Nije nikakva tajna da je aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, kao i najveći dio tima koji je okružuje, od samog početka "trn u oku" zagovornicima politike tzv. regijona, bez obzira u kojoj stranci trenutno bili. Čvrsto zagovarajući politiku Inicijative tri mora, s Hrvatskom i Poljskom kao ključnim faktorima u ovom djelu svijeta, aktaualna se hrvatska Predsjednica otvoreno zamjerila svima onima koji se u svojim političkim promišljanjima ne mogu, ili ne smiju, maknuti dalje od prostora koji uokviruju "Triglav i Gevgelija" - naravno pod beogradskom upravom.

Na geopolitičkom planu ova je inicijativa, koju snažno podupiru SAD i Izrael, s podozrenjem dočekana u njemačko-francuskim političko-gospodarskim krugovima ali i organizacijama bliskim Georgu Sorosu, kojima ova inicijativa, kao i uloge Poljske i Hrvatske, nikako ne idu u prilog.

I unatoč tome, hrvatska je Predsjednica cijelo vrijeme mandata vrlo vješto kormilarila na domaćem kao i međunarodnom planu. Na domaćem planu je u četiri godine mandata uvjerljivo najomiljeniji političar u zemlji. Na međunarodnom planu, Hrvatsku je u dosadašnjem djelu mandata svrstala kao snažnog igrača s vrlo aktivnom ulogom u kreiranju nove geopolitičke slike ovog djela svijeta.

Međutim, trebalo je biti politički naivan i vjerovati kako će i u posljednjoj godini prvog predsjedničkog mandata Kolinde Grabar Kitarović sve ostati isto. Doista je trebao biti politički naivan pa vjerovati kako ostaci jugoslavenskog sustava, kolokvijalno nazvani "duboka država", raspoređeni po svim hrvatskim strankama i ogromnoj većini ključnih gospodarskih subjekata neće aktualnoj predsjednici pokušati umanjiti izglede za ponovni izbor.

Kad se tome doda da su svi ključni protagonisti "duboke države", bez obzira kako se predstavljali u javnosti, izravno na vezi liberalnim međunarodnim središtima moći, istim onima koji forsiraju "federalnu Europu od francuskog Bresta do ruskog Vladivostoka", bilo je očekivano kako će na domaćem planu u određenom trenutku biti pokrenuta operacija kojom će biti pokušano umanjiti izglede Kolinde Grabar Kitarović za još jedan predsjednički mandat.

I dogodila se nepostojeća i medijski kreirana afera SMS u kojoj se klasičnom zamjenom teza javnost pokušava okrenuti protiv aktualne predsjednice i njezinih ključnih suradnika.

Nedvojbeno, na djelu je projekt koji bi u konačnici, uz aktualnog predsjednika Vlade i osobu po mjeri briselsko-berlinsko-pariških liberalnih federalista, u Hrvatskoj inaugurirao i predsjednika Republike sa istim ili sličnim karakteristikama.

Kako sada stvari stoje, dvoje je najozbiljnijih kandidata protežiranih od strane protagonista tzv. duboke države. To su Zoran Milanović i Dalija Orešković.

Da Zoran Milanović sve ozbiljnije razmišlja o kandididaturi pokazuje i pisanje Večernjeg lista.

– O kandidaturi ozbiljno razmišlja, nije još do kraja odlučio, vrlo je blizu odluke, a ono što ga lomi da je i donese, pretpostavljam, velikim je dijelom SDP i situacija u stranci. Tu je problem. Zbog toga sam siguran da će, odluči li se na kandidaturu, čekati s objavom do euroizbora jer ne želi ući u predsjedničke izbore dok god je SDP u trenutačnom stanju zato što bi se doista našao u nemogućoj situaciji, a to je da kao predsjednički kandidat sudjeluje u SDP-ovu razrješavanju unutarnjih problema. To je jako teško. S druge strane, Davor Bernardić preživjet će do euroizbora i na njima, vjerojatno, doživjeti fijasko nakon kojega će početi proces razrješavanja stanja u stranci. U tom slučaju Milanovićeva kandidatura može biti paralelan proces izborima u SDP-u, ali tako da Milanović nije pokretač promjena. Da sada objavi kandidaturu, upravo bi on bio taj pokretač, sve bi oči bile uprte u njega i svi bi se pitali pa kako će Zoran dobiti s ovakvim SDP-om – kaže neimenovani izvor Večernjeg lista iz SDP-a.

Nema nikakvih sumnji, ukoliko se Zoran Milanović kandidira, onda kandidatura Dalije Orešković, kako bi se izbjeglo slabljenje lijevo-liberalnog djela biračkog spektra, jednostavno otpada.

