jesi li ikada

prijatelju

udisao miris baruta

sa svoje prljave kože

u magli jutarnje rose

tražio sjene svoje

krvavim umornim očima

poslije kiše i znoja

bio mokar do kože

i probdio još jednu noć

u nekim strmim brdima

zapriječio puškom sebe

dok spavaš da se ne otkotrljaš

držao prijatelja na krilu

i prste gurao u rane

da ne raspe se njegova utroba

il nosio ga kilometrima

(krv miješala se sa znojem)

dok visio je na tvojim leđima

jesi li ikad

prijatelju

bio dio svega

a nisi znao jesi li živ

***

jesi li ikada

prijatelju

imao staklo u očima

dok se vijorila trobojnica

digao je visoko u nebo

na tvrđavama kraljevskih gradova

i bio mali

stajao počasno

do sanduka

u kome jedinca majka ispraća

i stiskao srce da ne pukne

išao prvi i krčio put

mislio na druge više no na sebe

samo da manje …

samo da manje se gine

probdio tolike noći zaredom

da zaboraviš

sanjaš li

stajao ispred stroja

i pjevao srcem

do bola

pjesme pobjednika i heroja

grlio ponos i prkos

bio odlučan i dosljedan

a bio

čovjek

***

jesi li ikad

prijatelju

pokraden

za istinu i čast

od lešinara vremena

bio

izdan i prodan

za sitne interese ratnih lopova

stavljen prav i častan

na stup srama

bez prava na obranu

bio gonjena zvijer

u gradovima pobjede

osuđen

bez presude

gledao svoje kako

šute

i spuštene glave psuju

(na njihovu žrtvu pljuju)

svezanih ruku

prozvan

da stisneš šaku

podrške

onima koji trpe nepravdu veću od tvoje

sačuvao ponos i vjeru

domovini

odan do kraja

vojnik u srcu



Anita Martinac

Share
0