Uvijek me uhvati smijeh kad shvatim da Rijeka, boljševički grad bez ikakve kulture, hrli ka “Europskoj prestolnici četničke kulture 2020.”!

Kroz Rijeku samo prolazim - kao i svi normalni Hrvati, te dio normalnih turista! - i uvijek sam užasnut kad shvatim da u “porto četno” neki vjeruju da je komunistička mumija Budimir Lončar zapravo “drug Tito”, a “prašćić Babe” Vojko Obersnel - besmrtni udbaš Stane Dolanc!

Na žalost - ili na sreću! - zavisi s koje se strane gleda, Budimir Lončar je lokalni likvidator u rangu Milke Planinc (bila je premijerka jedne nakaradne države zvane Yugoslavija!), dok je rang Vojka Obersnela - regata “Fijumanka”, kad se vozi kao bova na “našim domaćim” slovenskim jedrilicama!

Problem s ostarjelim klaunovima je - da nisu smiješni! Budimir Lončar je smiješan poput ruskih šala Stjepana Mesića, a Vojko Obersnel je smiješan poput Lige prvaka “fudbalera” Rijeke! Nije smiješno, nego je tugaljivo, depresivno i žalosno!

Kad dođem u Rijeku iz Zagreba, vidim jedan derutan, sjevernokorejski gradić, s praznom lukom, praznom željezničkom stanicom i praznom zrakoplovnom lukom. Dakle, po domaću: “Miće niš!” Riječki aerodrom ima 6 puta manji promet od Pule, a 25 puta manji od splitske zrakoplovne luke!?

Riječka luka je po prometu kontejnera pet puta manja od “čudesnog” (?!) Kopra, a riječka željeznička stanica ničem ne služi! Naime, vlakovi niti ne dolaze, niti ne odlaze!

Što se tiče autobusnog kolodvora na Žabici, njega se ne može kritizirati, jer ima putnika, ali, kao kolodvor, zapravo ne postoji! Odnosno izgleda isto kao i kad su Hrvati u 7. stoljeću došli na Jadran!

I u tom gradu bezumlja i provincijskog ludila, dolazi titula “Porto četno 2020.” (u prijevodu: “Europska prijestolnica kulture 2020.”?!). Ono što je malo bizarno, za nas koji se sjećamo riječkih boljševika iz sedamdesetih i osamdesetih godina (poput partijskog sekretara Franje Butorca, stručnjaka za srpsko-hrvatski jezik!), te drugova tipa Mika Špiljak (čiji sinčić Vanja je upravo sagradio marinu u Novom Vinodolskom, tik do vikendica drugova Jože Manolića i Ninoslava Pavića, zvanog EPH, da ne kažem “Jutarnji list”, iako tu vikendicu ima i naš voljeni nogometaš, predsjednik HNS-a Davor Šuker, čiji “Mercedes” ne stane u garažu, te niza drugih dragih drugova...

Problem je s HNK Rijeka, da su Vojko Obersnel i njegovi beogradski drugovi, poželjeli preko HNK Rijeka napraviti nekakav odgovor hrvatskom Dinamu. No, s posljednjim rezultatima, vidi se da je HNK Rijeka, tek blijeda kopija beogradskog FK Čukaričkog! Kao što je riječka luka blijeda kopija Kopra - kao slovenskog, bezveznog, Shanghaija! - a riječka zračna luka kopija - ničega! Jer se s ničim niti ne može usporediti! Jer ničeg nema!

Ono što je bizarno, grad koji je oduvijek prezirao kulturu, u kojem su, recimo, Branko Fučić, Radmila Matejćić i Nedjeljko Fabrio bili zabranjivani u “Novom listu” (glasilu četnika Gornjeg Jadrana!), u kojem su niz direktora kulturnih institucija potjerali iz grada, taj grad nosi titulu “Porto četno 2020.”? (u prijevodu “Europska prijestolnica kultura 2020.”?!).

U gradu u koje su pročelnici ili glupani, ili korumpirani orguljaši iz “Leta 3”, ili cestovni manijaci, sve se priprema za “velo niš 2020.”! Ruzinavi brod “Galeb”, tek jedna u beskrajnom nizu gradskih ruševina, taj Titin “porto-etno-četno” kojim je bauljao po svijetu, treba predstaviti vrhunske dosege “porto-četno” kulture s Kvarnera?!

Na žalost, ništa se neće dogoditi 2020. - tek će ruzinavi Titin bananonosac “Galeb” biti još malo ruzinaviji, a lokalni Stane Dolanc - još malo deblji...

Rijeka je grad ničega i ide svojim putem u propast pod “mudrim” vodstvom “jahtaša bez jahte” Slavkića (Linića; navodno je njegova jahtica bila Ježićeva. Od onog Sanaderovog Ježića - zvanog skiper ili direktor “Novog lista”, koji je znao pa ne zna gdje je zametnuo pet milijuna EUR-a?!) i Vojkića (Obersnela). Ono što je zaista tragično je da hrvatska država nezainteresirano gleda kako se uništavaju hrvatska Rijeka i hrvatska Istra! Brodogradilišta “Uljanik” i “3. maj” primjer su tek isisavanja novca postkomunističkih drugova poput Končara, Špiljka, Linića, Jakovčića i Štroka (riječka “Bonavia” i niz drugih hotela), kao što su i nogomenti klubovi “Rijeka” i “Istra”, tek igračke lokalnih jugoslavenskih klaunova.

To što je ovih dana gorila riječka ludnica u Lopači, samo znači da drugovi više ne kontroliraju ni luđake! “Sjeverna Koreja na Kvarneru”, taj grad najrigidnijeg fašizma (D’Annunzio!) i najrigidnijeg komunizma (uređivali su kuću za lažnog predsjednika Ivu Josipovića na elitnim Pećinama, no on se predomislio!) ide u svoju propast, kao “Porto četno 2020.”!

 

F. Perić