Nešto nepismenih, nešto boljševika i nešto bezumnih siromaha duhom (što je pleonazam, ali neka!) – to je sve što je peta kolona u Hrvata uspjela okupiti na “velikom” prosvjedu protiv obrazovne reforme.

Agitprop je ustvrdio da je manji odaziv zbog kiše, odnosno lošeg vremena, stoga, ne preostaje nam drugo nego zaključiti da francuska ili listopadska revolucija ne bi polučile uspjeh da je padala kiša. I to je nekako globalni problem “liberala”, odnosno liberalnih fašista; par kapi kiše je dovoljno za pobijanje “progresivnih” ideja. Platonova ili Plotinova ideja bila je nešto otpornija, ali dobro, kao što fašistički liberali vole reći: vremena se mijenjaju.

U nedavnoj emisiji “Otvoreno” imali smo prilike po nezna se koji put čuti onaj notorni imbecilizam o tomu da ne treba djecu “opterećivati činjenicama”, već razvijati njihov “kritički odnos spram okoline” ili “učiti ih razmišljati”. Inače, kritička teorija je drugo ime za reformirani marksizam, a kao što je povijest pokazala, Marx i Engles su dosta promašili – jer ih nisu zanimale činjenice. Posebno su se dotakli unutarnjih organa guštera – jer je to nepotrebno znanje. Gdje su sad svi oni aktivisti za prava guštera? Gdje su borci za životinje, prokariote, gljive, paprati, istospolne brakove, rodnu ideologiju i “temeljna ljudska prava”? Jedino što gušteri imaju jest činjenica da djeca u Hrvatskoj uče njihove unutarnje organe, i sad bi “progresivci” to oduzeli?! Na djelu je antigušterska histerija. Fašizam. Civilizacijska sramota. Primjerice, David Icke bi sve dao da se u osnovnim i srednjim školama uči o gušterima…

Je li na djelu HRT-ova nesposobnost ili zlonamjernost (bit će ovo potonje) da su na tu temu zvali glavne komesare jugoslavenske kurikularne reforme, Jokića i Budaka, a koga su zvali sa “suprotne” strane? Ivicu Kostovića, starca kojemu nitko nije javio da je umro, Dijanu Vican, koja uživa u samo vlastitu glasu ili pak Slobodana Prosperova Novaka, čovjeka koji se iz prije koju godinu preobrazio iz jugoslavenskog kukca u čovjeka? Zar Hrvatska nema bolje sinove i kćeri koje će suprotstaviti oxfordskim Srbima i posljednjem partijskom sekretarau na FF-u u Zagrebu? Očito nema.

Vratimo se činjenicama. Upravo onim činjenicama koje se iz škola želi izbaciti. Suvislo su odbacili činjenice samo kontinetalni filozofi 19. stoljeća i nekolicina ljudi moderne filozofije 20. stoljeća, uz napomenu da su oni njima itekako baratali. Problem je što nitko ne želi učiti na tuđim pogrješkama; barem Hrvati imaju za prve susjede Srbe, dakle narod koji se uopće ne da smesti činjenicama. Svi u Srbiji znaju da je Isus Krist bio Srbin, svi znaju da Srbija nikad nije bila pod Turcima te se nitko u Srbiji ne sjeća da ih je NATO bombardirao krajem devedesetih godina. Neki to nazivaju masovnim bunilom, ali to je tek – zanemarivanje činjenica.

Usput, neka se antife malo raspitaju kako izgleda studij teologije u bilo kojoj zemlji svijeta; na teologiji se uče činjenice; zato teolozi diljem svijeta u beziznimno svakoj debati pobjeđuje, jer argumentiraju temeljem činjenica. Ili pak, neka se pogledaju sveučilišta u SAD-u – da, imaju podjelu rada te je svatko stručan samo za posao koji je izučavao, od vatrogasca do liječnika, ali zato svoj posao obavljaju besprijekorno – jer su učili činjenice, a ne “kritičko razmišljanje”.

Posebno je oduševila kolumna, u oštroj konkurenciji najveće ispičuture Primorsko-goranske županije, Branka Mijića iz Novog Lista od 02. lipnja 2017. godine. Taj takozvani Hrvat koji se iz nejasnih razloga srami svojeg srpskog porijekla, naziva predmetni prosvjed protiv nitko ne zna čega “civiliziranim ustankom”, što je, prije svega, oksimoron. Piše on: “Ili Šustar ili Jokić. Ili Markićka ili Ugrešićka. Ili Rusak ili Budak. Ili talibani ili građani.” Ove antinomije mogu razumijeti samo umovi “umiveni u kupelji” lošeg vina. No, prvoborački zanos tu ne prestaje te on dalje piše: “Naprosto jedan svijet, jedna borba nemaju alternativu, pa je samoorganiziranje nužno želimo li živjeti u društvu slobodnih pojedinaca a ne u kolektivitetu mraka.” Dotaknuo se i najvećeg racionalističkog filozofa: “… U zemlji u kojoj su se intelektualci odrekli onog što ih po definiciji čini intelektualcima, govora, Descartes bi rekao »Govorim dakle jesam« (???)… pristojnoj Hrvatskoj preostaje samo samoorganizirati se u ratničku (?!). Ili mi ili oni. U ovom ratu zarobljenici se ne primaju.”

Jedini novinar Novoga lista koji je mrtav pijan mogao pisati fantastične tekstove (makar se s njima ne slagali) bijaše Roman Latković. Branko Mijić je pozvao na nasilje. Hoće li se skrivati iza “slobode novinarstva” ili će kazneno odgovarati, vidjet ćemo. U svakom slučaju, iako je samoskrivljena, neubrojivost će mu uzeti u obzir.

 

Josip Gajski

Share
0