Milijan Brkić nije obuhvaćen optužnicom protiv Varge i Curića, niti je u istoj spomenut. Ili je „tužilaštvu“ omaklo, ili čovjek nema veze s nepostojećom aferom u kojoj su glavni akteri James Bond iz Belišća i Blaž Curić, čovjek koji je u istražnom zatvoru jer je navodno otkrio podatak kojeg po zakonu nije mogao niti znati.

Kako će sad naši „objektivni novinari“ iznositi „dubokoumne“ raščlambe stanja u HDZ-u, a Vaso je još k tomu poručio da ne napušta bojišnicu i ostaje u HDZ-u? Ništa se nije odvilo kako su zamislili kreatori obrnute lustracije HDZ-a, koja se događa otkako je Plenković preuzeo stranku. Međutim, ono što su naumili nikako im ne polazi za rukom.

Ne samo da Milijan Brkić samim svojim postojanjem onemogućuje totalno rasturanje HDZ-a (iako je već dobrim dijelom rasturen i s Tuđmanovim HDZ-om jedva da ima neke veze), nego i europejac Plenković ne može na željenu briselsku funkciju dok god Brkić obnaša dužnost zamjenika predsjednika HDZ-a. Zamislite tu "katastrofu"; Plenky ode u neku briselsku sinekuru, napusti dužnost šefa stranke i do sljedećih unutarstranačkih izbora Milijan Brkić vodi HDZ! To bi bila noćna mora za Božinovića, Šeksa seniora i juniora, Kalmetu, Glavaša, Mesića, Manolića, Budu Lončara, Josipovića, Perkovića seniora i juniora i ostale „državnike“ duboke države. Stoga, kad već nema optužnice protiv Brkića, ne treba isključiti niti žurne unutarstranačke izbore u HDZ-u ...

Nadalje, toliko je laži producirano, toliko živaca, vremena i novca, raznoraznih Yutarnjih, Večernjih, Nacionala, Expressa, Telegrama, koga sve ne, toliko bedastih insinuacija, djetinjih kompilacija i maloumnih pokušaja kompromitacije – da bi sve to naposljetku rezultiralo optužnicom u kojoj Brkić ne samo da nije obuhvaćen, nego se nit' ne spominje. Štoviše, a to pokazuje da hrvatsko pravosuđe nije totalno zakazalo, a u Večernjem su si dali truda i izračunali da Milijan Brkić, nakon što je pokrenuo niz tužbi protiv raznoraznih medija, za svako slovo o sebi (i prazninu) dobiva 72 kune. Gospoda agitpropovci su smatrali da mogu pisati laži i prenositi konstrukcije i neistine, no očito zaboraviše na tranziciju iz komunizma u kapitalizam; u kapitalizmu možeš sve, pa čak i lagati, ali ako to možeš financirati. Dakle, „fabrika“ laži može nastaviti proizvodnju, a Brkić se za mirovinu ne treba bojati dok je tih i takvih novinskih lažova. Jednako kao i ministar Tomislav Tolušić...

Unatoč katastrofalnom svjetonazorskom stanju u samom vrhu HDZ-a, što se na odgovarajući način odrazilo i na državu te državnu politiku (Istanbulska, Marakeš, opstrukcija LNG-a, propala nabavka zrakoplova, Agrokor, INA, Uljanik, suradnja s Kinom…), valja istaknuti da, iako se situacija čini mračna, nije (još) gotovo ni propalo. La lotta continua! Borba se nastavlja, kako za našu hrvatsku državu, tako i za našu jedinu državotvornu stranku bez koje ne bi bilo ni ove države. Ako smo preživjeli Sanadera, preživjet ćemo i „malog Sanadera“, odnosno Plenkija i njegovu briselsko-jugoslavensku bojnu.

 Za općenito svaku pojavu treba imati minimum razumijevanja, ne opravdanja, ali razumijevanja - svakako. U tom smislu valja razumjeti svu ogorčenost, razočaranje i beznađe uzrokovano svjetonazorskim kopernikanskim obratom u vrhu HDZ-a. No, to ne smije značiti odustanak. Određen dio članstva HDZ-a je naprosto napustio stranku, a neki su se do te mjere pasivizirali (ili su pak onemogućeni) te ispada kao da ih nema – i sve je to razumljivo – no mora se prestati s osipanjem. Politička stranka je prije svega ideja oko koje se okupljaju (različiti) ljudi, a ne mehanizam za napredovanje u karijeri ili uhljebljivanje.

Imali smo prilike vidjeti kako mainstream mediji pišu o HDZ-u otkako ga vodi Plenković & co. i kako su pisali dok HDZ nisu preuzeli jurišnici briselske bojne. Prije je bio „neoustaška“, „desničarska“, „rigidna“, „ognjištarska“ stranka, a sad je „progresivna“, „moderno konzervativna“, „umjerena“ i t.d. stranka. Ma da?

A što se to promijenilo?

Samo (čelni) ljudi, stranka je ista, a bome je i temeljna ideja stranke ostala ista – a to je suverena, samostalna i demokratska Republika Hrvatska. Tko ima „veće pravo“ biti u HDZ-u, Milijan Brkić i gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, ili Božinović i Plenković? Sve je naopako u Hrvata; umjesto da briselske podrepne mušice napuste Hrvatsku demokratsku zajednicu, ovu stranku napuštaju čestiti i iskreni ljudi, koji su jednako vjerovali u temeljne odrednice HDZ-a '90-ih godina, koliko i 2019. godine.

Uzmimo primjer Hrvatske seljačke strane; zamislite sad takvu jednu stranku, staru više od 100 godina, sa svim tim iskustvom i infrastrukturom, koja se za republikansku i građansku Hrvatsku borila prije no što se rodiše naši pradjedovi – zamislite kako je HSS-ovcima na čelu s Krešom Beljakom?! Sudski osuđeni lopov im je doslovno ukrao stranku, umjesto da je istupio i osnovao svoju vlastitu i onda ostvario rezultat na izborima pozivanjem na lažnog bravara i bratstvo i jedinstvo.

Nitko ne bi bio sretniji od jugokomunista, domaćih izdajnika i nelustriranih udbaša kad bi, primjerice, Ivan Penava, gradonačelnik Vukovara, istupio iz HDZ-a. Ali to se ne smije dopustiti, nego treba djelovati i stremiti k tomu da ne istupe ljudi poput Penave, Brkića, Krpine ili Stiera, nego neka odu baš ovi kušćevići, njonje, žalci, pejčinovićke i ostala briselska ekipa.

Dakle, ne popustiti i otići, predati se i kapitulirati, nego ostati i boriti se. Ne pripada HDZ nesposobnoj diplomatskoj eliti, Mati Graniću, Stjepanu Mesiću, Božinoviću ili Plenkoviću, nego hrvatskome puku – puku koji je bio (za dom!) spreman 90-ih i obnovio državu pod Tuđmanovim vodstvom, unatoč izuzetno nadmoćnijem protivniku i domaćoj petoj koloni. Ako je ’95. započela „beganija“ i traktorijada prema Beogradu, neka u 2019. godini započne „bekstvo“ ovih lažnih demokršćana prema Bruxellesu. Tamo neka odu – i ostanu – ovdje nikomu ne će nedostajati.

 

L.C.