Izuzev Zagreba, najzaduženiji (formalno) hrvatski grad je Rijeka s 241.7 milijuna kuna duga, odnosno 37 % od 648 milijuna kuna prošlogodišnjih prihoda grada. Odlazak je stanovnika Rijeke u inozemstvo u oštroj konkurenciji s cjelokupnim iseljavanjem Slavonije, što je, s obzirom da se radi o gradu, svakako svojevrsni "uspjeh".

Međutim, prema socijalističkoj maksimi: „Ideje naše, benzin vaš“, grad Rijeka na čelu s Vojkom Obersnelom, novcem svih Hrvata niti ulaže u zaustavljanje demografskog sunovraćanja, ni u (ne)postojeću luku, no zato se financira Titov banana-brod „Galeb“ i projekt 300 godina svetosavlja u Rijeci (upravo u tijeku), pri čemu se, između ostaloga, svi hoteli i restorani gostima nude poseban jelovnik „srpske (?!) kuhinje“. Osim toga, vrši se veliki pritisak na sva komunalna i ina poduzeća (Energo, Rijeka Plus…) pod upravom grada, ali i gradske odjele, kako bi se financirala obnova Rikarda Benčića u kojoj je odnedavno Muzej moderne i suvremene umjetnosti.

>>

Za obnovu zgrade Benčića je angažiran arhitekt Dinko Peračić, koji je za Globus dao intervju 03. listopada ove godine. Njegov rad je za sada koštao 1 000 000 eura, a evo što je za taj novac napravljeno prema vlastitim riječima arhitekta: „Sve ono što je najvažnije za funkcioniranje muzeja napravljeno je kvalitetno. Dakle, sigurnosni sistemi, sanitarni čvorovi, kretanje, izložbeni prostor u smislu rasvjete i uvjeta za izlaganje. Sve ostalo je onoliko koliko se moglo uložiti. Tako imamo dijelove koji su kompletno neuređeni (?!), samo malo počišćeni (??), fasada je kompletno neuređena (???), neki dijelovi zgrade još nisu otkupljeni i u njih se ne može ni ući.“ Dakle, ako se nešto isplati u Rijeci, to je kultura i to na Obersnelov način. 

Usporedo s vrlo unosnim kulturocidom i promocijom svetosavlja, u Rijeci se od 12. do 14. listopada odvija „prvi regionalni festival queer i feminističke kulture u Rijeci“. Za neupućene - „queer“ obuhvaća sve što nije heteroseksualno, a uobičajeno (tradicionalno) značenje „queer“ je – čudan, neobičan.

„Smoqua (12.-14.10.2017.) je regionalni (zna se što je regijon!) festival queer i feminističke kulture (?!) u Rijeci za sudionike/ice iz zemalja regije. Ovo je prva godina održavanja i želja nam je da festival opstane i nadograđuje se tijekom narednih godina. Javnost će se s queer i feminističkom kulturom upoznati kroz umjetničke sadržaje (izložba, performansi), audio-vizualne (drag nastup, koncert feminističko-aktivističkog zbora, projekcije kratkih filmova), radionice i panel rasprave te info štandove udruga i inicijativa koje se bave pravima žena i LGBTIQ osoba. Posjetitelji/ice će se moći upoznati s poviješću i značajem queer i feminističke kulture, razviti kritičku svijest o njima, istražiti kulturni i društveni kontekst, te psihosocijalnu dimenziju ove kulture. U provođenje programa uključene su udruge, kulturne ustanove te istaknute osobe s područja queer i feminističke kulture iz lokalne zajednice i regije.“

Među beskrajnim „performansima“ posebno se ističu tri. U petak (13. 10.) od „15:00 – 17:00 Jasminka Juretić i Ana Andrinić - Radionica: Dodir, tijelo, seksualnost. Radionica je namijenjena svim ženama starijima od 18 godina koje bi željele više saznati o doživljavanju dodira, vlastite tjelesnosti i seksualnosti. Zbog ograničenog broja sudionica, obvezne su prijave na adresu: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.. Napomena: na radionicu je potrebno doći u udobnoj odjeći i ponijeti ručnik.“

Bit će vrlo zanimljivo vidjeti što će se raditi ukoliko su potrebni „ručnik i udobna odjeća“. Hoće li tu biti pornografskih (pedofilskih) sadržaja? Hoće li se provjeravati dob pridošlih djevojaka? Hoće li ih poučavati o „prednostima“ samozadovoljavanja? „Svete“ li lascivnosti! Usput, bilo bi zanimljivo hoće li, ususret ratifikaciji Istambulske konvencije, dopustiti pristup muškarcima koji se osjećaju kao žene, da i oni dobiju prigodu istražiti dodir ženskog (ili muškog?) tijela?

Nadalje, na riječkom će Korzu, vjerovali ili ne, biti i promicanje sadizma: U 17 sati počinje: Word Whipping (Bičevanje riječima), performans riječke multimedijalne umjetnice Nike Rukavine u kojemu će tijekom performansa citirati diskriminirajuće i ponižavajuće izjave usmjerene ženama u našoj okolini, primajući udarac bičem (!) po leđima od strane gostujućeg aktera nakon svake izjave.“

Cijeli „festival“ završava koncertom u subotu u 21:00  „Le Zbora“ prvog mješovitog ženskog lezbijsko-feminističkog (!), antifašističkog (?!) zbora u regiji (živeo regijon!) i uopće u ovom dijelu Europe. Krasi ga glas o savršenom spoju kulturno-umjetničkog aktivizma i lakih nota. Od 2005. god. otkad djeluje, Le zbor se etablirao kao promotor ljudskih prava, antifašizma, feminizma i kulturno-umjetničkog aktivizma među mlađom urbanom populacijom, a i šire.“ Šire od „mlađe urbane populacije“ je samo „vasiona“!

Dug je velik, proračun prazan, ali se za neke (protuhrvatske) ideje novaca uvijek nađe. Za kraj, parafrazirajmo Matoša: „Da živu Srbi, homoseksualci i srpski homoseksualci!“ U izvorniku piše: „Da živu budale!“, no treba ići ukorak s vremenom i koristiti blagodati slobode izražavanja ...!

 

I. Poropat