Drugovi i drugarice, bivši i trenutni suradnici jugoslavenskih tajnih službi, cinkaroši, “secikese” i ini antifašisti koje je iznjedrila šuma(dija) i drum, ostadoše zatečeni potezom njihova “miljenika” Andreja Plenkovića i njegova obećanja svesrdne pomoći Ukrajini; zemlji pogođenoj ratom i stanjem bitno sličnim kakav je trpjela i Hrvatska prije dvadesetak godina.

Ta kako, pitaju se bivši čelnici komiteta i titojugendaši, kako se “drug” Plenković mogao tako ponijeti i izdati “našu majčicu Rusiju”?!

Već se nekoliko dana zbraja “šteta” nastala zbog “spornog” Plenkovićevog poteza; jedni govore da se zbog toga otkazao hrvatsko-ruski gospodarski forum, drugi pišu da je već skoro milijarda dolara izgubljena, treći nariču nad internacionalom, a četvrti odjednom postaše hrvatski suverenisti pitajući se zašto trenutna vlada sluša “naredbe” Bruxellesa, kad nam je, valjda, tako “lijepo” bilo dok smo djelovali po nalozima Beograda… Nas i Rusa 300 “milijona” ili tako nekako…

I kao da nije dosta što je američki predsjednik postao “fašist” Trump, k tomu je umro i “besmrtni” Fidel Castro, ostavivši iza sebe skoro 10 milijuna gladnih duša, uništenu ekonomiju i gospodarstvo, ogromnu političku emigraciju, odnosno sve ono što iza se ostavlja svaka vrst marksizma u praksi. Oči su hrvatskih sovjeta sad uperene u Pyongyang kao posljednju oazu u “zapadno-kapitalističkoj pustinji”.

No, ne doživljava Partija muke samo na međunarodnom planu, već i novi “mladi vođa” Davor Bernardić, nije po volji Manoliću, Mesiću i ostalim “prvoborcima”. Iako je Bernardić pokušao raznim zalaganjima za ostanak Titova imena u Zagrebu i drugim mjestima, iako je svoj govor počeo s “drugovi i drugarice”, iako se skandiralo “Tito, partija, omladina, akcija”, ispada nekako neuvjerljiv, jer, ako se malo zamislimo, čime je dosad Bernardić naštetio hrvatskome puku i kako je doprinio jugoslavenskoj ideji?

Je li poput Ranka Ostojića slao policiju na hravatske branitelje u invalidskim kolicima, upadajući pritom u crkvu? Je li poput Josipovića ukazivao na ustaške pitone, bjelouške i čegrtuše? Je li poput Mesića prisilno umirovio ljude koji su zaslužni za veličanstvenu pobjedu u Domovinskom ratu ili je, poput Manolića, odgovoran za trovanje hrvatskog mučenika, blaženika i uskoro sveca Alojzija Stepinca?

Ništa od toga; Bernardić, osim što je član Partije, nije učinio ništa kako bi promicao protuhrvatske ideje, dapače, čak se suprotstavljao srbokomunističkom faraonu Zoranu Milanoviću. Čovjek ne može kupiti li stvoriti prošlost i zato u Bernardića sumnjaju jer ne predstavlja čovjeka prožetim tekovinama “revolucije i NOB-a”. Ipak, mlad je i treba mu dati vremena, a kako se čini, hrvatski je “antifašizam” najdugovječniji – možda zbog pozamašnih “partizanskih” mirovina.

Uza sve to, još se i hrvatska Predsjednica fotografira s “ustaškom” dijasporom u Kanadi uz “ustašku” hrvatsku zastavu i njezin “ustaški” grb s početnim bijelim poljem. Ante Gotovina je postao poseban savjetnik u vladi. Krstičevića (još) nisu uhitili. Povećan je proračun za Ministarstvo obrane, što je uzrujalo nekakav centar za nekakve mirovne studije.

“Ustaša” Roman Leljak ima “turneju” po Hrvatskoj na kojoj “blati” partijske očeve, majke i ostale njihove “vaspitače” pripisujući im pokolj nad Hrvatima, a sad je našao i još jedno ogromno stratište “ustaša” u Krakovskoj šumi. U emisiji “Iza zavjese” Tihomira Dujmovića je aparatčik Jakovina bio činjenično i intelektualno pregažen od strane Andrije Hebranga. Čak se i Rade Šerbedžija uzrujao kad su ga pitali tko je bio agresor na Hrvatsku u Domovinskom ratu. Hasanbegoviću i Esih plješću gdje god dođu…

Tješiti se još jedino mogu “antifašističkom” revolucijom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje se pokušava za dekana postaviti idejnog tvorca kurikularne reforme Nevena Budaka, a prema nekim glasinama, i Ivo Josipović bi možda tu mogao omastiti brk također kao možebitni dekan ili čak rektor sveučilišta. Summa summarum, Partiji nije lako, kako na domaćem tako i na međunarodnom planu, a sve upućuje na to da će im biti sve gore i gore.

 

Mila Marušić