U jednom ne tako davnom, no beskrajno bizarnom intervjuju, pseudofilozof, u stvari militantni marxist Boris Buden, jedan od najglasnijih "(anti)hrvatskih antifašista" izgovorio je neke zanimljive bedastoće, koje sjajno ocrtavaju diletantizam "(anti)hrvatskih antifašista".

"Pitanje: Postojao je veći ideološki pluralizam u jednopartijskom (jugoslavenskom) sistemu?

Buden: Da! Bio je jednopartijski sistem, ali čini se da je unutar te partije bilo više konceptualnih, ideoloških i principijelnih razlika, nego što ih ima danas među hrvatskim strankama. Pogledate li ekonomsko pitanje, one su sve na jednim te istim pozicijama, što jest nedovođenje u pitanje neoliberalne globalne ideologije u području ekonomije i privatizacije. Tu nema nikakvih razlika između SDP-a i ovih ostalih. Tada su se u partiji vodile veoma principijelne diskusije o tim pitanjima – i o pitanju vlasništva i viška i tko će njime ovladati i o pitanju radničke klase i o pitanju što je država blagostanja, što je obrazovanje i čemu treba služiti… To su diskusije koje su relevantne i danas! Naša je najveća greška što mi ideološki odvajamo liberalizam i komunizam pa nam se čini da je liberalizam bio ono drugo, izvanjsko komunizma, da je postojao komunistički totalitarizam. Međutim, kad se danas vraćamo u tu konkretnu prošlost, vidimo da je kompletna modernizacija doslovno došla na partizanskim bajunetama iz šuma i da jugoslavenski komunistički revolucionarni pokret nije boljševički. Od sredine 1930-ih boljševizma nema više; Kominterna ne stoji na poziciji klasne borbe, nego na poziciji narodnog fronta. Danas svi upotrebljavaju psovku boljševizma, a jugoslavenska Komunistička partija nije boljševička od 1930-ih godina, ona je partija narodnog fronta koja ima potpuno drugu ideju. Boljševizam i lenjinizam nisu totalitarni sistemi i to je nešto što se zna ako se čita Hannah Arendt, dok staljinizam i hitlerizam jesu. Hannah Arendt nikada nije upotrijebila izraz totalitarizam za titoizam i bivšu Jugoslaviju. To su druge stvari....

I onda kreće relativizacija zločina, odnosno zločin je kad Hrvat ubije Srbina braneći Hrvatsku, ali kad Srbin ubije Hrvata u Vukovaru to je obrana srpskog Vukovara od Ustaša! Pravedni ustanak protiv onih koji su pobili (izmišljenih) 700.000 Srba u Jasenovcu! Ono što je bizarno je da je Boris Buden filozof iz Garešnice (rođen 1958.) koji je filozofiju završio u Zagrebu, a onda se usavršavao u marxizmu (?!), tako da sada iz Berlina, ali preko Beograda, napada "ustašku Hrvatsku".

"...Kad imate hipokriziju i takav moralizam, onda su svi bili zločinci, Tito je bio zločinac, pa je Pavelić bio zločinac, Jasenovac je bio zločin pa je i Bleiburg bio zločin, itd. I imamo sada tu gomilu leševa po kojima se kopa. I to je u redu, ali zašto se kopa po leševima? Valjda da se prestane činiti zločine. Međutim, ne prestaje se. Uostalom, u danim okolnostima znamo – da je Perković ubijao Srbe, bio bi heroj, a ne zločinac! Problem je u moralizmu i hipokriziji i zato je to u osnovi nezanimljivo. Jedino što bi bilo zanimljivo jest da se definitivno razotkrije uloga UDBA-e i tih obavještajnih tajnih servisa u stvaranju samostalne hrvatske države pa da se ukaže istina, a ta je da je Hrvatska jedna udbaško-ustaška tvorevina."

(anti-hrvatski portal Lupiga, Zagreb, 24. 02. 2014.)

