Neovisno o trajanju smjene Dragana Lozančića, ali važno za odabir novoga čelnog čovjeka Sigurnosno obavještajne agencije, očito je da Hrvatska nema svoga sina ili svoju kćer koje bi mogla dati za tu vrlo važnu funkciju, pogotovo u današnje vrijeme kad Europi prijeti terorizam, kad nam je susjed Bosna i Hercegovina, dakle zemlja čije je državljanstvo imala većina terorista u posljednjih dvadeset godina.

Nakon australskog državljanina Veselka Grubišića (od 20.09.2004. do 15.08.2006.) i  američkog državljanina Dragana Lozančića na čelu SOA-a, sad se kao rješenje nudi francuski državljanin Danijel Markić.

Svatko pragmatičan se može složiti da je probitačno i nije škodljivo imati državljanstvo druge zemlje, budući se ista danas, pogotovo velikih i moćnih zemalja, teško stječu, a pružaju znatne povlastice. No, to ne vrijedi za ljude koji obavljaju visoke policijske, vojne i sigurnosne dužnosti. Osobe takvog zanimanja moraju biti dobrano upletene i iste sustave drugih zemalja kako bi stekle državljanstvo; razne su se tu usluge učinile, svakakva prijateljstva i poznanstva sklopila; prijateljstva i poznanstva koja će nadjačati formalni položaj šefa obavještajnih ili vojnih službi, a stečeni će dugovi na ovakav ili onakav način biti naplaćeni. Iako su zemlje NATO-a hrvatski saveznici, to ne podrazumijeva, i bilo bi suludo tako smatrati, i ne znači da su naši interesi usklađeni, a pogotovo identični. Kad se u filmovima tajne službe prikazuju kao rivalski nastrojene, to je zaista tako i sve službe imaju svoj „modus operandi“ te svoj uspjeh temelje na tomu jesu li određeni podatak saznale prije ili jesu li određenu akciju poduzele prve.

Ne može se govoriti o sigurnosnoj ugrozi ukoliko bi ravnatelj SOA-e postao netko tko ima i državljanstvo neke druge zemlje, ali bi svakako bilo bolje kad bi na takvom mjestu bio čovjek s isključivo hrvatskim državljanstvom, upravo zbog naravi i osjetljivosti posla i službe. Ako Hrvatska nije u stanju dati svoga sina ili kćer na takvo mjesto, onda se svakako moramo zapitati o tomu tko radi u našim službama, kad sve čelnike (očito) moramo dovoditi izvana.

>>Alan Ford i TNT u Banskim dvorima

Kad se već govori o tomu tko radi u hrvatskim tajnim službama, u objavljivanju zaposlenika SOA-e prednjači Jutarnji list, koji je, prema svemu sudeći, već otkrio skoro pola njihovih djelatnika. Radi se o ljudima čija je najvažnija odlika tajnost, a novinari Jutarnjeg svakog tjedna objavljuju ime novog zaposlenika koji bi „mogao“ biti Lozančićev nasljednik. Čovjek se mora zapitati radi li Jutarnji list u interesu „javnosti“ ili možda radi za neke druge službe jer objava zaposlenika središnje tajne službe jedne države predstavlja vrhunsku sigurnosnu ugrozu. Jer naposljetku, narodu i čitateljima ništa ne znači neko ime nekog djelatnika, ali hrvatske tiskovine čitaju i stranci, ali i teroristi smješteni u susjednoj Bosni, te se na taj način ugrožava hrvatski sigurnosni sustav.

Posebno je zanimljivo što se u jednom od članaka Jutarnjeg lista, upravo kroz vijest o Danijelu Markiću kao budućem šefu SOA-e, plasira podatak da je upravo hrvatska služba zaslužna za mirenje SAD-a i Irana. Ne želeći podcijeniti hrvatske službe, ali na koji bi način one mogle biti poveznica između SAD-a i Irana, dvije zemlje, zavađene već preko 40 godina? Nije li to samo perfidan pokušaj zbunjivanja i dovođenja javnosti u zabludu glede Lozančićevog nasljednika, dakle osobe kojoj Vrhovni zapovjednik oružanih snaga RH ne vjeruje, a u istom se članku Jutarnjeg spominje da je Markić Lozančićeva osoba od najvećeg povjerenja te bi ga rado vidio kao svojega zamjenika.

Upravo je tu ključ svega. Tko god je prljav, bio on šef uprave, direktor ili ravnatelj, želi za nasljednika nekoga od povjerenja ili, ako je moguće, još prljavijega, kako se po njegovu mandatu ne bi previše govorilo. Između ostalog, ako je Lozančić, zajedno s Markićem zaslužan za poboljšanje odnosa Irana i SAD-a, onda će vjeroajtno poslušati Predsjednicu koja je izjavila da bi Lozančić trebao početi tražiti drugi posao te se sukladno početi raditi za američke službe – što se, naravno, ne će dogoditi.

>>Najveća afera u povjesti HV-a - lažiran remont zrakoplova vrijedan 132,9 milijuna kuna

Od sveg prisilnog i obavještajnog aparata, jedino je vojska ostala neokaljana, unatoč pokušajima raznih mesića i josipovića, a tomu u prilog ide i najnovija vijest da je VSOA počela istraživati kupnju i remont hrvatskih migova. SOA-u mora preuzeti čovjek nacionalno svijestan i državotvoran, koji će se svojim radom iskupiti za grijehe i zločine svojih prethodnika i njihovih nalogodavaca, a onoga koga perfidno plasira Jutarnji list zasigurno to nije.

 

H. Krmpotić

Share
0