Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima u Vodicama je obilježen otkrivanjem Spomenika žrtvama jugoslavenskog komunizma, prvom spomeniku takve vrste u Hrvatskoj. Podigao ga je Grad Vodice u zajedništvu s Udrugom ‘Hrvatski domobran’, a otvorio ga je predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva Zvonimir Šeparović.

U nedjelju 23. kolovoza kada se obilježava Europski dan sjećanja na žrtve svi totalitarnih i autoritarnih režima s početkom u 19 sati svečano je otvoren prvi spomenik ‘Žrtvama jugoslavenskog komunizma’ u Vodicama, u organizaciji Grada Vodice i Udrugom „Hrvatski domobran“.

Svečanu misu zadušnicu za sve žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, u crkvi sv. Križa u Vodicama, s početkom u 18 sati, održao je šibenski biskup mons. Ante Ivas, u suslavlju sa don Franom Glasnovićem, vodičkim župnikom, don Rokom Glasnovićem, don Ivanom Čolakom, svećenikom u miru i fra Matom Topićem, gvardijanom sv. Lovre u Šibeniku. Po završetku komemoracije molitvu i odrješenje za sve žrtve kod spomenika na Obali, izmolio je vodički župnik don Frano Glasnović. Misno slavlje uzveličao je župni zbor pod vodstvom s. Lidije Grgat. Potom su položeni vijenci i zapaljene svijeće, kod prvog ovakvog spomenik u Hrvatskoj, koji je otvorio predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva prof. Zvonimir Šeparović u zajedništvu sa starijim Vodičankama obučenim u narodnu nošnju.

U svojoj propovijedi mons. Ante Ivas, biskup šibenski, kazao je da danas molimo za one čija imena nismo smjeli spominjati, za one koji se nisu vrednovani. - Danas ćemo se sjetiti svih žrtava, onih koji su bili žrtvovani, za neke druge bogove, lažne svjetove… Često je Bog pozivao svoj narod da se ne priklanja raznim govorima i bogovima, već da mu ostane vjeran. I Isus poziva svoje učenike. „Bog je ljubav“…, poručuje nam sv. Ivan. Isus je molio da njegovi učenici vjeruju da je život vječan… Ali, mnogi su se priklanjali ideologijama, povijest proganjali, vršili stravične pokolje, a među njima su najstrašniji totalitarni režimi: fašizam, nacizam i komunizam. Ti režimi su iza sebe ostavili pustoš… Europski dan, 2008. godine. „Parlamentarna skupština Vijeća Europe odlučno osuđuje teška kršenja ljudskih prava koja su počinili totalitarni komunistički režimi te izražava suosjećanje, razumijevanje i priznanje za žrtve tih zločina. Skupština vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive, ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznavanje njihovih patnji i time Skupština poziva sve komunističke i post-komunističke stranke u svojim državama članicama, koje to još nisu učinile, da ponovno ocijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, da se jasno distanciraju od zločina totalitarnih komunističkih režima te da ih potpuno jasno osude.“

