Za jednog novinara, najgore je kao temu imati obavještajce; možda zato obavještajno podzemlje može toliko haračiti ovom zemljom – toliko umreženosti po razno-raznim linijama, toliko horizontalnih veza, zamjene teza, medijske igre i igrice, strane obavještajne službe, geopolitika, energetika, nogomet… svega se tu nađe i naprosto se pogubiš u svim tim petljanjima.

S druge strane, suvremeni čovjek, plitak, površan i priglup, a k tomu ima pamćenje zlatne ribice, sve što isprva nije jasno, odnosno što nema jedinstvo mjesta i vremena radnje, naprosto odbacuje ili proglašava teorijom zavjere – zbog umne tromosti, intelektualne zakržljalosti ali i osobnih interesa.

Za razliku od policije, obavještajne službe su uvijek u nekakvom kontaktu t.j. svojevrsnom simbiotskom odnosu s kriminalcima; kriminalci su najupućeniji u sva društvena zbivanja, a obavještajci u sva državna, službena (policijska, istražna) zbivanja i tako nastane, 'ajde ne prijateljstvo, ali jedna fina suradnja na obostranu korist.

Predsjednica Republike Hrvatske je koncem ove godine ostala bez dva savjetnika. Prvi je dao ostavku zbog nepostojeće afere SMS koja je, unatoč očitovanju svih državnih tijela i presumpciji nevinosti, ipak napravila političku štetu i štetu njegovom ugledu, a drugi je smijenjen, zapravo zbog istih razloga, samo što se o njima nije pisalo, štoviše, ignoriralo se (kao da je netko dao nalog!), a ovdje ćemo pokušati barem donekle razjasniti kako i zašto.

U Hrvatskoj je jako malo ljudi koji umiju spoznati nerazdvojenost lokalnog i geopolitičkog. Svjetonazor se političara, nažalost, uvijek može vezati uz svjetonazor interesnih skupina, što vanjskih, što unutarnjih, a sve te skupine, ma koji predznak stavljali, svemu pretpostavljaju novac, odnosno vlastite interese.

Po nekakvoj tradiciji i redoslijedu stvari koje smi viđali, trebalo je biti čudno što je jedan bivši predsjednik HDZ-a ostao članom HDZ-a nakon što je dao ostavku na spomenuto mjesto. Ivo Sanader i Jadranka Kosor nisu bili te sreće, pa ni u određenom smislu Ivić Pašalić koji je bio predodređen biti Tuđmanov nasljednik. Tomu je razlog što Tomislav Karamarko zna da sve što se može postići na desnici, može se postići isključivo uz Hrvatsku demokratsku zajednicu, barem u dogledno vrijeme.

Možda je tek sad vrijeme za otvoreno priznati - Vlada Tihomira Oreškovićeva je pala zbog toga što je, prije svega, bila protuamerički nastrojena, a ni Bruxelles nije blagonaklono gledao na nju. Teško je u ovom trenutku shvatiti, s obzirom na to tko nam je na vlasti, ali postoji jedna stvar gora od Bruxellesa, u geopolitičkom smislu, a to je simbioza interesa Moskve i Pekinga.

Karamarkov kandidat za Predsjednika RH je trebao biti trenutni gradonačelnik Osijeka – Ivica Vrkić, koji je u međuvremenu čudnom simbiozom interesa HDZ-a, SDP-a i određenih skupina došao na čelo grada na Dravi.

Kako se Karamarkova velika želja za Vrkićevom predsjedničkom kandidaturaom u HDZ-u nije mogla progurati, tadašnji čelnik HDZ-a bio je primoran podržati prijedlog o kandidaturi Kolinde Grabar Kitarović. Kasnije je, nakon relativne izborne pobjede, upravo Karamarko smatrao da će Predsjednica Republike prekršiti Ustav i dati mandat upravo njemu koji je dobio većinu glasova, ali ne i potrebnih 76, za sastav vlade, u čemu je računao na potporu dvojice tada ključnih savjetnika na Pantovčaku - Josipa Buljevića i Mate Radeljića.

