon što prođe predizborna groznica i implementiraju se rezultati lokalnih izbora,  morati ponovno sjesti i dogovorati, te da se nakon izbora mora vidjeti koja većina i koji partneri se mogu okupiti oko ključnih pitanja i problema u naredne dvije godine.

Prijedlog ustavnih promjena koji su usuglasili predstavnici hrvatskog bloka stranaka kojeg čine HDZ BiH i HDZ 1990 poslan je u parlamentarnu proceduru, no izvjesno je kako on neće dobiti potporu srpskih ali niti bošnjačkih stranaka u drzavnom Parlamentu.

Vjerojatnije je kako će u listopadu, nakon lokalnih izbora, ponovno biti otvorena rasprava o amandmanima na Ustav BiH i da legitimni hrvatski predstavnici tada mogu prilagoditi svoje stavove. Tko zna gdje će nas rasprava odvesti, ali suština je da treba završiti na tome da se osigura ravnopravnost kada su u pitanju domovi naroda i Predsjedništvo BiH.

U listopadu će biti drukčiji ambijent i tada će se moći naći zajednički i prilagođen stav stranaka oko ustavnih promjena i rješenja pitanja u slučaju "Sejdić-Finci". Kada su u pitanju korjenite ustavne promjene, hrvatski legitimni predstavnici bi i dalje trebali ostati pri stavu da Hrvati u BiH trebaju imati federalnu jedinicu s hrvatskom većinom.

Predstavnici hrvatskog bloka stranaka kojeg čine HDZ BiH i HDZ 1990 izradili su i amandmane na Ustav Federacije BiH, no na zalost, i oni neće dobiti potporu. Ključne promjene u Federaciji BiH, ukoliko prijedlog dva HDZ-a bude usvojen, dogodile bi se u izboru Doma naroda i predsjednika i dopredsjednika FBiH.

Već na prvi pogled je jasno kako se zelilo izbjeći da se ponavljaju dosadašnje situacije u kojima sastav Doma naroda nije izrazavao istinsku izbornu volju konstitutivnih naroda. Također se korigira i procedura kandidiranja i imenovanja predsjednika i dopredsjednika FBiH na način da oni moraju imati potporu većine u klubu naroda iz kojeg dolaze. Da je ovakvo rješenje postojalo prije dvije godine zivko Budimir ne bi mogao biti izabran za predsjednika FBiH. Prema sadašnjem ustavnom rješenju, izaslanike u Dom naroda FBiH biraju zupanijske skupštine iz svojih redova prema nacionalnom sastavu stanovništva.

Broj izaslanika koji se biraju u svakoj zupaniji proporcionalan je broju stanovnika zupanije, s tim što se broj, struktura i način izbora izaslanika utvrđuju zakonom. To je urađeno tako da danas, primjerice, Posavska zupanija, gdje su Hrvati većinsko stanovništvo i Bosansko-podrinjska zupanija gdje svi Hrvati mogu stati u jedan autobus, daju isti broj hrvatskih izaslanika u Dom naroda.

Tomu je umnogome pridonijela i ustavna odredba da će u Domu naroda biti najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svake zupanije koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom parlamentu. Postojeći ustav propisuje i da Bošnjake, Hrvate i Srbe iz svake zupanije biraju zastupnici iz reda tog konstitutivnog naroda sukladno izbornim rezultatima u zakonodavnom tijelu zupanije. Prema prijedlogu dva HDZ-a, svaki politički subjekt koji ima zastupnike u zakonodavnom tijelu zupanije iz reda konstitutivnih naroda, odnosno ostalih sudjeluje u raspodjeli mandata za Dom naroda.

Svaki od tih subjekata dostavlja SIP-u listu kandidata za dodjelu mandata u Domu naroda. Raspodjelu mandata vršio bi SIP tako da bi se postotak sudjelovanja svakog političkog subjekta u klubu konstitutivnih naroda, odnosno ostalih određivao po formuli da se broj stanovnika svakog od naroda u zupaniji podjeli s brojem stanovnika tog naroda, odnosno “ostalih” u Federaciji BiH.

Tako dobiven broj dijeli s brojem izabranih zastupnika u zakonodavnom tijelu zupanije iz reda svakog naroda, odnosno “ostalih”. Broj dobiven ovom računicom naziva se “vrijednost glasa” za svaki od konstitutivnih naroda i “ostale“ u svakoj zupaniji.

Upravo bi ta “vrijednost glasa“ bila ključna u matematičkoj raspodjeli nacionalnih mandata po zupanijama, a s ciljem što bolje nacionalne reprezentativnosti u Domu naroda.

Novost je i što izaslanici u Dom naroda više ne bi bili birani iz redova zastupnika u zupanijskim parlamentima. Kada je riječ o procesu, kandidiranja predsjednika i dopredsjednika Federacije, sadašnje rješenje je takvo da najmanje jedna trećina članova jednog od klubova naroda moze predloziti kandidata iz tog naroda za predsjednika ili dopredsjednika FBiH.

Po novom prijedlogu, to bi mogla raditi samo natpolovična većina u jednom klubu. I kod prihvaćanja liste kandidata za čelnike Federacije predviđena je izmjena, jer neprecizna odredba po kojoj se u slučaju različitoga glasovanja u dva doma konačnom smatra odluka “donesena u samo jednom domu”, sada jasno kaze da će biti izabrani oni kandidati za koje je glasovao Dom naroda.

No, za sada ostaje sve na onoj „što bi bilo kad bi bilo“. Kada već spominjemo predstojeće lokalne izbore u BiH koji će se, sa izuzetkom Grada Mostara, odrzati 7. listopada, treba kazati kako je registrirano šest puta više političkih subjekata nego za Opće izbore koji su odrzani prije dvije godine.

Budući da je riječ o lokalnim izborima, nitko ne očekuje veći pomak na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Ono što zabrinjava, kazu analitičari, je da je na listama mali broj novih lica, ali i činjenica da je već sada vidljivo da se većina političara u predizbornoj kampanji neće puno baviti stvarnim problemima ljudi.

U zemlji u kojoj je prema statistikama svaki sedmi građanin neuposlen, u kojoj je zabiljezen pad stranih investicija za čak tri puta i u kojoj su političke krize skoro svakodnevnica nitko nema čak ni iluziju da izbori mogu nešto promijeniti.

Dvije godine od odrzavanja općih izbora, do lokalnih zakazanih za 7. listopada, ocijenjene su kao vrijeme u kojima BiH nije napravila nikakav napredak. Ono što se već sada očekuje je veliki broj apstinenata.

Sigurno da će ova politička kriza imati utjecaja u prvom redu na izlaznost birača na ove izbore. Lokalni izbori sami po sebi ne mogu donijeti suštinske promjene budući kakav je  polozaj i nadleznosti jedinica lokalne samouprave u BiH. S druge strane, da postoji volja, lokalni izbori prava su prilika da se progovori o gorućim problemima ljudi.

Sudeći prema onome što smo do sada vidjeli, imat ćemo predizbornu kampanju koja će se više baviti visokom politikom nego drugim temama koji se tiču poboljšanja gospodarstva i socijalnog statusa.

Pogled na ovjerene kandidature preko 30.000 pojedinaca koji će sudjelovati na lokalnim izborima kaze da je veoma malo novih lica. Analitičari kazu da jedan od razloga za takvo stanje to što se politika pokazala kao najbolji biznis u BiH.

Mišo Relota