- Tom prigodom je HBK –a izdala priopćenje, potrebno se suočiti s nepravdom i totalitarnih režima. Tim više što su mjesta stradanja istražena. Dok se svi njihovi zločine sustavno pravdaju pod pojmom antifašizmom. Ni do danas se glede toga nije ni pomaklo, nego se nastavlja proizvoditi nove fašiste i glorificirati totalitariste… Povjesničari istražuju, pišu rezoluciju, dok neki ne bi htjeli da se spominje… Teško će biti ispisati imena ljudi koji su ubijeni, po njivama zaorani, betonirani..., poniženi do kraja ljudskog dostojanstva, pasli travu i lišće… Tko će moći u ime istine, ne politike, Svete Isitne zapisati imena, čije su presude počinjale „u ime naroda“ a završavale „smrt fašizmu a sloboda narodu“. Među mučenicima je i naš veliki blaženi Alojzije Stepinac… Naš don Ante Baković objavio je Hrvatski martirologij XX. stoljeća, prvi cjeloviti popis hrvatskih uznika i mučenike (663 svećenika). Tko će popisati one druge koji su patili i stradali od UDB-e, koji su nestajali netragom? Svatko izvan Tita i Partije bio je opasan, naročito ako je bio državni službenik, u školi, tada se manipuliralo masama, diktatura proletarijata… Nadalje je kazao, da se sjeća kada je biskup Banić istjeran iz svoje kuće, i kada je preminu. - Tko će pisati, o „moralnom vaspitanju kako bi se bio pravi partijac“… Istina. Još dugo ćemo nositi traumu tih vremena jer se domoljublje proziva fašizmom. O istinskim dokumentima nije se moglo nekažnjeno ni govoriti ni pisati. „Istina će vas osloboditi „ piše u Svetom pismu. Istinu je teško izreći i, govori se sa strahom. Komunističku totalitarnu ideologiju provodio je Titov režim, koji je želio za vazda porušiti temelje kršćanskih vrednota, i hrvatsku povijest, i kršćansku vjeru i Crkvu. Zvali su nas ideolozima, aktivistima… Kako bi hrvatskom narodu oduzeli njegovu dušu i njegov biološki opstanak, a sve pod plaštem antifašizma veličaju to zloglasnu ideologiju. U nas se te žrtve broje u stotinama tisuća a po svijetu u milijunima. I ovaj će spomenik biti predmet mnogih osporavanja. Tko pokuša istraživati – postaje fašist, i sva slavlja nazivaju „ustaškim dernecima“… dok su oni slave po Srbu „po šumama i gorama“, zaštićeni… Rezolucija Europe je konstatirala da nakon pada komunističkog režima, nije uslijedila međunarodna istraga zločina, kao što su nacisti bili procesuirani… I danas se neke stranke nisu distancirale, pa domoljublje prozivaju fašizmom, kao i vojnoredarstvenu i oslobodilačku akciju Oluju i Domovinsko obrambeni rat… Svetu misu za sve žrtve bezbožnog režima desetljećima služimo u Duhu našeg Spasitelja, u duhu Križa, ne mržnje, već u duhu oprosta. Molimo za sve mučitelje. Nema spasenja za hrvatski narod bez pomirenja, jedinstva, sloge i opraštanja neprijatelju svojemu, to je veličina Kristove žrtve, opraštanje je najveći zalog ljubavi, Kristove, nije to moguće bez njegove milosti! – poručio je biskup Ivas kazavši da je kršćanski pitati, zašto me izdaješ, te da je oprost potreban da se pročisti i da se prekine smrtonosni lanac zla. Zaključivši svoju propovijed riječima „s Kristovom ljubavi hranimo svoje krhke ljubavi, zajedno s Jošuom slijedimo Boga da Istina bude naš izbor, ne u lažima koje zarobljuju i ubijaju: - Gospodine, podaj Mir i pokoj a one koji tuguju utješi utjehom uskrsnuća. Neka tako bude . Amen! –

Nakon hrvatske himne i minute tišine, prigodne riječi prigodom otkrivanja spomenika uputili su i Branka Juričev Martinčev, gradonačelnica Vodica, Nikola Španja, predsjednik udruge Hrvatski domobran Šibensko-kninske županije, Nikola Matičić, predsjednik Hrvatskog domobrana, župan Goran Pauk, pukovnik Bruno Čavić, povjesničar Josip Jurčevič, Branimir Šeparović, dok je prigodne stihove krasnoslovio Juraj Fruk, a u glazbenom programu nastupila je klapa Bunar.

Inicijativa za izgradnjom spomenika pokrenuta je 2005. godine od strane šibensko-kninske udruge ‘Hrvatski domobran’, a prihvatio ju je Grad Vodice i vodičko Gradsko vijeće. Spomenik je rad akademskog kipara Kažimira Hraste.

- Premda se u početku razmišljalo da na spomenik budu postavljena imena žrtava jugoslavenskog komunizma, na kraju se od toga odustalo, jer se nije mogao ustanoviti točan broj žrtava. Na području Vodica je stotinjak žrtava, od čega je devedeset posto civila .Bilo je rizično stavljati imena jer su nam se javljali ljudi koji su robovali deset godina i kasnije umirali, a oni su također bili žrtve režima – kazao je Nikola Španja, predsjednik udruge ‘Hrvatski domobran’ te istaknu kako je spomenik podignut kako bi se odužili svim nevinim žrtvama.

- Nažalost, danas i nakon svega što je prošao hrvatski narod postoje baštinici jugoslavenskog komunizma koji ne mogu preboljeti propast svoje komunističke ideologije, prihvatiti demokraciju i priznati da je žrtva žrtva, a zločin zločin bez obzira tko ga je počinio – poručuju iz Udruge te ističu kako žele da spomenik podsjeća na žrtve, ali i na članove njihove obitelji koji su morali trpjeti poniženja i šutjeti o ubojstvima svojih najmilijih. A predsjednik Španja je još kazao da „radi pravde i hrvatske budućnosti tražimo da se imenuju odgovorni i da se obilježe mjesta stradanja žrtava – pri tom istaknuvši i napomenuvši kako na području Hrvatske, Slovenije i BiH postoji 1517 prikrivenih grobišta nastala nakon Drugog svjetskog rata, od čega je za njih 1343 odgovorna jugoslavenska komunistička vlast. - Ovaj spomenik je simbol stradanja u Vodicama i vodičkom kraju. To je kenotaf, ime i grob svim žrtvama kojima su bila uskraćena temeljna ljudska prava, pravo na život i ljudsko dostojanstvo. Žrtvama nad kojima su počinjeni strašni zločini i teški grijesi od ljudi koji nisu poštovali ni Boga ni čovjeka. - zaključio je predsjednik Udruge ‘Hrvatski domobran’ Šibensko-kninske županije Nikola Španje, koji je izrazio želju i molbu da se ovaj spomenik ne politizira, već da bude mjesto istine, pomirenja i trajnog mira.

