Dok hrvatska javnost očekuje sljedeću „aferu“ u kojoj će se naći zamjenik predsjednika HDZ-a, Milijan Brkić, njegov brat, kum, prijatelj, supruga ili kućni ljubimac i dok osječko državno odvjetništvo smišlja kako istisnuti još koju kap iz očito nepresušnog „Vargaleaks“-a, partijski oštroperi iznose svoj na moralu, pravu i istini utemeljen „J'Acusse…“

Koliko su vremena proveli u Parizu, Mirko Galić i njegov anemični nalogodavac, a ništa ne znaju o ne tako davnoj francuskoj povijesti. Zato im i izmiče tragična sličnost Brkićeve „afere“ s Dreyfusovom „aferom“. Potonjem su pakirali jer je bio Židov, a Vasi pakiraju iz više kumulativnih razloga: jer je Hercegovac i hrvatski branitelj, ali i možda jer je posljednja brana potpunom rasturanju Hrvatske demokratske zajednice, nekad državotvorne stranke, danas nadrieuropske poluprivatne prćije.

Unizili bismo pojam pamfleta kad bi tako okarakterizirali Galićev agitpropski uradčić, objavljen u Večernjem listu, napisan u duhu pravog partijskog manirizma, izvornim jugoslavenskim stilom s kraja 50-ih godina prošloga stoljeća.

Uistinu, kako nazvati napis u kojemu se hrvatskoga branitelja i potpredsjednika Sabora naziva „hrvatskim malim Rankovićem“. Ako je Vaso „mali Ranković“, što li je tek Davor Božinović, a tek bivši ministri Vlaho Orepić i njegov mentor Ranko Ostojić koji su provodili otvorenu srbi(ji)zaciju hrvatske policije?!

Metodom se eliminacije lako zaključilo da sve „afere“ te podaci iz istih cure iz policijskih krugova na čijem je čelu nekadašnji Mesićev suradnik, aktualni Plenkovićev mentor i siva eminencija ove i ovakve vlade te ovog i ovakvog HDZ-a, spomenuti Davor Božinović, nekadašnji djelatnik SSNO.

Krajnje licemjerno, Brkić je javno sumnjičen za navodno probijanje policijske istrage iz 2011. godine, a nitko ne spominje probijanje aktualnih policijskih istraga u 2018. i 2019. godini, nego nas, medijske konzumente očito smatraju potpunim idiotima.

Ovaj plan slabljenja te političkog „smekšavanja“ Milijana Brkića ima jedan bitan nedostatak; naime, ovo nije Jugoslavija, odnosno nije Srbija nego Hrvatska, pa metoda „laži dok ne postane istina“ više nije toliko djelotvorna kao nekoć. Također, metodologija iako provjerena, nakon višestrukog ponavljanja prestaje biti učinkovita. Karamarka se rušilo nepostojećom aferom, ministra Barišića također, ali Brkić je tvrd orah, zdrobiti ga se može postojećim, a ne nepostojećim kliještima.

Zato Mirko Galić, očito u dogovoru s ključnim akterima "duboke države", nedvosmisleno daje do znanja kakav bi scenarij voljeli vidjeti: „Moglo se, sigurno, sve završiti i prije nego što su upregnute državne institucije da je i sam sebi htio priznati da mu je neodrživ položaj delinkventa. A moglo je, zašto ne, sve proći i bezbolnije, da je i jedna i druga strana na vrijeme izvjesila cijenu, i da je obavljena poštena trgovina. Ovako je sve otišlo predaleko. Mnogi bi se na njegovu mjestu povukli, kad su (u)vidjeli da su toliko nepoželjni; Brkić se opire, a da se ne izjašnjava brani li položaj ili uvjerenje.“

E da nam je na jedan dan jugoslavenska ljevičarska logika pa da se odmorimo; dakle netko bi se trebao povući jer je politički nepoželjan? Istina, u jednopartijskom u se sustavu ljudi povlačili jer bi od strane Partije proglašeni nepoželjnima, ali na žalost jednopartijskih umova, danas imamo demokraciju, parlamentarizam i pluralnost mišljenja i stavova. K tomu se Brkiću još pakira, izmišlja, lažira, fabricira i što sve ne, samo da što prije ode?

Pa normalan čovjek (s kralježnicom i zdravom logikom) bi iz običnog inata ostao tu gdje je. Brkićevo ponašanje posebno iritira t. zv. mainstream medije koji, po uzoru na nekadašnju Partiju, smatraju da svi državni dužnosnici odgovaraju (ni manje ni više) samo njima te očekuju da će im se na svaki njihov upit dati opsežan odgovor, kojega bi se onda seciralo i iz njega iskonstruiralo što već zatreba. A Vaso Brkić šuti, dade možda jednu šturu, ali nedvosmislenu izjavu na mjesec s licem poput Mona Lise; usta ozbiljna, a oči se smiju.

Da su mogli, odnosno da su imali na činjenicama utemeljenog materijala, Brkiću bi već odavno stavili soli na rep, dok ovako, „afera“ za „aferom“ iz mjeseca u mjesec, „otkrivena“ od uvijek ista 3 tjedna ili dnevna lista, postaje prvorazredna groteska.

