Koliko odlazak Angele Merkel otežava Plenkovićevu poziciju?
Odlazi Angela Merkel, njemačka političarka koja će u udžbenicima povijesti dobiti svoje zasluženo mjesto u fusnoti. U „mainstream“ medijima će uskoro uslijediti hvalospjevi o „povijesnoj kancelarki“, no, povijest će je pamtiti kao političara najzaslužnijeg za punjenje Europe migrantima te osobu zbog čije je (ne)promišljene politike Pariz, Amsterdam, Berlin i ostali zapadno-europski gradovi nalikuju na Najrobi ili Marakeš.
Koliko god će njezin povijesni značaj biti minoran, lik i djelo Angele Merkel je trenutno važan, kako za geopolitičku, tako i za hrvatsku političku scenu.
Nakon pisanja dijela medija o odlasku Andreja Plenkovića u Europsku komisiju u lipnju 2019. godine, on se iznenađujuće nedvosmisleno izjasnio da ostaje u Hrvatskoj. Upućeni i iskusniji tvrde, pak, da nedvosmisleno izražavanje svih ovih briselskih đaka na tom diplomatskom jeziku uvijek znači suprotno od onoga što je rečeno; dakle, ako je rekao da ne ide u Komisiju, znači da sigurno ide.
Međutim, Merkeličin odlazak ujedno je i odlazak Plenkovićeva, uz Junckera, glavnog političkog zaštitnika i mentora. Znači li to da i od Plenkovićevog odlaska put Komisije nema ništa?
Vidjeli smo da parlamentarnu većinu Plenković ima uz potporu svih političkih stranaka; prvi su mu put većinu spasili Neovisni za Hrvatsku, Saucha i odsutni general Željko Glasnović, a sad si većinu naprosto uzima iz redova razbijenog SDP-a koji mahom prelaze u Bandićev klub zastupnika – dakle u bilo kojem trenutku će se na neki način moći održati ova vlada, iz čega slijedi da će vladajuća koalicija izdržati do sljedećih redovnih izbora, u ovom ili onom sastavu.
>>Iznenadna saborska stanka zbog rekonstrukcije Vlade i utvrđivanja nove saborske većine?
Podsjetimo samo da je Ivo Sanader, onodobno „miljenik“ sviju medija, a napose Bruxellesa i Berlina, na vlast došao upravo uz potporu Njemačke, odnosno „Frau“ Merkel, i, dao je ostavku upravo zato što mu je iz Berlina stiglo upozorenje o njegovu skorašnjem kaznenom progonu. Plenković je u mjeri većoj no Sanader rado viđen gost u Europi i njegova je „centristička“, a u biti lijevo-liberalna politika, upravo preslika politike Angele Merkel: vlada velika koalicija, skoro potpuno anacionalna, odnarođena, „liberalna“, progresivna te u dobroj mjeri protukršćanski nastrojena politika.
Za razumijevanje smjera kretanja HDZ-a pod trenutnim vodstvom (dok ne dođe do promjena), valja obratiti pažnju na njemački CDU koji niže poraz za porazom, zbog čega je i Merkel najavila povlačenje iz političkog života. Osim što je CDU identitetski poistovjetila s SPD-om (čime je otvorila put novim njemačkim strankama, kako lijevim, tako i desnim), rasturila njemačke institucije te preplavila zemlju migrantima, Merkel je ustvrdila jednu činjenicu, nakon čega pomalo, ali sigurno kreće put svoje propasti; naime, 2010. je godine javno kazala da je multikulturalizam propao projekt, nakon što se pokazalo da četvrti naraštaj Turaka u Njemačkoj i dalje Tursku smatra svojom domovinom.
>>Angela Merkel najavila povlačenje iz politike
Za Merkel odonda sve ide nizbrdo, kao i za CDU. Politička sudbina CDU-a, nakon održavanja konvencije te stranke u prosincu ove godine, bit će obrazac po kojemu će odvijati i sudbina HDZ-a nakon (eventualnog) Plenkovićevog odlaska.
No, vratimo se još za trenutak geopolitici. Istovremeni dolazak Donalda Trumpa na vlast i Brexit nisu slučajnost, i predstavljaju novo poglavlje u suvremenoj povijesti, budući se raskida sa sad već pomahnitalim konceptom multikulturalizma kojemu je cilj ukinuti granice te izbrisati sve samobitne odrednice suvremenog čovjeka, počevši s vjeroispoviješću pa do narodnosti. Ako će se CDU (bez Merkel) vratiti adenauerovskim korijenima, predstavljat će to još jedan udarac svjetskoj dubokoj državi, odnosno multinacionalnim korporacijama Soroš-clintonovskog tipa. Ukoliko pak, CDU nastavi po utabanoj stazi „Frau“ Merkel, na političkom će smetlištu završiti već 2030. godine, kao i njihova preslika u Hrvatskoj.
Isto tako, zanimljivo će biti vidjeti hoće li Nijemci odustati od svojeg starog sna – povezivanja s Rusijom, putem Sjevernog toka 2, što će uvelike utjecati na odnose SAD-a, Britanije te EU, odnosno Njemačke i Francuske. Mnogostruk je broj silnica koje utječu na (geo)politiku i katkad se stječe dojam da hrvatska politička vrhuška, ma kojeg svjetonazora bila, zapravo ništa ne vidi, niti razumije.
U svakom slučaju, odlaskom Angele Merkel je Europskoj uniji, kako je shvaćaju Njemačka i Francuska, zadan težak udarac. Salvini, Orban i njima slični otvaraju šampanjac, a ni ljudima koji su trenutno na čelu HDZ-a nije svejedno jer su se vezali na (europsku) političku opciju koja, hvala Bogu, pomalo, ali sigurno tone.
>>Andrej Plenković sudjelovao na sastanku hrvatskih i francuskih gospodarstvenika
Umjesto zaključka, navodimo ulomak uz Rimbaudove pjesme „Pijani brod“, sasvim prikladnu zbog, između ostaloga, činjenice što Europsku uniju vodi Jean-Claude Juncker:
„Si je désire une eau d'Europe, c'est la flache
Noire et froide où vers le crépuscule embaumé
Un enfant accroupi plein de tristesse, lâche
Un bateau frêle comme un papillon de mai.“
u slobodnijem prijevodu:
„Ako žudim za vodom Europe, bara to je,
Crna i hladna, gdje za sutona mirisnoga,
Tugama ispunjeno, čuči dijete koje
Pušta brod loman poput leptira svibanjskoga.“
L.C.