Veliki val izbjeglica, koji bi mogao zapljusnuti Bosnu i Hercegovinu, a oružje je očito u rukama Srbije, koja će se na provedbu operacija odlučiti tek nakon Vučićeva povratka iz Moskve, mogao bi destabilizirati sadašnju BiH, ali i područje južne Hrvatske, koje je prošli mjesec pohodio patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej

Izbjeglička kriza pokazuje kako su emigranti postali oružje u suvremenom strateškom nadmetanju. Rijeke ljudi iz islamskoga svijeta, različitih država i kontinenata slijevaju se prema Europskoj uniji, čiji su mehanizmi počeli odmah zakazivati pa su se države izravno ugrožene valom izbjeglica počele same snalaziti kako znaju i umiju. Fanatična pak zaslijepljenost svakom ideologijom vodi u konačnici svom svršetku, pa tako i zaslijepljenost ideologijom slobodnoga tržišta i tzv. ljudskih prava, koje su otupile u javnostima europskih država kritičko promatranje migrantskoga fenomena, svodeći ga samo na razinu humanitarnoga problema.

Ta nesposobnost bruxelleske uprave, bez obzira kakvo će EU naknadno pronaći rješenje, razvit će u državama članicama podlogu da na kraju moraju rješavati same svoje probleme. No migrante u strateškom nadmetanju ne koriste samo velike sile, nego, kao što se to vrlo razvidno može pratiti preko usmjeravanja nepregledne mase ljudi, migrantima se protiv Hrvatske poigrava i srbijanska politika. Naravno, nije samo riječ o usmjeravanju migrantskih valova na hrvatske granice. Svaki takav pothvat obično je popraćen relativiziranjem hrvatske države i različitim prijetnjama u kojima se Beograd ni manje ni više nego poziva na pravo Europske unije i različite međunarodne ugovore, kao da je Srbija u najmanju ruku motor gospodarskog razvoja EU, a u svjetskim razmjerima bar druga po važnosti stalna članica Vijeća sigurnosti UN. Vijest pak kako srpsku banku u Hrvatskoj Nikola Tesla preuzima ruski kapital, a ta je banka svojevrsni financijski potporanj Pupovčevoj politici, koja pleše na oštrici velikosrbizma, premda javno prešućena, očito je usklađena s političkim porukama srpskih optanata, koje svakodnevno opetuju srbijanski mediji, a kojima se kao pozivaju sirijski migranti da po Hrvatskoj nasele njihove kuće, što im ih je, usput rečeno, izgradila hrvatska država novcem hrvatskoga naroda.

Bizantsku prijetvornost srbijanske politike koja ne odustaje od svojih agresivnih ciljeva, najbolje je nedavno potvrdio patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej, kad je iz manastira na Krki poručio kako Srbi nisu s Turcima došli na to područje te da je to praktično oduvijek srpska zemlja. U sklopu te i takve politike srbijanski predsjednik države Tomislav Nikolić pohodio je Vatikan i Rim kako bi tamo pod geslom ekumenizma spriječio kanonizaciju hrvatskoga kardinala Blaženoga Alojzija Stepinca. To je politika istovjetna onoj  politici s početka četrdesetih godina, kad je talijanska fašistička vojska naoružala pobunjene Srbi protiv hrvatske države, koji su u sklopu četničkoga pokreta počinili masovne zločine nad civilima u Hrvatskoj i BiH. Vladika bački episkop Irinije nedavno je govoreći o Nikolićevu ekumenizmu jasno poručio kako je Moskva središte svijeta te da katolički poglavar o približavanju dviju crkava može razgovarati samo s patrijarhom u Moskvi, čime je dao do znanja kako će SPC slijediti naputke Rusije u crkvenoj politici. Ovih dana najavljeni posjet srbijanskoga predsjednika Vlade Aleksandra Vučića Moskvi samo pokazuje kako Srbija, unatoč umilnim govorima u Berlinu i Washingtonu, slijedi i u sekularnom dijelu svoje politike naputke iz Moskve. Zato i preusmjeravanje izbjeglica iz Srbije u Hrvatsku ima velikosrpsku pozadinu, koju očito uz prešutnu potporu Moskve vodi Beograd.

U drugom rukavcu te politike pripremljene su i operacije u Bosni Hercegovini, što svjedoči i diplomatska inicijativa Milorada Dodika, koji je za svoju politiku  izdvajanja Republike Srpske iz sastava BiH uspio pridobiti austrijsku političku oporbu. No veliki val izbjeglica, koji bi mogao zapljusnuti Bosnu i Hercegovinu, a oružje je očito u rukama Srbije, koja će se na provedbu operacija odlučiti tek nakon Vučićeva povratka iz Moskve, mogao bi destabilizirati sadašnju BiH, ali i područje južne Hrvatske, koje je prošli mjesec pohodio patrijarha Srpske pravoslavne crkve Irinej, a ovaj je neposredno nakon preuzimanja duhovne vlasti na Srbima najavio komadanje Hrvatske na Dalmaciju, Istru, Banovinu, Kordun i Slavoniju.

Za nove srpske strateške operacije, odnosno provedbu uvjetima prilagođenih nekadašnjih Garašaninovih planove očito su nespremne ili pak nedovoljno spremne i hrvatske i hercegbosanske politike.

 

Hrvatsko slovo