U Hrvatskoj je posljednjih dvanaestak godina lako biti prorok. Barem što se tiče općeg smjera u kojemu zemlja ide. Dostatno je samo konstatirati da će u narednom razdoblju biti još gore i da će se sve ono što političari pozitivno najavljuju i obećavaju izvrgnuti u svoju suprotnost. U Hrvatskoj je također nepodnošljivo lako biti duhovit. Dostatno je samo uzeti gotovo bilo koju izjavu naših političara i trijezno je analizirati. To je da pukneš od smijeha! Dok ti se ne smuči.

Gledam premijera dok, da prostite, blebeće s Bagom. Vrat mu kipi iz ovratnika, obrazi preplanuli i već bucmasti. Zaboga, zar već!? Gdje nestade ono isposničko, pomalo rošavo lice, lice koje je obećavalo? Uvijek se zasramim kad vidim kako se naši duznosnici brzo debljaju. Po nekim mojim proračunima samo 6-7 mjeseci na odgovornom polozaju dovoljno je da se zgoljavac pretvori u bucka ili mrgu ukoliko ima malo jači skelet. I ne bih rekao da je u pitanju stres, prije će biti da je riječ u svojevrsnom atavizmu, nezajazljivoj, iskonskoj gladi. Koja nesretne Balkance tjera da zderu preko svake mjere kad se za to ukaze prigoda. Jer tko zna što nosi budućnost.

Slušam premijera kako uvjerava Bagu da on zna što govori. '' Ajmo se kladiti da sam i na njivi i u Babinoj Gredi i na sjednici Vlade govorio isto'' – kaze Milanović Bagi. A meni ga dođe nekako zao. Ne volim kad se ljudi blamiraju pred tim E.T.-jem iz konobarsko-novinarske branše. Nije lako Milanoviću, jer što on ima raditi na njivi ili u Babinoj gredi!? A ni u Vladi se ne snalazi baš najbolje. On je dečko s Trnja, kaze da ga tamo razumiju njegovi dečki, čak i oni koji nisu završili fakultet. A narod ga, eto, ne razumije. Kaze dalje je Hrvatska ''slučajna drzava'' zato što je drzava slučaja, ali on će to promijeniti i Hrvatska će postati ''namjerna drzava''.

Ne znam kako narod, ali ja ovo nisam baš razumio. Hrvatska nikako ne moze biti slučajna drzava jer njezina drzavnost seze duboko u srednji vijek, prolazila je tijekom povijesti kroz različite drzavno-političke asocijacije, ali je jezgra njene drzavnosti, makar okrnjena, stalno čuvana. Prema tome jedna suša ili nesposobnost i podanički mentalitet jedne vladajuće garniture nikako ne moze osporiti nuznost hrvatske drzavne ideje. Jer, istine radi, antonim 'slučajnosti' nije 'namjera', nego 'nuznost'. Čudi me da ''dečko s Trnja'' to ne zna kad je Filozofski fakultet tako blizu. Kod nas u Grudama svaka baba zna da je sve ljudsko samo po sebi u krajnjoj liniji slučajno, a da su samo Bog i Bozje nuzni. Stoga se tek kroz vjeru u Bozju namisao oslobađamo nepodnošljivog osjećaja bačenosti u vrtlog slučajnosti. Zato i vjeru u Hrvatsku kao nuznost najjasnije osjećaju oni koji vjeruju u Bozje namisli u ljudskom svijetu.

Premijeru je taj put očito bio nepoznat pa se kroz Trnje do zvjezdanih Banskih dvora morao uspinjati pouzdavši se u vlastite namjere. No kada ga vidim onako nedorasla pred Bagom, po glavi mi se mota misao da ni te namjere nisu bile baš njegove. Nego nekoga puno vještijeg, tko bi Bagu slistio za doručak. Ako bi Bago ikada došao u priliku da ga išta pita. Što se čini gotovo nemogućim.

Kad je govorio svoje nastupne govore, Milanović se prikazao solidnim retorom. Pohvalio sam te govore i čak dopustio mogućnost da ima određene šanse da stvari pokrene nabolje. Namjerno sam izbjegao upuštati se prelako prognoziranje tipa ''bit će gore''. Htio sam i protiv vlastitih uvjerenja dopustiti barem tračak nade, jer ionako nama kolumnistima stalno spočitavaju da širimo crnilo. Ništa od toga, stvari su se još jednom odvijale po principu ''Iz dana u dan u svakom pogledu sve više napredujemo''. Prema ponoru. I sad kada je usred turističke sezone brojka nezaposlenih probila famoznu granicu od tristo tisuća, cijene goriva divljaju, plaće padaju, a inflacija je veća nego ikada u posljednjih desetak godina, taj ''dečko s Trnja'' izvodi te svoje otuzne verbalne vratolomije ''na njivi, u Babinoj Gredi i u Vladi''. To je valjda ta ''namjerna drzava'' prema kojoj nas vode ''tri debeljka''. Jedina nada nam je da se u igru ipak vrati ''slučaj'' i pomrsi im namjere.

Damir Pešorda