U Bosni se i Hercegovini sve više približavaju izbori, a pozicija Hrvata u toj državi daleko je od dobre. Muslimansko-bošnjačka politika majorizacije i unitarizacije u punom su zamahu. Likovi poput Komšića, koji se po potrebi predstavljaju kao Hrvati, zazivaju čak i dokidanje konstitutivnosti hrvatskoga naroda u BiH.

O novinarstvo je toliko toga već rečeno da je gotovo nemoguće nešto originalno na tu temu dodati; no to mi nije ni cilj – želim ovdje samo još jednom upozoriti na nadiruću plimu gluposti, nemorala i nepismenosti u suvremenom novinarstvu. Uslijed koje nekadašnje novinarstvu prema suvremenom djeluje kao visoka književnost naspram najprizemnijeg kiča i pornografije.

U Hrvatskoj je javnosti uočljiv trend sustavnog opstruiranja i eliminiranja nacionalno osviještenih pojedinaca. Tako se dugoročno onemogućuje uspostavljanje hrvatske nacionalne elite, a stimulira društvena i karijerna propulzivnost anacionalnih i ''prozapadnobalkanskih'' kadrova.

Ljudski se vijek produljio. I po samom trajanju i po količini promjena tijekom prosječnog ljudskog života. Tijekom života suvremenog čovjeka dogodi se više promjena negoli tijekom dva-tri stoljeća u nekim ranijim povijesnim razdobljima. Više se danas razlikuje život oca i sina nego nekoć život pradjeda i praunuka.

Dok je svojedobno Milorad Pupovac tronutim glasom objašnjavao kako su mu ''ustaše'' posjekle bajam pred rodnom kućom, nisam, priznajem, mogao ni naslutiti da će se cijela Hrvatska jednoga dana naći u sjeni tog mitskog bajama. I da će kao mudri Nestor plačnog glasa Pupovac, sjedeći pod tim bajamom zelenijim i razgranatijim otkad je navodno posječen, popovati o tomu što Hrvatska jest i što treba biti, što je zgriješila i što sve mora učiniti da bi joj se oprostilo… A, eto, došlo je i to vrijeme.

Čitam tako neki dan Večernji list kadli mi za oko zapne člančić o prevođenju hrvatskih autora na strane jezike.

Mutna ideja nekakvog sveslavenskog zajedništva seže duboko u povijest, sve do početka šesnaestog stoljeća i Hvaranina Vinka Pribojevića, koji u svom govoru O podrijetlu i povijesti Slavena udara temelje panslavenske ideologije.

U svom je Tjednom pregledu hrvatske političke gluposti lucidni analitičar hrvatske društvenopolitičke scene Marcel Holjevac dotaknuo iznimno važno pitanje suvremenog hrvatskog društva. Svoju analizu ponašanja i djelovanja hrvatskih intelektualaca sažeo je u britku konstataciju: ''Što hrvatski intelektualci misle, to srpski četnici otvoreno govore''.

Idem neki dan Maksimirskom ulicom, prolaze dvojica mlađih muškaraca. Razgovaraju - a o čemu bi drugom - o nogometu. Jedan stasit, bradat, malo duže kose, umjetnički tip. Proklinje imaginarne novinare koje će kupiti ili je već kupio ..mali štakor'', ''utajivač poreza…''. Ovo 'utajivač poreza' rekao je s tolikim gađenjem kao da se radi najgorem kriminalcu, silovatelju ili ubojici.

Pročitao sam ovih dana, pripremajući se pisati o njima, dva netom objavljena povijesna romana Hrvoja Hitreca. U jednom se tematizira hrvatsko osamnaesto stoljeće i barun Franjo Trenk, a u drugom sedamnaesto stoljeće i hrvatski ban Nikola VII. Zrinski, autor prvog spjeva na mađarskom jeziku "Szigeti veszedelem''.