Pred Višim zemaljskim sudom u Muenchenu u utorak je u procesu protiv Zdravka Mustača i Josipa Perkovića svjedočio bivši pripadnik hrvatske političke emigracije Petar Penava, koji je optužio Josipa Perkovića da je izravno sudjelovao u ubojstvu hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića.

Petar Penava je svjedočio o tomu kako je emigrirao iz Jugoslavije 1969. iz političkih razloga te se odmah nakon dolaska u Njemačku priključio radu Hrvatskog narodnog odbora (HNO). "Bio sam politički aktivan i surađivao sam između ostalih s Brunom Bušićem i Mladenom Schwartzom", rekao je Penava dodavši da su nakon atentata na Brunu Bušića, pripadnici HNO-a započeli suradnju s njemačkim i francuskim vlastima kako bi se otkrili atentatori na Bušića.

Penava je potom, javlja Hina, svjedočio o svojim kontaktima s Krunoslavom Pratesom, pripadnikom emigracije i tajnim agentom Službe državne sigurnosti.

Penava je već svjedočio u procesu protiv Krunoslava Pratesa, koji je 2008. osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog suučesništvu u ubojstvu Stjepana Đurekovića. Tijekom tog suđenja su na vidjelo izišla saznanja na kojima se temelji i optužnica protiv Perkovića i Mustača.

Po riječima svjedoka, Krunoslav Prates je 1981. svjedoku Penavi naložio da nazove Njemačku novinsku agenciju dpa i kaže da je "HRB, odjel Bruno Bušić Paris" izveo ekplozivni napad na tiskaru Schulze na jezeru Starnberg, koja je trebala tiskati Titove memoare Vladimira Dedijera, u kojima su trebali biti diskreditirani neki jugoslavenski političari.

"Kasnije je otkriveno da je odjel Udbe u Zagrebu pripremio atentat na tiskaru, a atentat su izvršili pripadnici Udbe Branko Traživuk i još jedan Srbin, koji je bio specijalist za isključivanje alarma", rekao je Penava. Penava je govorio i o tomu kako je Udba u Švicarskoj ukrala veliku količinu eksploziva kojeg je nakon toga "podijelila pripadnicima emigracije" kako bi ih diskreditirala kao teroriste.

"Kasnije je Perković u jednom intervjuu ubojstva emigranata opravdavao tvrdnjom da se radi o teroristima. U istom intervjuu Perković je priznao da su nakon toga ubijeni hrvatski emigranti Mate Kolić u Parizu, Ante Kosić u Munchenu, Stanko Nižić u Zuerichu, a Luka Kraljević je teško ozlijeđen. Ti su ljudi ubijeni nakon što im je Udba podijelila eksploziv ukraden u Švicarskoj", rekao je Penava. Svjedok je rekao da je i on bio na listi Udbe ali da je izbjegao atentat. "U autu ispred mog stana su na mene čekali Josp Perković i njegov suradnik Rupčić, ali sam ih ja primijetio i sklonio se", rekao je Penava.

Penava je svjedočio da se nakon izlaska iz zatvora u veljači 1983. susreo s Pratesom i Perkovićem, a tijekom iste godine i nekoliko puta sa Stjepanom Đurekovićem, ubijenim iste godine u srpnju. "Priče oko toga kako je Đureković bogat jer je ukrao tanker su bile Udbine izmišljotine. Mogu posvjedočiti da je Đureković bio bez novaca. Živio je od pomoći prijatelja, uštede i prodaje svojih knjiga", rekao je Penava. Pritisci Perkovića i kruga oko njega kako bi ga se spriječilo da svjedoči u procesima, prvo protiv Pratesa, a zatim i protiv Perkovića i Mustača su se, prema iskazu svjedoka, nastavili sve do današnjih dana.

"Perković je 2011., nakon mog intervjua jednim dnevnim novinama, uz pomoć državnog odvjetnika Mladena Bajića i Perkovićeva suradnika Tomislava Mičića htio učiniti sve kako bi me strpao iza rešetaka te me optužio za podmetanje požara u jednu vojarnu u Kninu", rekao je svjedok. "Opet su me pokušali diskreditirati tijekom posjeta Ive Josipovića Berlinu pokušavši me optužiti da sam ja poslao eksplozivnu napravu u Veleposlanstvu u Berlinu", rekao je Penava te ustvrdio da se radi o pritiscima iza kojih su stajali Perković, Bajić i Mičić.

