“Drugovi, moramo spriječiti jačanje klera i suzbiti neprimjereno ponašanje Katoličke crkve!” odrješito je ustvrdila Jadranka Kosor 4. ožujka 1986. tijekom rasprave na sjednici Međuopćinske konferencije CK SKH Split.

I 30 godina kasnije, ti su stavovi ostali isti, iako su bili pažljivo skrivani više desetljeća. I to je jedne od posljedica politike pomirbe; varljivi jugonostalgičari, protivnici sveg demokratskog i zapadnog uopće, utkani u sve pore, sve institucije i sve stranke – pa i one državotvorne i domoljubne.

Nakon što je Andrej Plenković preuzeo HDZ, PR agencije iz tzv. Perkovićevog kruga, bliske SDP-u, su kroz svoje medije (a to su svi veći) plasirala priču o navodnom povratku Jadranke Kosor u stranku iz koje je izbačena, a izbačena je jer je svojim istupima, nakon poraza na unutarstranačkim izborima, štetila stranci.

O moći i umreženosti struktura iz nekadašnjeg jugoslavenskog sustava i previše govori činjenica da je Jadranka Vlaisavljević uspjela neko vrijeme biti predsjednica najveće državotvorne i domoljubne stranke u Hrvatskoj. Nakon odlaska Ive Sanadera i Jadranke Kosor, HDZ je u dobroj mjeri bio krenuo onim smjerom kojim je trebao krenuti već početkom druge polovice devedesetih. Članstvo i simpatiteri od novog predsjednika Andreja Plenkovića očekuju nastavak te priče i odmak od zaostalih djelova Perkovićeve i Manolićeve mreže. Upravo s ciljem onemogućavanja tih procesa, ostaci Perkovićeve mreže u PR agencijama i političke strukture koje su kreirale Lex Perković odlučile su se u javnost plasirati priču o navodnom povratku Jadranke Kosor u HDZ.

No, ukoliko u HDZ-u doista postoji neki pomračeni um koji razmišlja o pozivanju Kosor u „drugu matičnu“ stranku, isti se svakako treba podsjetiti na nekoliko činjenica. Naime, Kosor je u HDZ došla iz SKH SDP. Nakon istupanja iz HDZ-a, Kosor je s malobrojnim njoj odanim kadrovima odlučila oslabiti i oštetiti HDZ pred predsjedničke izbore 2014. godine.

S Martinom Dalić, ministricom financija za njezine vlade, dogovarala je s Milanovićem i Josipovićem rušenje HDZ-a iznutra, odnosno izvana, a kao nagradu je, u slučaju Josipovićeve pobjede, Dalić trebala postati savjetnika Predsjednika za financije, a Kosor je trebala postati veleposlanicom u Japanu. Na sreću Hrvatske i Hrvata, to se nije dogodilo, a Kosor je, saznavši u međuvremenu za suvremene tehnologije („Twitter“ i „Facebook“), odlučila ostati medijski prisutna i koristiti HDZ-ovim oponentima kao najobičniji detonator za štetne procese u svojoj bivšoj stranci.

No, poput  drugarice joj Vesne Pusić, koja i unatoč katastrofalnom rezultatu i dalje uporno istrajava u kandidaturi za glavnu tajnicu UN-a, Kosor se pokušava „utrpati“ bilo gdje, iako je nitko ne želi. Tako se nakon prošlogodišnje neuspješne izborne epizode s Radimirom Čačićem i Ivom Josipovićem, manirima očito naučenim u kumrovečkoj školi, iznova pokušava vratiti ne u svoju prvu, nego u drugu stranku.

Ipak, bitno je naglasiti da Kosor nije ovakvu potencijalnu štetu Domoljubnoj koaliciji i HDZ-u u stanju sama osmisliti, već treba istaknuti PR-ovski „um“ koji iza toga stoji, kao i iza većine napada na HDZ. To je potpis, ni manje ni više, nego Krešimira Macana, učenika Josipa Perkovića i šegrta Zorana Milanovića, koji, shvativši da polako, unatoč svim zataškavanjima i zamračivanjima, u medije polako ali sigurno "curi" sav kriminal, skandali i afere bivše odnarođene srpsko-jugoslavenske vlade Zorana Milanovića.

Lako je razumjeti suparničku, protivničku stranu; oni neovisnu Hrvatsku nisu željeli. Upravo iz tog jata stasala je i Jadranka Kosor koja je nevjerojatnim spletom okolnosti, zakulisnim igrama i politikom "kud Ivo, tud i ja" dospjela i do premijerskog mjesta i mjesta predsjednice HDZ-a.

Ipak, nejasno je kako osoba koja je u jednom trenutku, bez obzira na okolnosti, doista bila najmoćnija političarka Hrvatske dopušta da njome manipuliraju razni PR stručnjaci i politička konkurencija stranke u koju se, sasvim očito, želi vratiti.

Kosor je možda jedan od najboljih primjera što se na političkoj sceni događa bez lustracije. Put iz SKH SDP u HDZ, pa ponovni povratak svojim starim drugovima Josipoviću i Čačiću, te na koncu jasno iskazana želja za ponovnim povratkom u HDZ je u pojednostavljenim crtama politički put Jadranke Kosor.

Manje-više dosta detalja s tog puta je poznato. Ono što ostaje nedorečeno svakako je ime režisera koji je taj put režirao. No, za bolje poznavatelje tranzicijskih prilika u Hrvatskoj, možda i nije...!

 

Josip Gajski