Iznadprosječno informirane osobe, međutim, sklone su vjerovanju kako i u tom slučaju Kolinda Grabar Kitarović može osigurati milijun glasova i u srazu "mi ili oni" pobijediti Zorana Milanovića.

Da bi se izgledi Kolinde Grabar Kitarović u ovom slučaju znatno umanjili, zagovornici duboke države tipuju na dvije stvari. Prvi je kandidatura Tomislava Karamarka koji je ovih dana i najavio povratak u politiku. Karamarkovom kandidaturom vezao bi se dio desnog biračkog spektra, što bi umanjilo izglede Kolinde Grabar Kitarović i znatno uvećale šanse Zoranu Milanoviću.

U slučaju Milanovićevog izbora na Pantovčak, duboka država i briselsko-berlinsko-pariška središta liberalne europske moći ovladala bi svim središtima političke moći u Hrvatskoj, čime bi Hrvatska u potpunosti bila istrgnuta iz Inicijative Baltik-Jadran ali i iz sfere američko-izraelskog utjecaja.

Uz jugonostalgičarske krugove u Hrvatskoj, takvom razvoju događaja skloni su Parizu, Berlinu, Bruxelesu i Moskvi, ali i u Beogradu i napose Sarajevu, koje hrvatskoj predsjednici nikako ne može oprostiti što nije prihvatila ponuđenu joj ulogu "Kraljice Balkana", nego je sustavno ukazivala na postojanje islamističkog faktora i pokušaje majorizacije hrvatskog naroda u BiH.

Stoga, nitko ne treba biti iznenađen nedavno izrečenim ocjenama Stjepana Mesića, Ive Josipovića i Anke Mrak Taritaš koji su politiku aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, zbog udaljavanja s tzv. zapadno-balkanskog kursa, ocijenili lošom.

Ne treba nitko biti iznenađen niti iznenadnim zbližavanjem Tomislava Karamarka i Andreja Plenkovića. Svi koji se sablasno isčuđuju i pokazuju nevjericu nad takvim razvojem događaja neka se prisjete da su Tomislav Karamarko i Davor Božinović političku snagu stekli pod skutima Stjepana Mesića i Budimira Lončara. Jednako tako, i aktualni premijer Andrej Plenković u HDZ je pristigao iz istih krugova, odnosno iz Otvorenog društva Hrvatska i Centra Miko Tripalo.

Iznenađenju nema mjesta niti u aktivnostima Vladimira Šeksa i Branimira Glavaša, bez čije potpore, Stjepan Mesić nikada ne bi došao na Pantovčak, niti Ivo Sanader u Banske dvore. Spomenuti dvojac, zajedno s Budimiru Lončaru bliskim Božidarom Kalmetom, sudeći prema dostupnim informacijama, odigrao je ključnu ulogu u medijskom otvaranju tzv. afere SMS ali i pravosudno-sudskom "čišćenju" Božidara Kalmete, obavljenom preko povlačenja iskaza Glavaševog pouzdanika Drage Tadića u aferi Remorker.

Zaključno, kako ne zamjetiti da ključnu ulogu u svemu igra društvo iz Osijeka, gdje je svojevremeno izmješten i sudski proces Zdravku Mamiću, preko koga se čitavo vrijeme pokušavalo, i pokušava, kompromitirati predsjednicu Republike. Zanimljivo, u neposrednoj blizini Osijeka živio je i djelovao trenutno pritvoreni Franjo Varga. Jednako tako, iz Osijeka je i savjetnik Predsjednice za unutarnju politiku Mate Radeljić, koji se već ranije našao u središtu jedne afere u kojoj su ključnu ulogu imale osobe iz ovog kruga. Posljednjih dana Radeljića se u određenim medijima sve otvorenije spominje u kontekstu dodatnog narušavanja odnosa između Pantovčaka i Banskih dvora ali i u pokušaju instruiranja Tomislava Karamarka oko medijskih istupa vezanih za aferu SMS od čijeg konačnog ishoda, kako se čini, Tomislav Karamarko i Mate Radeljić sve otvorenije strahuju.

Uz kazano, nije nevažno podsjetiti niti na činjenicu da je aktualni gradonačelnik Osijeka Ivica Vrkić - isti onaj koga je Tomislav Karamarko prije više od četiri godine želio vidjeti na Pantovčaku.

Jednako tako, ni curenje povjerljivih dokumenata iz istrage o aferi SMS, bez obzira koliko se Božinović i Plenković  trudili to prikriti, ne dolazi iz Zagreba, nego iz Osijeka - gdje se spomenuta istraga provodi. Drugo je pitanje što rijetko tko vjeruje kako se to događa bez znanja službenog Zagreba.

 

H. Krmpotić