Godine 2013. su me u hrvatskom konzulatu ispitivali u vezi sa slučajem Perković i Prates te mi je naloženo da pred sudom u Zagrebu dadem izjavu da je sve što sam rekao protiv Pratesa bila laž Njemačke obavještajne službe. "To što ste vi radili nije radila ni Udba", rekao je tada, po vlastitim riječima, Penava hrvatskom konzulu Bagariću te je ovaj slučaj prijavio njemačkoj policiji.

"Do 2014. nisam putovao u  Hrvatsku zbog prijetnji", rekao je nadalje Penava.

Proturječja vezana za Penavinu ulogu u SIS-u

U popodnevnom djelu suđenja predsjednik sudskog vijeća Manfred Dauster pokušavao je od Penave saznati koju poziciju je svjedok uživao nakon dolaska u Hrvatsku početkom devedesetih godina. Pritom ga je najviše zanimao njegov odnos s optuženim Perkovićem, odnosno u kojim se prilikama govorilo o slučaju Đureković.

"Iz dokumenata koje mi je pokazao general Červenko je bilo vidljivo da su se Perković i Prates sreli u Beligiji i da mu je tom prilikom Prates dao ključ garaže u kojoj je ubijen Stjepan Đureković", rekao je Penava.

"Vidio sam dokumente u stožeru Sigurnosno-informativne službe ministarstva obrane iz dosijea Labrador iz kojih je bilo vidljivo tko je imao kakvu ulogu u emigraciji", rekao je Penava. On se pozivao i na tadašnjeg predstojnika SIS-a Markicu Rebića.

Sudsko vijeće je tada svjedoka suočilo s Rebićevim dopisom njemačkom pravosuđu 2008. u kojem se opovrgava da je Penava ikad bio zaposlenik SIS-a te da nije prisustvovao sastancima te službe iz kojih bi mogao dobiti spoznaje koje iznosi pred sudom. To se odnosi na proces Krunoslavu Pratesu 2008. godine tijekom kojeg je Penava također dao iskaz.

Nakon što Penava, koji je rekao kako je znao za taj dopis, nije htio otkriti od koga je za njega doznao, sudac Dauster je prekinuo suđenje.

Penava je u nastavku ipak rekao da se radi Branku Deberoviću, bivšem djelatniku splitskog SIS-a.

"Ja ću otkriti ovo ime ali moram ukazati na to da bi se ovoj osobi mogle dogoditi svakave stvari", rekao je Penava.

On je tijekom svjedočenja opetovano govorio da je Josip Perković "izuzetno opasna" osoba koja "izvršava sve naredbe ali o tomu ne priča".

"Gospodin Perković ni sa mnom ne priča. Mora da je to u njegovoj naravi", rekao je sudac Dauster, što je izazvalo podsmjeh u sudnici pa i kod samog optuženog Perkovića koji inače proces prati zapisujući bilješke bez vidljivih emocija.

Za Perkovićeva suradnika Tomislava Mičića Penava je rekao da je u emigraciju došao kao emigrant nakon Hrvatskog proljeća ali da mu emigracija "nije vjerovala", između ostalog jer se družio s "jugoslavenskim kriminalcima u Frankfurtu".

Na pitanje suca koliko zna o optuženom Zdravku Mustaču, svjedok je odgovorio kako je znao da je u Udbi u Beogradu, zadužen za emigraciju ali da ga nije nikada osobno sreo.

Perkovićeva obrana na čelu s odvjetnikom Antom Nobilom usredotočila je svoje ispitivanje na utvrđivanje vjerodostojnosti svjedoka i rašćićavanja njegove uloge u strukturama hrvatske države početkom devedesetih godina.

Pritom se svjedok upleo u proturječja glede njegova položaja i sudjelovanja u radu SIS-a.

Nobilo je nakon današnjeg ročišta ocijenio da je Petar Penava "tipičan lažni svjedok". "Petar Penava je tipičan lažni svjedok koji je neke informacije pokupljao po kavanama i medijima, a pritom se htio pokazati i kao djelatnik SIS-a i da je od svog tobožnjeg šefa dobio sve informacije kojima raspolaže. Međutim na kraju se pokazalo da on zaista u SIS-u nikad nije radio", rekao je Nobilo.

Siniša Pavlović, odvjetnik udovice ubijenog Đurekovića i sutužiteljice u procesu Gizele Đureković, odbio je komentirati svjedočenje Penave koji bi svoj iskaz trebao nastaviti sredinom svibnja.

Za srijedu je najavljeno svjedočenje bivšeg djelatnika SDS-a iz Beograda Božidara Spasića video-linkom, no to je upitno jer je Spasić već u utorak trebao svjedočiti, što se nije dogodilo. U srijedu bi iskaz trebao dati i Ivan Šimunovića koji bi trebao govoriti o djelovanju tajnih službi protiv emigracije.

 

M.M.

Share
0