- Zahvaljujem se svima vama što ste danas s nama u Vodicama upravo na dan kada Europa obilježava dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima. Sve žrtve i njihove obitelji zaslužuju mjesto gdje ćemo ih se doći sjetiti, pokloniti i pomoliti. Ali i dan danas postoji strah. U brojnim obiteljima još uvijek je strah od poniženja koje su proživljavali tih godina. Neli su taj strah prenijeli na nove generacije, zato zahvaljujem onima koji nisu imali taj strah, koji su pokrenuli inicijativu za podizanje spomenika. Hvala svima koji su podržali izgradnju i koji su nazočnošću to učinili. Vjerujem da će ovo biti mjesto gdje će doći svaki Vodičanin i gost naših Vodica pokloniti i prisjetio se žrtava Vodica i vodičkog kraja, žrtava koje je iza sebe ostavio jedan totalitarni režim – rekla je gradonačelnica Vodica Branka Juričev Martinčev.

Član izvršnog odbora Hrvatskog helsinškog odbora Bruno Čavić kazao je da na spomeniku jasno piše: Žrtve jugoslavenskog komunizma. Jednom za uvijek moramo reći istinu, jer ona jedina oslobađa: Komunistička partija Jugoslavije je bila po svim svojim elementima zločinačka organizacija, na čelu s drugom Titom. Na čemu temeljimo te tvrdnje. Organizirali su i provodili zločine, činili su zlo, dakle zločinci su. Oni su planski ubijali, planski progonili ljude, i planski naseljavali. I dan danas trpimo posljedice. Ne dopustite da Vas lažu, govoreći „Bilo je bolje“ to nam govore ostaci repatih zmajeva… Hrvati su umirali za svoju vjeru i Domovinu i danas naša djeca imaju slobodu koju nismo ni sanjali – rekao je Čavić.

- Ovaj spomenik nije znak nikakve mržnje, on je znak ljubavi za one koji su stradali, to je pravo obitelji i naroda da podiže svoje žrtve do oltara ako treba, do utjehe. Sjećanje i vraćanje dostojanstva žrtvi. Iza nas je vrijeme šutnje i zabrana da se govori o zločinima. Vrijeme se promijenilo – rekao je Zvonimir Šeparović.- To je to. Spomenik žrtvama jugoslavenskog komunizma, to je ono što nam je potrebno, radi istine. U posljednje vrijeme obnavlja se priča kako vlada hrvatska šutnja, a to baš ni nije točno. I Zdravko Tomac, i Josip Jurčević, i Josip Pečarić, i Dujmović i Šeparović i još neki objavljuju, objavljuju knjige, držimo kongrese. Samo žuti tisak ovaj kao da Hrvatska nije ratovala i oslobodila se, koji ne priznaje naše vrijednosti, nas neće, ne dopušta, ne priznaje, dakle nema hrvatske šutnje, postoji blokada hrvatske misli i pisanja ali nadajmo se da i to ide kraju. Dobro je da je podignut ovaj spomenik, dobro je da opominje mlade – rekao je Šeparović.

Spomenik je postavljen u perivoju uz obalnu šetnicu. Autor akademski kipar Kažimir Hraste ga je zamislio i osmislio kao polukružni oblik koji pokriva vodu i svjetlost kao dva simbola slobode. Iz perforacije na polukugli odzvanja žubor vode koja stvara nadsvođeni vodoskok, a reflektori postavljeni u unutrašnjosti stvaraju svjetlo koje izlaziti kroz perforacije i naglašava otvore noću. Svaki puni sat uz žubor vodoskoka iz unutrašnjosti spomenika čuje se glazba poznatih hrvatskih skladatelja. Uz polukuglu postavljen je i obelisk, kojeg autor nije prvotno zamislio, ali kojeg su dodali sami Vodičani jer su na njemu željeli napisati imena 153 Vodičana koje su partizani, policija i tajne službe ubili nakon Drugog svjetskog rata. Od popisa se odustalo jer nije bilo utvrditi ni konačan broj žrtava ni precizno utvrditi okolnosti stradanja. Izgradnja spomenika koštala 200 tisuća kuna, koje su pokrili Grad Vodice i ‘Hrvatski domobran’, posebno u pripomogle donacije članova Udruge Hrvatski domobran.

 

 

Dragica Zeljko Selak

Share
0