Rijeka je sve neobičniji grad, koji srlja u vlastitu propast puno brže no što je to itko mogao zamisliti! Kako je grad, nakon Titovog etničkog čišćenja 30.000 Talijana poslije drugog svjetskog rata, upao u čelični stisak komunističke partije (čvršći no drugdje zbog stalne sumnjičavosti prema preostalim stanovnicima - i Hrvatima, i Talijanima) dogodilo se da je do današnjeg dana taj stisak postao tek starački zlovoljan, s dozom mrtvačke ukočenosti.

Ono što je zanimljivo da je posve propala Luka dijelom prepuštena Poljacima, da je “Novi list” prepušten Slovacima, da turistički kompleks na Biviju (na cesti od Rijeke prema Opatiji) odmah do nekadašnje UDB-ine (a neko vrijeme i omiljene Milanovićeve!) vile gradi češki poduzetnik, da se posve propalo brodogradilište “3. maj” pokušava uvaliti Ukrajincima (ili Danku Končaru), a da su veliku zgradu na Korzu, koja je do nedavno bila sjedište Hrvatske pošte, kupili Poljaci, koji će je iznajmljivati španjolskoj Zari.

Sav ovaj fascinantan interes ljudi iz nekadašnjih komunističkih zemalja za ruiniranu Rijeku, teško je objašnjiv, osim ako se ne ukaže na koncept komunističkog petljanja, kojim se osigurava da se, preko ljudi iz starog sustava, jednostavno pokrivaju “naši ljudi na terenu”. Pa se tako za zgradu Pošte u javnosti neslužbeno spominje da iza Poljaka zapravo stoji Mirko Pavičić, Linićev “gospodar Korza” s velikim brojem poslovnih prostora na glavnoj šetnici Doma umirovljenika Rijeka (Rijeka je, naime, najstariji grad u Hrvatskoj po prosjeku godina svojih stanovnika! I grad iz kojeg se ubrzano iseljeva pod pritiskom “bezbrojnih stranih ulagača”!).

Što se tiče “Novog lista”, tog glasila “četnika sjevernog Jadrana”, vidi se po militantnoj uređivačkoj politici, koja je identična i po kadrovima i po idejama sa srpskim, Pupovčevim, “Novostima” (redovito razmjenjuju novinare i glavne urednike!), kako ostaci partijskih struktura i u samrtnom hropcu funkcionira.

U pogledu turističkog naselja na Biviu, opet se spominje Slavko Linić, neuspješni gradonačelnik Rijeke i još neuspješniji ministar financija Republike Hrvatske, kao čovjek koji stoji iza svih “ulaganja” u posve devastiranom gradu, iz kojeg su komunisti već isisali sve, počevši od “Riječke banke”. I tako se Rijeka ozbiljno priprema za Europsku prijestolnicu kulture: “Noć živih mrtvaca - 2020.”! S Titovim “Galebom” naprijed - u rezalište!

No, ako je u Rijeci u tijeku provincijski partizansko-četnički financijski dernek - pod plaštem ulaganja preko nekadašnjeg Istočnog bloka! - u Zagrebu se ovih dana vidjelo sve ono najbolje što mogu ponuditi seniori Partije i UDB-e: mudrost, razložnost, logičnost i slijepa vjera u Boga Marxa, Sina Staljina i Svetog Duha Tita!

Naime, u Novinarskom domu, meni vrlo dragom prostoru, okupio se cvijet partizansko-četničkog pokreta na predstavljanju knjige bajki “Obrana hrvatskog kontraobavještajca Josipa Perkovića na njemačkom sudu” omiljenog yu-tužitelja i yu-odvjetnika Ante Nobila, manje poznatog člana čuvene obitelji Grimm. Naravno, Perković i Mustač organizirali su likvidaciju Stjepana Đurekovića u Njemačkoj - što su im Nijemci malo zamjerili, pa su ih i osudili, nezavisno od “sjajne” obrane Ante Nobila.

Svi su bili tu, od Budimira Lončara, kao “velikog meštra sviju hulja”, preko militantnog Tomislava Jakića, ljig(nj)avog Ive Josipovića i njegovog kućnog novinara Drage Pilsela, vječitog “omladinskog novinara” Ninoslava Pavića, "dobrog" Jože Manolića, zvanog “Joža trovač” (Stepinca), do pomalo oronule skojevke Vesne Pusić i njenog zloglasnog brata oficira Zorana Pusića, preko Hrvoje Klasića, službenog povjesničara ovog nakaradnog društva, inače promotora ove neobične knjige bajki.

Za Klasića je važno spomenuti da je nećak Mike Špiljka, koji je naredio ubojstvo Đurekovića, kako bi pokrio lopovluk svog sina Vanje Špiljka, koji je, gle čuda, ulagač u marinu Muroskva u Novom Vinodolskom, nedaleko legendarne Aleje udbaša, u kojoj, gle čuda, kuće imaju i ugledni “ulagači”: čuvar hrvatskih zatvora Joža Manolić i “novinar” Ninoslav Pavića (“Polet”, “Jutarnji list”, “Telegram”...). “Hrvatska - mala zemlja za velika sranja!”

Ako znamo da je Vojko Obersnel, gradonačelnik slikovitog primorskog gradića Rijeke, nudio Ivi Josipoviću povoljno (!?!) kuću na riječkim Pećinama, onda je ta tragi-komična slagaljka riječke propasti kroz udbaško ulagačko ludilo - kompletirana.

 

Sergio Fabijanić