Zato Galić, kao „vrsni“ student jungovske psihologije i „balzacovski“ poznavatelj ljudske duše, udara i ad hominem: „Plenkovićev oponent nema moralni integritet ni intelektualnu moć, nema potrebnu karizmu ni kvalitete vođe da povuče mase i krene u boj“ – smatrajući da će udariti neki tašti živac ili pobuditi „gnjev pravednika“. Nema gore s-udbe nego početi vjerovati u vlastite laži. Prisjetimo se samo Josipovićevih teza o „Vasinom jatu“ te svekolikom „obavještajnom podzemlju“ koje je rušilo, i uspješno srušilo, Ivu Josipovića, „instaliralo“ Kolindu i iskrcalo Hrvatsku s vlaka za „regijon“, današnjeg imena „Zapadni Balkan“.

I sad bi to „obavještajno podzemlje“ na čelu, naravno, s Brkićem, zajedno sa svim njegovim istomišljenicima u HDZ-u ili van njega trebali, poput Darka Milinovića, dovesti autobuse pred stranačku središnjicu te izvoditi predstavu u selu Mrduša Donja te citirati nekakav politički „biti ili ne biti“? Pa nisu svi toliko primitivni, niti toliko naivni!

Međutim, Mirko Galić piše sinkronizirano s Pavićevim Telegramom koji „donosi“ priču na obljetnicu smrti Gojka Šuška o Šuškovoj „odgovornosti“ za „obavještajni kaos“ u Hrvatskoj kojeg je provodio putem „svoga“, „privatnoga“ SIS-a, i (današnje) stanje u Bosni i Hercegovini.

Međutim, upravo je SIS poništavao djelovanje političkih struktura koje su stajale iza operacija „Labrador“ i „Opera“, kasnije infiltriranih u razne helsinške odbore i „ljudskopravaške“ udruge financirane od strane Sorosa i/ili Beograda i Sarajeva. No i tu se vidi dubok poremećaj vrijednosnoga sustava, jer obavljati policijski ili obavještajan posao u suvremenoj i neovisnoj Hrvatskoj nije isto kao i obavljati iste poslove u svojstvu djelatnika jugoslavenske UDB-e ili KOS-a, budući su potonje službe radile za interese nepostojeće države (i to pod jednim etničkim hegemonom). Zato im Šušak nije mio, jer nije dopustio petoj koloni biti to što jest, a i zato se Milijana Brkića pokušava maknuti, jer onemogućava da HDZ prestane biti ono što jest i postane briselska ispostava u Hrvatskoj. Ako malo razmislimo, HDZ (i HSS) je toliko skrenuo ulijevo da potrebe za SDP-om više nema i zato je Partija prepuštena samouništenju… ostao je još samo Brkić kao posljednja figura koju treba „maknuti“ kako bi se dovršila „tranzicija“ stranke i države.

Uza sve ovo, činjenica da je Andrej Plenković bio četiri godine Galićev šegrt u Parizu, dovodi cjelokupnu situaciju na neviđenu razinu bizarnosti. Na zakonitim unutarstranačkim izborima bi izabrani zamjenik predsjednika stranke trebao odstupiti ili ne sudjelovati u stranačkom kadriranju, jer se tako hoće dubokoj državi? S druge strane, možda ima neke istine u glasinama da će Plenky nakon euroizbora otići na nekakav položaj u EU, slijedom čega bi Brkić privremeno vodio stranku – što je „worst case scenario“ za HDZ-ovu „novu političku paradigmu“.

Galićev polupismeni agitpropovski sastavak odaje ipak jednu slabost; s jedne strane, najavljuje „otvoreni“ politički rat Milijanu Brkiću, a istovremeno praktički moli Vasu da napusti dužnosti koje obnaša jer se ovaj ponaša suprotno partijskim očekivanjima i projekcijama "duboke države".

Ali gospodo drugovi, ako već igrate prljavo, igrajte prljavo do kraja. U tom smislu treba napomenuti da Mirko Galić jest neupitni autoritet glede ljubavnica koje "prišiva" Brkiću, napose zbog bliskosti s jednom bivšom TV voditeljicom i nekadašnjom LOTO djevojkom, zbog koje ga je žena umlatila pa se morao skrivati kod dr. Asima Kurjaka.

Radi istog je razloga Galić jedan od rijetkih ljevičara-protivnika ratifikacije Istanbulske konvencije, a nije sudjelovao ni na prosvjedima Jelene Veljače, budući konvencija i prosvjed nisu obuhvatili zaštitu muškaraca od nasilja koje nad njima provodi žena, čija je Mirko Galić bio "žrtva". Jednako tako, i pronalazak "utočišta" kod dr. Asima Kurjaka, inače bliskog Salimu i Mirzi Šabiću te Stjepanu Mesiću, govori o Mirku Galiću više nego što bi on u ovom trenutku želio priznati. Jednako kao i o smjeru kojim bi Mirko Galić "usmjerio demokratizaciju" HDZ-a.

Ma koliko Mirko Galić crpio znanje i obrazovanje iz filmova, trebao bi znati kako će završiti politički okršaj nekoga tko je svoje najbolje godine proveo na Velebitu braneći Hrvatsku od četnika s nekim tko se zadovoljno smješka kad ga drugi muškarac štipa za stražnjicu. Ukoliko sukob na toj razini doista i postoji...!

 

Mila Marušić

Share
0