Radeljićev politički kružok

Josip Buljević je bio Karamarkov nasljednik na čelu SOA-e, koji je ovu agenciju preuzeo nakon Karamarkovog dolaska na čelo MUP-a. U posljednje vrijeme često spominjani Mate Radeljić surađivao je svojedobno s Branimirom Glavašem, a onda je, uoči lokalnih izbora 2013. godine, bio u Karamarkovoj ekipi koja je u sjeni odrađivala kampanju Ivici Vrkiću, nezavisnom kandidatu iza kojega su stale određene skupine bliske SDP-u i HNS-u. Radeljić je tada bio direktor Osječke televizije, u vlasništvu poznatog slavonskog poduzetnika Željka Biloša. Bila je to, zapravo, neformalna skupina kojoj je osnovni cilj bio maknuti Glavašev HDSSB s vlasti. Kada je nesuđeni Karamarkov predsjednički kandidat Ivica Vrkić zasjeo na čelo grada na Dravi, i Mate Radeljić “preselio” se u gradsku upravu, kao pročelnik Ureda novoizabranog gradonačelnika.

Kao osoba s dugogodišnjim medijskim iskustvom i svojevrsni spin majstor, Mate Radeljić je, zajedno s Velimirom Bujancem, kreirao emisiju "Bujica" koja je, zbog činjenice da ju je preuzimalo desetak lokalnih televizija, odigrala zapaženu ulogu neposredno prije i u vrijeme predsjedničke utrke između Kolinde Grabar Kitarović i tadašnjeg miljenika mainstream medija Ive Josipovića.Stoga je Velimir Bujanec onako „domoljubno“ reagirao na Radeljićevu smjenu u nedavnoj emisiji "Bujice".

Nedvojbeno, ogromnu ulogu u dolasku Ivice Vrkića na čelo gradske uprave u Osijeku imali su i konzultant MOL-a i bivši visokopozicionirani dužnosnik INA-a Josip Petrović te kontroverzni osječki potuzetnik i vlasnik Portanove, Željko Biloš. Poznavatelji političko- gospodarskih prilika u Hrvatskoj jako dobro znaju da su Biloš i Petrović godinama bliski s bivšim vlasnikom Agrokora Ivicom Todorićem ali i s bivšim predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom.

Imena Željka Biloša, Josipa Petrovića i Mate Radeljića pojavljuju se i u aferi prolongiranja otplate poreznog duga osječkog OLT-a u kojoj je optužena Nada Čavlović Smiljanec.

Željko Biloš se za pomoć obraćao Mati Radeljiću, koji je u to vrijeme radio na Osječkoj televiziji. Zahvaljujući tome Radeljić je “upao” u tajno snimljene razgovore, pa su razgovori njega i Željka Biloša javno preslušavani u sudnici. U cijelu priču su, zbog povezanosti s Josipom Petrovićem, bili upleteni čak i ondašnji ministri Slavko Linić i Ivan Vrdoljak, koji je i bitan kotačić u Plenkovićevoj vladi.

Nogomet uz bok politici

Svojevrsna zanimljivost svakako je i javno dostupna informacija o povezanosti poduzetnika Željka Biloša i tzv. „Čepinskog klana“, mafijaške organizacije koju se sumnjiči za upletenost u najveće afere, uključujući kupovanje policajaca, sudaca, državnih odvjetnika, lobiranja preko određenih političara…

Uzimajući u obzir javno dostupne informacije o djelovanju tzv. "Čepinskog klana" i njihove navodne povezanosti s određenim političkim skupinama, vrlo se znakovitom čini i premještanje suđenja braći Zdravku i Zoranu Mamiću te drugim čelnicima HNS-a na Županijski sud u Osijeku. Poglavito je to zanimljivo u kontekstu javno dostupne informacije prema kojoj je „atentat“ na Zdravka Mamića navodno izvršio "Čepinski klan".

