Demokracija podrazumijeva da će ljudi izabrani na neposrednim izborima poštivati volju svojih birača te ispuniti predizborna obećanja. Tako je, nažalost, samo u teoriji (i u SAD-u, primijetili bi neki, otkako je Trump došao na vlast), dok u praksi svjedočimo mahom političarima koji poštuju volju sviju izuzev onih koji ih biraše.

Zato su narodi diljem svijeta shvatili da se odluke važne po njihovu sudbinu i sudbinu država donose daleko od očiju javnosti. Zaista, svaka ptica na grani znade da svi dogovori, sporazumi, odluke, nagodbe, imenovanja, sva rukovanja i naslikavanja pred novinarima i kamerama jesu samo deklaratorne naravi, a sam postupak donošenja tih odluka i svi njegovi dionici jesu sve samo ne javni ili javnosti dostupni.

Stoga, oni iskusniji i dobro upućeni znaju gdje i koga gledati te promatrati. Najzanimljiviji su oni kojih uopće nema u medijima, prikladno zaboravljeni, tobožnji politički umirovljenici; sjena je najzahvalnija za ono što gordo zovemo – lobiranje.

U posljednjem je broju “Nacionala“, posljednje velike medijske KOS-ovske utvrde, izvršen je napad na Andreja Plenkovića putem šefa uprave „Jadrolinije“, Davida Sopte. Plenky je, dakako, vrlo daleko od državnika poput Trumpa ili Orbana i njegove su političke odluke izrazito udaljene od volje i bila naroda, no nijedan čovjek ne bi smio nositi tuđi križ, ma koliko nevaljao i grješan bio, pa tako ni hrvatski predsjednik vlade.

Naime, „Nacional“ objavljuje interne dokumente Jadrolinije koji otkrivaju moguće malverzacije pri nabavi skupih katamarana iz Singapura, zbog čega ministar Butković navodno gubi povjerenje u predsjednika Uprave, spomenutog Davida Soptu, iza kojeg, opet navodno, stoji premijer Andrej Plenković, što za posljedicu ima gubitak Plenkovićevog ugleda.

Sudeći prema dobro obavještenim izvorima, šef uprave „Jadrolinije“, David Sopta, i član uprave Predrag Govorčin u studenom su 2017. godine otišli u Singapur posjetiti brodogradilište norveškog poduzeća „Damen“, potom raspisali javni natječaj za kupnju dvaju katamarana u vrijednosti 18,4 milijuna eura. Na istom natječaju odabrani su upravo katamarani poduzeća „Damen“.

Riječka „Jadrolinija“ 10. siječnja 2018. raspisuje natječaj za kupnju četiri katamarana, potom 2. ožujka objavljuju rezultate natječaja po kojem su odabrali upravo poduzeće „Damen“ za kupnju dvaju katamarana u vrijednosti 18,4 milijuna eura te nizozemsko poduzeće „Thecla Bodewes Shipyards“ za kupnju 3. i 4.  katamarana u vrijednosti 14,7 milijuna eura. Natječaj je ukupne vrijednosti 33,1 milijun eura, a Jadrolinija od ponuditelja nije zatražila jamstva za katamarane, što je suprotno poslovnim običajima.

„Jadrolinija“ je nakon odabira ponuditelja 6. ožujka otišla u pregled 3. i 4. katamarana koje su prethodno kupili te su shvatili da katamarani koje su kupili od Thecle ne zadovoljavaju kriterije iz natječaja te su potom 4. travnja, kad je već istekao rok za žalbu, odlučili poništiti natječaj, zbog čega Jadroliniji sad prijeti tužba tog poduzeća. S druge strane, dokumenti u posjedu „Nacionala“ pokazuju da je natječaj za prva dva katamarana navodno bio prilagođavan upravo poduzeću „Damen“, a zbog ostala dva neispravna će „Jadrolinija“ snositi veliku štetu nakon sudskog epiloga budući nisu tražili jamstvo.

Kakva je, i kolika, odgovornost Davida Sopte teško je sa kazati bez ozbiljnije istrage.

Andrej Plenković se nečime očito zamjerio dubokoj državi kad mu „Nacional“ smješta političku odgovornost za Soptine aktivnosti nazivajući ga „Plenkovićevim čovjekom od povjerenja“. Istini za volju, Soptu je na dužnost šefa uprave „Jadrolinije“ navodno instalirao bivši ministar vanjskih poslova Miomir Žužul, koji je, sudeći prema napisima djela medija, ključni vinovnik nekoliko neistraženih afera.

