Odlazi Angela Merkel, njemačka političarka koja će u udžbenicima povijesti dobiti svoje zasluženo mjesto u fusnoti. U „mainstream“ medijima će uskoro uslijediti hvalospjevi o „povijesnoj kancelarki“, no, povijest će je pamtiti kao političara najzaslužnijeg za punjenje Europe migrantima te osobu zbog čije je (ne)promišljene politike Pariz, Amsterdam, Berlin i ostali zapadno-europski gradovi nalikuju na Najrobi ili Marakeš.

Koliko god će njezin povijesni značaj biti minoran, lik i djelo Angele Merkel je trenutno važan, kako za geopolitičku, tako i za hrvatsku političku scenu.

Nakon pisanja dijela medija o odlasku Andreja Plenkovića u Europsku komisiju u lipnju 2019. godine, on se iznenađujuće nedvosmisleno izjasnio da ostaje u Hrvatskoj. Upućeni i iskusniji tvrde, pak, da nedvosmisleno izražavanje svih ovih briselskih đaka na tom diplomatskom jeziku uvijek znači suprotno od onoga što je rečeno; dakle, ako je rekao da ne ide u Komisiju, znači da sigurno ide.

Međutim, Merkeličin odlazak ujedno je i odlazak Plenkovićeva, uz Junckera, glavnog političkog zaštitnika i mentora. Znači li to da i od Plenkovićevog odlaska put Komisije nema ništa?

Vidjeli smo da parlamentarnu većinu Plenković ima uz potporu svih političkih stranaka; prvi su mu put većinu spasili Neovisni za Hrvatsku, Saucha i odsutni general Željko Glasnović, a sad si većinu naprosto uzima iz redova razbijenog SDP-a koji mahom prelaze u Bandićev klub zastupnika – dakle u bilo kojem trenutku će se na neki način moći održati ova vlada, iz čega slijedi da će vladajuća koalicija izdržati do sljedećih redovnih izbora, u ovom ili onom sastavu.

Podsjetimo samo da je Ivo Sanader, onodobno „miljenik“ sviju medija, a napose Bruxellesa i Berlina, na vlast došao upravo uz potporu Njemačke, odnosno „Frau“ Merkel, i, dao je ostavku upravo zato što mu je iz Berlina stiglo upozorenje o njegovu skorašnjem kaznenom progonu. Plenković je u mjeri većoj no Sanader rado viđen gost u Europi i njegova je „centristička“, a u biti lijevo-liberalna politika, upravo preslika politike Angele Merkel: vlada velika koalicija, skoro potpuno anacionalna, odnarođena, „liberalna“, progresivna te u dobroj mjeri protukršćanski nastrojena politika.

Za razumijevanje smjera kretanja HDZ-a pod trenutnim vodstvom (dok ne dođe do promjena), valja obratiti pažnju na njemački CDU koji niže poraz za porazom, zbog čega je i Merkel najavila povlačenje iz političkog života. Osim što je CDU identitetski poistovjetila s SPD-om (čime je otvorila put novim njemačkim strankama, kako lijevim, tako i desnim), rasturila njemačke institucije te preplavila zemlju migrantima, Merkel je ustvrdila jednu činjenicu, nakon čega pomalo, ali sigurno kreće put svoje propasti; naime, 2010. je godine javno kazala da je multikulturalizam propao projekt, nakon što se pokazalo da četvrti naraštaj Turaka u Njemačkoj i dalje Tursku smatra svojom domovinom.

Za Merkel odonda sve ide nizbrdo, kao i za CDU. Politička sudbina CDU-a, nakon održavanja konvencije te stranke u prosincu ove godine, bit će obrazac po kojemu će odvijati i sudbina HDZ-a nakon (eventualnog) Plenkovićevog odlaska.

No, vratimo se još za trenutak geopolitici. Istovremeni dolazak Donalda Trumpa na vlast i Brexit nisu slučajnost, i predstavljaju novo poglavlje u suvremenoj povijesti, budući se raskida sa sad već pomahnitalim konceptom multikulturalizma kojemu je cilj ukinuti granice te izbrisati sve samobitne odrednice suvremenog čovjeka, počevši s vjeroispoviješću pa do narodnosti. Ako će se CDU (bez Merkel) vratiti adenauerovskim korijenima, predstavljat će to još jedan udarac svjetskoj dubokoj državi, odnosno multinacionalnim korporacijama Soroš-clintonovskog tipa. Ukoliko pak, CDU nastavi po utabanoj stazi „Frau“ Merkel, na političkom će smetlištu završiti već 2030. godine, kao i njihova preslika u Hrvatskoj.

 Isto tako, zanimljivo će biti vidjeti hoće li Nijemci odustati od svojeg starog sna – povezivanja s Rusijom, putem Sjevernog toka 2, što će uvelike utjecati na odnose SAD-a, Britanije te EU, odnosno Njemačke i Francuske. Mnogostruk je broj silnica koje utječu na (geo)politiku i katkad se stječe dojam da hrvatska politička vrhuška, ma kojeg svjetonazora bila, zapravo ništa ne vidi, niti razumije.

 U svakom slučaju, odlaskom Angele Merkel je Europskoj uniji, kako je shvaćaju Njemačka i Francuska, zadan težak udarac. Salvini, Orban i njima slični otvaraju šampanjac, a ni ljudima koji su trenutno na čelu HDZ-a nije svejedno jer su se vezali na (europsku) političku opciju koja, hvala Bogu, pomalo, ali sigurno tone.

Umjesto zaključka, navodimo ulomak uz Rimbaudove pjesme „Pijani brod“, sasvim prikladnu zbog, između ostaloga, činjenice što Europsku uniju vodi Jean-Claude Juncker:

„Si je désire une eau d'Europe, c'est la flache
Noire et froide où vers le crépuscule embaumé
Un enfant accroupi plein de tristesse, lâche
Un bateau frêle comme un papillon de mai.“

u slobodnijem prijevodu:

„Ako žudim za vodom Europe, bara to je,
Crna i hladna, gdje za sutona mirisnoga,
Tugama ispunjeno, čuči dijete koje
Pušta brod loman poput leptira svibanjskoga.“

 

L.C.