Naime, povod za "sačekušu" pripremljenu Zdravku Mamiću, sudeći prema pisanju jednog medija, bio je neuspjeli transfer jednog nogometaša Osijeka u kijevski Dinamo. Kako je umjesto istaknutog nogometaša Osijeka, čiji je otac blizak tzv. "Čepinskom klanu" u Ukrajinu otišao Dinamov Josip Pivarić, sve je protumačeno kao Mamićevo "miniranje" posla vrijednog najmanje milijun eura.

Rijetko tko u obzir uzima i činjenicu da je upravo u vrijeme Vrkićevog upravljanja Osijekom, malo poznati mađarski poduzetnik Lorincz Meszaros, inače Orbanov prijatelj i član vladajućeg Fidesza, postao većinski vlasnik NK Osijek. Naravno, ne bi ovo uopće bilo zanimljivo da u Felcsutu, rodnom mjestu Lorincza Meszarosa, ne postoji nogometni klub koji služi kao razvojna momčad mađarskom prvoligašu Videotonu. Međutim, mađarski poduzetnik za investiranje nije odabrao klub iz svog rodnog mjesta nego NK Osijek. Dobro upućeni u tom slučaju ističu kako je ključna uloga u ovom slučaju bila uloga Josipa Petrovića, predvodnika ruskog energentskog lobija u Hrvatskoj, konzultanta mađarskog MOL-a i osobe koja je imala ključnu operativnu ulogu u INA-i dok je istom upravljao Tomislav Dragićević, zet Savke Dabčević- Kučar.

Kako investicija mađarskog poduzetnika u NK Osijek nije jedina govore i najnoviji podaci prema kojima mađarski poduzetnici bliski Meszarosu i Petroviću vrlo skoro kupuju i Osječku televiziju na kojoj bi ključnu ulogu i dalje trebali imati Mate Radeljić i Velimir Bujanec.

Uloga Josipa Petrovića

Promatrajući trenutno stanje u HDZ-u, na koje veliki utjecaj imaju Vladimir Šeks, Božidar Kalmeta i sve prisutniji Branimir Glavaš, koji nakon pomirenja s Vladimirom Šeksom i djelatne uloge u pravosudnom "čišćenju" Božidara Kalmete sve otvorenije u javnosti istupa kao Šeksov osobni glasnogovornik čini se da je jasan smjer kojim bi HDZ u budućnosti trebao ići.

Za mnoge, Šeks-Glavašev plan iznimno se dobro uklapa u Radeljićev plan o stvaranju tenzija između Pantovčaka i Banskih dvora, i u konačnici bi trebao, pod krinkom čišćenja HDZ-a od Karamarkovih ljudi - "nasapunati dasku" Milijanu Brkiću, s kojim se Brkić razišao prije dolaska Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a.

Potezima spomenutog trojca "kapitalaca" kontroverzne prošlosti, ne treba se nitko čuditi. Oni naime dolaze iz skupine pouzdanika Ive Sanadera s kojim se Tomislav Karamarko, uz asistiranje Josipa Petrovića, našao nakon Sanaderovog izlaska iz zatvora.

Josip (Jozo Petrović), nekoć utjecajni član Uprave Ine, konzultant je mađarskog MOL-a, svoj položaj može zahvaliti poslovnim vezama s optuženim bivšim šefom HDZ-a, Ivom Sanaderom, zbog čega je bio i svjedok na suđenju u slučajevima Hypo i Ina-MOL. Međutim, ni nakon Sanaderova pada ali ni pada Jadranke Kosor, Petrovićev utjecaj u HDZ-u nije se smanjio, kazao je sugovornik Telegrama 2016. godine, upoznat sa tadašnjim zbivanjima u HDZ-u.

-Tomislav Karamarko uzeo ga je, na golemo nezadovoljstvo Vase Brkića i dijela stranke, za svog najbližeg savjetnika. Upravo je Petrović dogovorio tajni susret Karamarka i Sanadera, u zagrebačkom hotelu Sheraton, samo dan nakon što je Sanader pušten iz istražnog zatvora u Remetincu“ , navodi spomenuti izvor.