Nakon što je 1993. otišao za hrvatskog veleposlanika u Sjedinjene Države, Žužul je svoju kuću u Zagrebu za veliki novac iznajmljivao. Mediji su, međutim, kasnije otkrili da nije plaćao porez na prihode te je na kraju retroaktivno platio određeni iznos.

Slijedi slučaj vezan uz plan ondašnjih vlasti da američkom građevinskom poduzeću „Bechtel“ izravno, bez javnog natječaja, dodijeli posao izgradnje dionice autoceste od Dugopolja do Šestanovca vrijedan oko dvije milijarde kuna. Kasnije se saznalo da je Žužul bio svojedobno zaposlen kao lobist „Bechtela“ te se radilo o očitom sukobu interesa, s obzirom da je tada bio u Vladi kao ministar, te je na kraju država morala raspisati natječaj na kojemu su pobijedili drugi izvođači. 2006. je godine bio prisiljen napustiti Sanaderovu vladu zbog afere „Imostroj“. To je poduzeće prodano njegovu rođaku Ivanu Karinu, inače ortaku Žužulove supruge. Na tome bi sve i ostalo da se potom u medijima nisu pojavile uplatnice od 143 tisuća kuna koje je Karin uplatio na račun njegove supruge. I tu je prošao neokrznut.

Imamo još i slučaj vezan uz samoborsku tvornicu čarapa “Sloboda” koju je preuzeo devedesetih, ali na ime svog brata Borisa i supruge Tatjane. Poduzeće je 1999. otišlo u stečaj, a 150 radnika je završilo na ulici. Sve je imalo sudski epilog jer je DORH ustanovio da se iz tog poduzeća nelegalno izvlačio novac na štetu radnika i drugih vjerovnika. Njegovu bratu i supruzi zbog toga su prijetile zatvorske kazne, a kažnjeni su uvjetnom kaznom zatvora od 11 mjeseci. Tu je još i priča s „Dubrovačkim međunarodnim sveučilištem, ali i još nekoliko drugih.

Ono što je važno za ovu priču jest da je Žužul i dalje izrazito aktivan, odnosno kadrira i lobira više no „očenašek“ Mate Granić. David Sopta je, sudeći prema insiderskim informacijama, upravo Žužulov kadar kojega je na inzistiranja bivšeg ministra sadašnji ministar Oleg Butković postavio za šefa uprave „Jadrolinije“.

David Sopta je od 2004. do 2006. obnašao dužnost pomoćnika ministra vanjskih poslova, upravo Miomira Žužula. Sopta karijeru započinje ’94. u „Croatia line“ gdje boravi dvije godine. Tamo se nije snašao pa odlazi na Tehnički fakultet u Rijeci kao asistent na projektu, što kao i titulu inženjera strojarstva, zahvaljuje svomu ocu, profesoru na istom fakultetu. Potom 6 godina radi za HEP, zatim tri godine za „Euroherc“ nakon čega ga Žužul uzima pod okrilje. Dakle, radi se o klasičnom kadrovskom odabiru hrvatske politike.

Ne radi se, stoga, o „Plenkovićevom čovjeku od povjerenja“, već o odabraniku Miomira Žužula koji lobira i povlači veze, osobno, ili putem „svojih“ kadrova.

Ako ćemo već o političkoj odgovornosti, predsjednik vlade upravo zato i imenuje ministre, kako ne bi morao o svemu voditi računa. Dakle, ako je ministar Butković imenovao Soptu za šefa uprave „Jadrolinije, onda će i ministar Butković za to imenovanje i cijeli skandal odgovarati.

Nacionalova pera neka Plenkoviću ne pakiraju ono što nije njegovo; Plenky ionako ima pregršt tereta, od koalicije s kriminalnim HNS-om i Pupovcem, preko Obuljen, Božinovića i Dalić, do Istanbulske i sabotiranja inicijative za promjenu izbornog zakona.

Zaključno, neka se DORH bavi Soptom, a političku odgovornost neka snosi resorni ministar, a za ministrov rad će, pak, odgovarati Plenković jer on zna zašto ga je i na čiju inicijativu postavio za ministra.

 

Josip Gajski

Share
0