Zastrašujuće je koliko tzv. "hrvatski anti-fašisti" – kad se prevede na normalan jezik to su svi oni koji se bore protiv "fašističke Hrvatske", dakle protiv normalne, građanske Hrvatske u kojoj su Hrvati na vlasti – vjeruju u svoje besmislice! Svi ti Milanovići, Ostojići, Mesići, Pusići, Josipovići, Lončari, Budeni, Jokići, Jovanovići, sva ta potrčkala iz Srpske demokratske partije (pravo značenje kratice SDP!) napadaju Hrvatsku s ciljem izazivanja čim većeg kaosa – u ekonomiji, politici, vojsci, školstvu, sportu, umjetnosti i povratka pod "regijonalni regijon, pod Beograd, pod komunističko-četničke antifašiste s Dedinja i iz Kuće cveća!"

Pseudofilozof Boris Buden je zgodan kao primjer, jer samo kompletan idiot može vjerovati "da od sredine tridesetih godina XX. stoljeća više nema boljševizma u Jugoslaviji" (kominternin ubojica Tito prvi bi se uvrijedio na takvu diskvalifikaciju i uvredu), da "boljševizam i lenjinizam nisu totalitarni sistemi", da je "jugoslavenski jednopartijski sistem bio pluralistički više od višestranačkog sustava", da je Hannah Arendt, Židovka, ljubavnica Martina Heideggera (velikog filozofa i velikog simpatizera Hitlera), mjerilo jugoslavenskog totalitarizma, te da je "Hrvatska jedna udbaško-ustaška tvorevina"!

Dakle Buden je proizvod marksističkog Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ali problem je Boris Jokić koji sve Budenove ideje zavija u nešto više celofana i progurava reformu školstva kao izlaz "iz ustaške Hrvatske ka pluralizmu jednopartijskog jugoslavenskog komunističkog sistema". I to pokraj zbunjenog ministra Šustara koji, naviknut na riječku močvaru bezveznog boljševizma na liniji Linić-Obersnel-Komadina, ostaje fasciniran Jokićevom dorćolskom slatkorječivošću i šutke gleda boljševičke gluposti izbliza i ništa ne poduzima!

U Jugoslaviji je postojao eufemistički izraz za političare koji su dospjeli do stupnja svoje apsolutne nesposobnosti – "nije se snašao". Dakle, ministar Šustar nije se snašao, pa ga treba zamijeniti; Jokić se snašao na Budenovom tragu – pa njegovu reformu školstva treba zaustaviti jer je pogubna poput boljševičke reforme školstva Stipe Šuvara iz sedamdesetih godina!

Dakle, Titina Jugoslavija bila je NKVD-ovsko-KGB-ovska-boljševička nakazna tvorevina, sazdana na lažima, cinkanjima i masovnim likvidacijama, a milanovići, ostojići, mesići, josipovići, perkovići, budeni, jokići, jovanovići moraju postati politička prošlost da bi Hrvatska mogla doći do zraka i postati normalna, građanska država, u kojoj se politika neće voditi iz četničkog Beograda.

Josip Broz Tito bio je jedan od najvećih prevaranata i lažljivaca XX. stoljeća i ničeg dobrog nije bilo u njegovom "pluralističkom-jednopartijskom sistemu"! I bilo je razloga zašto taj ruski agent nije želio otići u Jasenovac (kao ni na Goli otok!), kao i zašto tamo žele otići "titići": Josipović, Milanovi i Mesić. Nema nikakve "modernizacije na partizanskim bajunetama", jer je Tito, jednostavno, pobio puno više ljudi od mnogih drugih diktatora! Ubojstvo zbog "plemenitih namjera" priključenja "sovjetske Hrvatske" Moskvi ili Beogradu, u prvom redu je – ubojstvo!

Smrt komunizmu i Jokićevom kurikulumu – sloboda Hrvatskoj!

 

F. Perić

Share
0