Afera SMS

Pojava Franje Varge u cijeloj ovoj priči je fenomen do danas nerazjašnjen. Taj "ekspert" je u razdoblju od samo nekoliko godina (!) stupio u kontakt s nizom utjecajnih ljudi, od Brkića, Galića, Karamarka do Mamića i Todorića i od dobrog djela njih je uzeo novac. S Mamićem je Vargu spojio upravo Tomislav Karamarko, a s obzirom da je Mamić pobjegao u Međugorje, čini se da je otpočetka primarni cilj bio Mamiću nasapunati dasku. Međutim, zanimljivo je što se u javno publiciranim informacijama u kontekstu tzv. afere SMS javno ne spominju Josip Petrović, Željko Biloš, Mate Radeljić, Ana Karamarko, kao i sam Tomislav Karamarko.

Umjesto nadasve zanimljivih detalja iz ove istrage koju provode DORH, policija i SOA u javnosti se mjesecima recikliraju benigne informacije o Galićevim kavama s Vargom ili Brkićevom kumstvu s Blažom Curićem. Za one koji poznaju funkcioniranje sustava nema nikakve dvojbe da državne institucije koje provode izvide, uključujući i SOA-u, o svemu redovito informiraju sam državni vrh, bez obzira što ministar Božinović tvrdi suprotno. Stoga je logično pretpostaviti da selektivne informacije iz istraga cure negdje u samom državom vrhu. Jesu li izvori Nacionala i Jutarnjeg lista u okružju predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, ili je "pouzdani" izvor Nacionala bio dosadašnji savjetnik Kolinde Grabar Kitarović za unutarnju politiku Mate Radeljić doznat ćemo u tjednima koji slijede.

Međutim, ako se SOA uplela u priču s Matom Radeljićem, onda je teško vjerovati kako je to bilo zbog naloga Predsjednice. SOA je dužna štititi ustavni poredak, a to znači i Predsjednika RH, ali i istražiti tko selektivno pušta navodne elemente iz istrage u medije. U slučaju da SOA i MUP toleriraju selektivno curenje informacija i kršenje zakona onda se može tumačiti kako SOA, PNUSKOK i DORH izravno sudjeluju u zakulisnim borbama između državnih institucija, što je svakako protuzakonito i moglo bi imati dalekosežne posljedice.

Na koncu, kad se dignemo nad partikularnim i sitnim interesima koji nagone svakog čovjeka na djelovanje, imamo posla s protuamerički (i protueuropski) nastrojenim skupinama koji, preko niza međusobno povezanih aktivnosti pokušavaju promjeniti strateški smjer zemlje.

Neki to čine iz osobne osvete, neki iz sitnih, a neki bome iz krupnih (financijskih) interesa. Da se Andrej Plenković, uz potporu Milijana Brkića, nije pojavio kad se pojavio, Hrvatskom bi sada upravljali Biloš, Petrović, Todorić i Karamarko sa svojim odmetnutim paraobavještajcima, energetsko-trgovinskim lobijem, "nogometnim menadžerima" i preplaćenim novinarima. U konačnici Hrvatska bi, zaodjenuta u priču o navodnoj lustraciji, završila u raljama ruske energetike, a potom u političkom zagrljaju Beograda jer jedno, nedvojbeno, slijedi iz drugoga.

To što je Andrej Plenković ispružena ruka briselskog globalizma ne mijenja sve ove činjenice, a mnogi to nisu u stanju spoznati nego se busaju o svoja nadridomoljubna prsa. Evo, u Vukovaru bi zbog izgovorene riječi zabranjivali političke stranke. Totalitarna svijest je očito preživjela, a kad je uvežemo s uskogrudnošću, sitnodušjem i malograđanštinom, nije ni čudo što Plenky & co. vladaju kako strankom tako i zemljom, koja sve više klizi prema osovini Moskva - Peking.

Naprosto im se nema tko suprotstaviti!

 

Mila Marušić